Godine 1968. Salazara je zamijenio premijer Marcello Caetano, koji je pokušao provesti političku reformu, ali zbog jakog utjecaja Salazarovih istomišljenika nije uspio. Nastavak represije doveo je do organiziranja skupine niskorangiranih časnika u organizaciju Pokret oružanih snaga, s ciljem rušenja režima. Tajni znakovi za preuzimanje vlasti bile su dvije pjesme. Jedna od njih bila je pjesma s Eurosonga, a druga „Grandiola, Vila Morena“. Dana 25 travnja 1974. u 10.55, sati pjesmom s Eurosonga na radiju časnici i vojska pozvani su na pobunu, a kada je u 12.15 sati zasvirala Grandiola, pobuna je počela. Iako je zapovijed građanima bila da ostanu u domovima, tisuće ljudi spontano se slilo na tržnicu, koja je obilovala karanfilima. Vojnici su popustili, a građani su im počeli stavljati karanfile u puške. Otuda pobuna i nosi ime – Revolucija karanfila. Na godišnjicu Revolucije, 25. travnja 1975., održani su prvi slobodni izbori za ustavotvornu skupštinu. Tijekom rada na Ustavu, demokratski ishod još uvijek nije bio siguran jer je još u studenom 1975. spriječen jedan državni udar, a Pokret oružanih snaga i ljevičari provodili su pritisak na Skupštinu u cilju uspostave socijalističkog sustava vlasti. Nakon velikih napora, Skupština je, 2. travnja 1976., usvojila Ustav. Portugal je proglašen demokratskom, parlamentarnom državom s političkim strankama, neovisnim sudstvom i zajamčenim ljudskim pravima. U preambuli Ustava je, između ostalog, navedeno: 

Brojne poveznice na socijalizam, prava radnika i poželjnost socijalističke ekonomije dala su Ustavu obilježje izrazito ideološkog dokumenta. Ustav je tako pozvao državu da socijalizira sredstva za proizvodnju, radničkim odborima dano je pravo nadzora nad upravljanjem poduzećima i njihovo predstavljanje u odborima državnih poduzeća, a glede zdravlja, među temeljnim dužnostima države bila je i da usmjerava svoje akcije prema socijalizaciji troškova medicinske i medicinsko-farmaceutske skrbi. Uz to, vojska je dobila veliku političku moć te je Pokret oružanih snaga faktično bio samostalna grana vlasti. Posebnost ovog Ustava bila je u tome što je stvorio dvojaki sustav vlasti – predsjednički i parlamentarni, a sve u cilju izbjegavanja opasnosti od koncentracije vlasti u rukama izvršne vlasti, kao što je bio slučaj u doba Salazarove vladavine. Ustavnom revizijom iz 1982. okončana je vojna kontrola nad portugalskom politikom, ustanovljen je Ustavni sud i smanjene su ovlasti predsjednika, a revizijom iz 1989. uklonjene su ekonomske barijere za poduzetništvo i ulaganje, što je omogućilo privatizaciju imovine i poduzeća koja su bila nacionalizirana nakon 1974. godine.