SRJ se smatrala univerzalnim pravnim sljednikom SFRJ, što je međunarodna zajednica odbila, a razdoblje od 1992. do 2003., kada ova zajednica prerasta u Državnu zajednicu Srbija i Crna Gora, bilo je obilježeno sankcijama međunarodne zajednice zbog agresije na Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku, visokom stopom inflacije, ustankom Albanaca na Kosovu i posljedično ratom, bombardiranjem NATO-a i dr., sve pod vodstvom Slobodana Miloševića, koji je nakon silaska s vlasti, 2001. optužen pred međunarodnim sudom za ratne zločine u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Kosovu.

Dana 14. ožujka 2002. predstavnici SRJ potpisali su Polazne osnove za preuređenje odnosa Srbije i Crne Gore kojima je određeno da će SRJ nositi naziv Srbija i Crna Gora. Polazne osnove predstavljale su temelj da Savezna skupština 4. veljače 2003. donese Odluku o proglašenju Ustavne povelje državne zajednice Srbija i Crna Gora, koju su usvojile Narodna skupština Republike Srbije na sjednici 27. siječnja 2003., a Skupština Republike Crne Gore na sjednici 29. siječnja 2003.

U Preambuli Ustavne povelje¹ navodi se sljedeće:

„Polazeći od ravnopravnosti dvije države članice, države Crne Gore i države Srbije koja uključuje Autonomnu pokrajinu Vojvodinu i Autonomnu pokrajinu Kosovo i Metohiju, koja se u skladu s Rezolucijom 1244 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda trenutno nalazi pod međunarodnom upravom, na temelju Polaznih osnova za preuređenje odnosa Srbije i Crne Gore od 14. ožujka 2002. godine, Narodna skupština Republike Srbije, Skupština Republike Crne Gore i Savezna Skupština donose Ustavnu povelju Državne zajednice Srbija i Crna Gora.“

Ustavna povelja ima 67 članaka. Prva glava Povelje, osim utvrđenja da je ime državne zajednice Srbija i Crna Gora (članak 1.), da je utemeljena na ravnopravnosti dviju država članica (članak 2.), u članku 3. utvrđuje ciljeve državne zajednice: poštovanje ljudskih prava svih osoba u njezinoj nadležnosti, očuvanje i unaprjeđenje ljudskog dostojanstva, ravnopravnosti i vladavine prava, uključivanje u europske strukture, a osobito u Europsku uniju, usklađivanje propisa s europskim i međunarodnim standardima, stvaranje tržišnog gospodarstva koje se temelji na slobodi poduzetništva, konkurenciji i socijalnoj pravdi, i uspostavljanje i osiguravanje nesmetanog funkcioniranja zajedničkog tržiša na svom teritoriju putem koordinacije i harmonizacije gospodarskih sustava država članica, u skladu s načelima i standardima Europske unije. Nadalje, u glavi I. uređuju se simboli (članak 4.), teritorij (članak 5.), sjedište institucija (članak 6.) i državljanstvo (članak 7.). Drugu glavu čini Povelja o ljudskim i manjinskim pravima i građanskim slobodama, treću glavu čine Načela tržišnog gospodarstva, četvrtu, Međunarodni subjektivitet, petom glavom utvrđuju se nadležnosti državne zajednice, a glavom VI. uređuju se demokratske institucije ove zajednice: Skupština, Predsjednik, Vijeće ministara i Sud Srbije i Crne Gore. Glavom VII. uređuje se pitanje usklađivanja pravnih akata, glavom VIII. pitanje vojske Srbije i Crne Gore te pitanja obrane, a glavom IX. imovina Srbije i Crne Gore i istupanje iz državne zajednice. Konačno, glavama X., XI. i XII. uređuje se pitanje usvajanja Ustavne povelje, njezina promjena, prenošenje prava i obveza, usklađivanje s Ustavnom poveljom, prijenos nadležnosti i zakoni za provođenje Ustavne povelje.

Nakon što je 2006. u Crnoj Gori održan referendum o neovisnosti, proglašenjem neovisnosti Crne Gore² prestala je postojati Državna zajednica Srbija i Crna Gora.