Odbijanje jugoslavenskog vodstva da se podredi sovjetskoj kontroli i njezino izbacivanje iz Informbiroa 1948., označilo je početak razdoblja Staljinovog obračuna sa svim potencijalnim Titovim sljedbenicima i onima koji bi se protivili sovjetskoj dominaciji. Čistke koje su se odvijale putem namještenih suđenja visokim komunističkim dužnosnicima zbog navodne suradnje sa Zapadom, priklanjanjem Titu ili zbog prihvaćanja trockizma, bile su Staljinova poruka zemljama istočne Europe o mogućim posljedicama u slučaju da odluče slijediti jugoslavenski put. 

Suđenje Rudolfu Slanskyu, generalnom sekretaru čehoslovačke komunističke partije i potpredsjedniku Vlade, bilo je jedno takvo suđenje. Njime je taj osvjedočeni komunist postao žrtva čistki koje je i sam orkestrirao, a žrtvovao ga je njegov bliski prijatelj i partijski suradnik, predsjednik Klement Gottwald, kako bi izbjegao vlastiti progon.

Slansky je, godinu dana nakon uhićenja i mučenja u zatvoru, izašao pred sud u Pragu, 20. studenoga 1952. Na suđenju, koje je trajalo osam dana, izgovarao je prethodno pripremljeni i naučeni tekst dok se u tajnoj sobi strogo pratilo što se događa u sudnici. Na kraju svakog dana suđenja tužitelji, sudci i istražitelji dogovarali bi radnje za sljedeći dan. U očaju, Slansky se u zatvoru dva puta pokušao ubiti. Krivnju je priznao, a prije izricanja kazne je izjavio. »Ne zaslužujem drugačiji kraj mom kriminalnom životu nego onako kako to predlaže državni tužitelj.« Slanskyev odvjetnik u završnoj riječi istaknuo je da je »krivnja potpuno dokazana, kako se njegove aktivnosti ne mogu braniti ... s pravnog gledišta se optužba ne može osporavati«. Uz Slanskya suđeno je još trinaestorici visokopozicioniranih dužnosnika, od kojih je njima 11 izrečena smrtna kazna vješanjem, dok je preostalih troje osuđeno na doživotan zatvor. Vrlo bitan aspekt suđenja Slanskyu bio je izraženi antisemitizam i anticionizam. Slanskyu i još njih 11 isticano je njihovo židovsko podrijetlo te su prikazivani kao cionisti i podupiratelji Izraela. Time se potvrdila Staljinova antisemitska politika, koja je svoj izraz imala u kampanji protiv »kozmopolita«, kako su nazivani židovski građani i članovi partije, i koja je imala za posljedicu označavanje cionizma kao neprijatelja komunizma. Proglašen krivim za trockističke, titoističke i cionističke aktivnosti u službi američkog imperijalizma, Slansky je javno obješen 3. prosinca 1952. Kremiran je, a njegovim pepelom posut je led na cesti izvan Praga. Osuđeni su rehabilitirani tek 1963.

* Korišteni podatci:
https://en.wikipedia.org/wiki/Rudolf_Sl%C3%A1nsk%C3%BD,
http://www.executedtoday.com/2007/12/03/1952-rudolf-slansky-and-10-conspirators/
https://en.wikipedia.org/wiki/Sl%C3%A1nsk%C3%BD_trial www.yivoencyclopedia.org/article.aspx/Slansky_Trial
https://www.private-prague-guide.com/article/rudolf-slansky-and-the-slansky-trial/, pristupljeno: 11. studenoga 2017.