Kraj rata Mađarska je dočekala u sovjetskoj okupaciji. U tom razdoblju oko 600 tisuća Mađara bilo je odvedeno na prisilan rad u sovjetske radne logore, a oko 200 tisuća njih je tamo i umrlo. Prvi izbori održani su 1945., a donošenjem tzv. „malog ustava“ 1946., okončana je tisućljetna monarhijska povijest i uveden je republički oblik vladavine. Proces osvajanja vlasti od Mađarske radničke narodne partije dovršen je 20. kolovoza 1949., stupanjem na snagu Zakona XX iz 1949. o Ustavu Narodne Republike Mađarske. Ustav je načinjen prema uzoru na Ustav Sovjetskog Saveza iz 1936.

Glava I. Ustava nosi naslov „Narodna Republika Mađarska“. Njome se Mađarska definira kao narodna republika, država radnika i radnih seljaka, u kojoj sva vlast pripada radnom narodu, a radnici grada i sela provode vlast preko izabranih predstavnika (delegata) odgovornih narodu. U Glavi II., naslovljenoj „Društveni poredak“, između ostalog, propisuje se da je glavnina sredstava za proizvodnju u vlasništvu države, zajednice ili zadruge, s tim da ona mogu biti i u privatnom vlasništvu, a usmjeravajuća snaga narodnog gospodarstva je državna vlast naroda. Radnička klasa postupno eliminira kapitalističke elemente i dosljedno izgrađuje socijalistički ekonomski poredak. Ustav priznaje i štiti vlasništvo stečeno radom, štiti pravo nasljeđivanja, privatno vlasništvo ne smije štetiti javnom interesu, a Narodna Republika Mađarska teži ostvarivanju socijalističkog načela „svakome prema sposobnostima“. Glavom III. Ustava uređuje se vrhovno tijelo vlasti, Nacionalna skupština. Ona bira Prezidijum Narodne Republike kao i Vijeće ministara. Glava IV. uređuje najviše izvršno i administrativno tijelo državne vlasti, tj. Vijeće ministara. Glava V. Ustava uređuje pitanje lokalne vlasti, VI. sudstvo, VII. tužiteljstvo, a Glavom VIII. propisana su prava i dužnosti građana. U okviru njih propisana je zabrana diskriminacije na osnovi spola, vjere ili nacionalnosti, jednakost žena i muškaraca, s posebnim naglaskom na prava žena, jamstvo slobode savjesti i vjeroispovijesti, s tim da u osiguranju slobode savjesti Narodna Republika Mađarska odvaja crkvu od države. Glava IX. Ustava uređuje temeljna izborna načela, Glava X. grb, zastavu i glavni grad Narodne Republike Mađarske., a Glavom XI. propisane su prijelazne odredbe.¹

Način vladanja Mađarske radničke narodne partije bio je sličan vladavini komunističkih partija u drugim državama u okviru sovjetske zone utjecaja (Čehoslovačka, Poljska i dr.) te je obilježen različitim unutarstranačkim čistkama iza kojih su stajali Sovjeti. Razvitak gospodarstva temeljio se na teškoj industriji, što je vrlo brzo počelo pokazivati svoje nedostatke. Politička previranja i ekonomski pad doveli su do Mađarske revolucije iz 1956. Nju su ugušili Sovjeti dovevši na vlast Janoša Kadara. Iako su Mađari s vremenom razvili nešto liberalniji socijalizam u odnosu na druge istočnoeuropske zemlje, sovjetski utjecaj i vojska bili su prisutni u Mađarskoj sve do 1991. Ustav Narodne Republike Mađarske bio je jedini socijalistički ustav koji nije zamijenjen novim ustavom nakon pada komunizma. Uz niz amandmana, Ustav iz 1949. ostao je na snazi do 2012., kada je na snagu stupio Temeljni zakon Mađarske, donesen 2011. godine.

* Izvor: https://en.wikipedia.org/wiki/Hungarian_Constitution_of_1949; https://hu.wikipedia.org/wiki/Magyarorsz%C3%A1g_alapt%C3%B6rv%C3%A9nye https://en.wikipedia.org/wiki/Hungary%E2%80%93Soviet_Union_relations, pristupljeno 9. kolovoza 2022.
1 Izvor: https://lapa.princeton.edu/hosteddocs/hungary/1949%20Hungarian%20constitution.pdf, pristupljeno 9. kolovoza 2022.