Proglašenju te države prethodilo je razdoblje u kojem je sovjetska administracija najprije dopustila osnivanje antifašističkih političkih stranaka te izbori 1946., na kojima je oko 50 % glasova dobila Socijalistička ujedinjena partija Njemačke. Nakon održavanja izbora za Njemački narodni kongres, u svibnju 1949., pokrenut je proces razdvajanja. Dana 7. listopada 1949. proglašen je Ustav Njemačke Demokratske Republike kojim se ova zemlja osniva kao demokratska republika. U Preambuli Ustava navodi se da je „Njemački narod, prožet željom da zaštiti ljudske slobode i prava, preoblikuje kolektiv i gospodarski život u skladu s načelima socijalne pravde, služi društvenom napretku i da promiče siguran mir i prijateljstvo sa svim narodima“, usvojio Ustav. Prema Ustavu¹, Njemačka je nedjeljiva demokratska republika čije temelje čine zemlje (njem. Länder). Ona odlučuje o svim pitanjima koja su bitna za postojanje i razvitak njemačkog naroda kao cjeline, a o ostalim pitanjima samostalno odlučuju zemlje. Sukladno članku 3. Ustava, sva državna vlast proistječe iz naroda i svaki građanin ima pravo sudjelovati u oblikovanju političkog života općine, okruga, zemlje i Njemačke Demokratske Republike. Istim člankom navodi se da se to suodlučivanje izražava u obliku glasovanja u narodnim inicijativama i referendumima, prava glasa da bira i bude biran na izborima i da ima pristupa javnim službama u javnoj upravi i upravnom sudstvu.

U dijelu koji govori o sadržaju i granicama državne vlasti, propisana su prava građana. Sukladno članku 6., svi građani jednaki su pred zakonom, a svako pozivanje na bojkotiranje demokratskih institucija ili organizacija, kao i izražavanje vjerske i rasne netrpeljivosti, vojne propagande te bilo kojeg drugog diskriminirajućeg čina predstavlja kazneno djelo sukladno Kaznenom zakonu te građani koji su osuđeni zbog toga gube pravo pristupa javnim službama ili vodećim pozicijama u gospodarskom i kulturnom životu, kao i pravo glasa na izborima. Sukladno članku 7., proglašava se jednakost žena i muškaraca te bilo koji zakon ili propis koji sprječava jednakost žena bit će ukinut. Nadalje, Ustavom se jamči pravo na osobnu slobodu, nepovredivost doma i tajnost pisma, pravo slobodnog nastanjenja kao i pravo slobodnog okupljanja i na slobodu izražavanja u skladu sa zakonom. Ustav je izričito propisao pravo građanina da se iseli, s tim da se to pravo može ograničiti samo zakonom.

U odnosu na gospodarski poredak, Ustav propisuje da organizacija gospodarskog života mora biti u skladu s načelima socijalne pravde, tj. mora svima jamčiti egzistenciju, koja je spojiva s ljudskim dostojanstvom, a uz to se jamči sloboda poduzetništva. Po pitanju vlasništva, Ustav propisuje da vlasništvo obvezuje te njegova uporaba ne smije biti u suprotnosti s javnim dobrom (članak 24. Ustava). U nastavku se propisuju ograničenja i mogućnost konfiskacije u slučaju zloporabe vlasništva, a privatne monopolističke organizacije, kao karteli, trustovi i dr. kojima je cilj povećanje zarade putem proizvodnje, cijena i tržišta, ukidaju se i zabranjene su.

Ustav DDR-a bio je zasnovan na Weimarskom ustavu i imao je bitna obilježja liberalne demokratske republike. Svoju suverenost Istočna Njemačka dobila je tek 1954., nakon Staljinove smrti, međutim sovjetski utjecaj i miješanje u politiku ove zemlje je ostao. Novi Ustav, u cijelosti zasnovan na marksističko-lenjinističkim zasadama i političkom unitarizmu, donesen je 1968.