Uz američku pomoć, 1970. u Kambodži je došlo do državnog udara koji je prisilio princa Sihanouka na bijeg u Kinu, gdje je uz pomoć Crvenih Kmera, komunističkog pokreta osnovanog krajem šezdesetih godina dvadesetog stoljeća, osnovao izbjegličku vladu. Crveni Kmeri suprotstavili su se vladajućem režimu i u travnju 1975. uspjeli zauzeti Phnom Penh, glavni grad Kambodže. Kambodža je postala Demokratska Kampućija, princ Norodom Sihanouk njezin predsjednik, a Pol Pot, jedan od dvojice osnivača Crvenih Kmera, premijer. Princ je vrlo brzo bio stavljen u kućni pritvor i njegov položaj preuzima drugi osnivač Crvenih Kmera, Khieu Samphan. U cilju izgradnje agrarno-vojničkog komunističkog društva Crveni Kmeri zaveli su potpuni teror: cijeli gradovi su raseljeni, osnovne i srednje škole su ukinute, zabranjena je trgovina i vjerski obredi, ukinut je novac, stranci protjerani, a politički protivnici likvidirani. Na posebnom udaru bili su intelektualci. Nošenje naočala bio je znak intelektualizma, što je američki pisac Robert D. Kaplan opisao riječima: »naočale su bile smrtonosne poput žute zvijezde«. U četiri godine vladavine taj režim odnio je oko dva milijuna života. Uz potporu Sovjetskog Saveza, Kambodžu je 1979. većim dijelom okupirao Vijetnam te je Demokratska Kampućija preimenovana u Narodnu Republiku Kampućiju na čelu s premijerom Heng Samrinom. Samrinova vlada omogućila je naseljavanje oko 200.000 Vijetnamaca, s tim da se procjene kreću i do milijun doseljenika. S druge strane, oko milijun ljudi iz Kambodže zatražilo je spas u Tajlandu. Iako se Vijetnam iz Kambodže povukao 1989., unutarnji nesklad nije jenjavao. Pregovori sukobljenih strana započeti u Parizu 1987., dovršeni su postizanjem Mirovnih sporazuma 23. listopada 1991. Puni naziv sporazuma je Sveobuhvatni mirovni sporazum za Kambodžu i sastoji se od četiri dijela: Konačnog akta o Pariškoj konferenciji o Kambodži, Sporazuma o sveobuhvatnom političkom rješenju sukoba u Kambodži, Sporazuma o suverenitetu, teritorijalnom integritetu i nepovredivosti te neutralnosti i nacionalnom jedinstvu Kambodže i Deklaracije o rehabilitaciji i obnovi Kambodže. Sporazumi sadržavaju odredbe kojima se promovira nacionalno pomirenje i osiguranje prava na samoodređenje kambodžanskog naroda putem slobodnih i poštenih izbora. Predviđen je prekid borbe, ukidanje vanjske vojne pomoći i povlačenje stranih snaga iz Kambodže, a po pitanju zaštite ljudskih prava predviđen je dragovoljni povratak izbjeglih i raseljenih osoba. Po prvi put su Ujedinjeni narodi uspostavili Prijelaznu vlast Ujedinjenih naroda (UNTAC). UNTAC je preuzeo upravljanje, organizirao je i proveo izbore, imao je svoju radio-stanicu i zatvor te je bio zadužen za zaštitu ljudskih prava na nacionalnoj razini. Među 19 potpisnica Sporazuma bila je i SFR Jugoslavija. Godine 1993. u Kambodži su održani prvi demokratski izbori. Crveni Kmeri, koji se nisu razoružali, sprječavali su narod u glasovanju. Najviše glasova dobila je rojalistička stranka (FUNCINPEC) Sihanoukova sina Norodoma Ranariddha. S novim ustavom, 21. rujna 1993., vraćeno je ime Kambodža i proglašena je ustavna monarhija. Kralj je postao Norodom Sihanouk.

*Izvor: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=30045 , https://peacemaker.un.org/cambodiaparisagreement91, pristupljeno 14. listopada 2019.