Njime¹ je i okončano razdoblje vojne vlasti u ovoj zemlji i promijenjena uloga države, čime je označena tranzicija prema demokratskom sustavu vlasti. Nakon što je vojni režim postupno popuštao u vladavini (proces liberalizacije započeo je 1974.) te 1985. dopustio izbor predsjednika izvan redova vojske (ali putem elektorskog kolegija, a ne neposrednim glasovanjem), kandidat za predsjednika, Tancredo Neves, obećao je donošenje novog ustava u slučaju dobivanja izbora. Budući da je Neves umro neposredno prije inauguracije, izabrani potpredsjednik Jose Sarney dao je amandman na važeći ustav kojim se provodi prijenos ustavnih ovlasti na zakonodavnu vlast nakon izbora 1986. i koji su tada usvojila oba parlamentarna tijela. Nacionalnu ustavotvornu skupštinu predstavljalo je, u stvari, 559 zastupnika obaju tijela. Skupština je prva dva mjeseca rada na Ustavu provela u raspravi oko pravila i procedure donošenja ustava i odlučeno je da se počne od samog početka. Zastupnici su se podijelili u 8 odbora i 24 pododbora, a svaka od parlamentarnih stranaka imala je svoje mjesto u odborima sukladno svom položaju u parlamentu. Pododbori su bili zaduženi komunicirati s javnošću i zaprimati prijedloge (stiglo ih je na tisuće). Cijeli proces sastavljanja ustava trajao je 19 mjeseci i unatoč svim pozitivnim aspektima oko načina njegova sastavljanja (uključenje javnosti i legitimitet zastupnika koji su radili na ustavu), upravo sama veličina skupštine, velik broj odbora te odluka da se počne bez određenog nacrta dovela je do toga da je sastavljeni dokument bio predug, težak za praćenje, mjestimično nekonzistentan i zahtijevao je donošenje preko 300 provedbenih zakona kako bi pojedine odredbe mogle zaživjeti.²

Ustav Brazila ima devet naslova, koji su podijeljeni u poglavlja. Prvi naslov posvećen je temeljnim načelima države, koja se u Ustavu definira kao Unija. Njime se uspostavljaju tri neovisne vlasti: izvršna, zakonodavna i sudbena vlast te se navode glavni ciljevi brazilske nacije. U drugom naslovu uređuju se temeljna prava svih građana i stranaca koji se nalaze u zemlji, zabranjuje se smrtna kazna, definiraju se dužnosti građana, politička prava i dr. Nadalje, u trećem naslovu definira se ustroj države. Brazilija je glavni grad zemlje, propisuju se prava i obveze federalnih jedinica, općina, kao i pravila za javne službenike. Četvrti naslov uređuje grane vlasti te pravila za amandmane na Ustav. Peti naslov regulira obranu zemlje i njezine demokratske institucije, kao i pitanje nacionalne sigurnosti, stanje nužde i dr. Šesti naslov odnosi se na poreze i državni proračun te se uređuje proračunska raspodjela između Unijskih komponenti. Sedmi naslov odnosi se na gospodarske aktivnosti, poljoprivredu i urbanu politiku te državne monopole. U tom smislu, Ustav, primjerice, dopušta brazilskoj vladi eksproprijaciju rurale imovine koja ne ispunjava svoju socijalnu funkciju, a u svrhu agrarne reforme (s tim da se propisuju uvjeti za ispunjavanje socijalne funkcije). Osmi naslov odnosi se na društveni poredak te se ustanovljava sustav socijalnog osiguranja, zdravstveni sustav, javni mirovinski sustav, uređuje se pitanje obrazovanja, kulture, znanosti i tehnologije te sportske politike. Deveti naslov sadržava opće, završne i prijelazne odredbe.

Ustav je u doktrini bio prilično kritiziran zbog svoje opširnosti, dužine i analitičnosti. To su bili, između ostalog, i razlozi što je Ustav više puta bio mijenjan kako bi se mogao prilagoditi promjenama u društvu. Druga kritika odnosila se na stvaranje modela državnog kapitalizma koji je omogućio stvaranje državnih monopola, zbog čega je primjerice 2017. Brazil imao udjele u preko 650 trgovačkih društava koji su nosili jednu trećinu nacionalnog BDP-a. Ustavni koncept sudbene vlasti imao je za posljedicu stvaranje tromog sustava te prema podacima Svjetske banke na visokom je 30. mjestu po sporosti.

Od svog donošenja 1988. do danas Ustav Brazila doživio je preko stotinu amandmana na Ustav.

1 Izvor: https://en.wikipedia.org/wiki/History_of_the_Constitution_of_Brazil , https://en.wikipedia.org/wiki/Constitution_of_Brazil, pristupljeno 30. rujna 2025.
2 Izvor: https://pcwcr.princeton.edu/reports/Brazil1988.html, pristupljeno 30. rujna 2025.