26.02.2018.

Vremeplov: Suđenje Hitleru za Minhenski puč – 26. veljače 1924.

Okružen svojim suradnicima, Hesseom, Rosenbergom, Goebbelsom, Himmlerom i Göringom, Adolf Hitler je, 8. studenoga 1923., upao u pivnicu Bűgerbraukeller, u kojoj se održavao javni skup, uzvikujući da je izbila nacionalna revolucija i da su berlinska i bavarska vlada smijenjene.
Minhenski puč, poznat još i kao Pivnički puč ili Hitlerov puč, bio je Hitlerov neuspjeli pokušaj rušenja pokrajinske bavarske vlade i preuzimanja vlasti, koji se odigrao između 8. i 9. studenoga 1923. u Minhenu. Okružen svojim suradnicima, Hesseom, Rosenbergom, Goebbelsom, Himmlerom i Göringom, Adolf Hitler je, 8. studenoga 1923., upao u pivnicu Bűgerbraukeller, u kojoj se održavao javni skup, uzvikujući da je izbila nacionalna revolucija i da su berlinska i bavarska vlada smijenjene. Nakon provedene noći i beskonačnih govora, sljedećeg dana započeli su Marš na Berlin, na kojem su se sukobili s vojskom i policijom, pri čemu je nastradalo šesnaest članova i simpatizera nacističke stranke. 
Dva dana nakon puča Hitler je uhićen i optužen za veleizdaju. Suđenje mu je započelo 26. veljače 1942. i trajalo je do 1. travnja 1924. Hitler je bio uvelike zabrinut zbog rizika deportacije u Austriju. Taj strah otklonio je predsjedavajući sudac, Georg Neithardt, smatrajući da se važeći zakoni Vajmarske republike ne mogu primjenjivati na osobu »koja misli i osjeća kao Nijemac, kao što je Hitler«. Tijekom 24-dnevnog suđenja, predsjedavajući sudac nije prikrivao svoje simpatije prema optuženicima te im je dao priliku da iznesu svoja politička uvjerenja i da napadaju vladu.
Tu priliku Hitler je u cijelosti iskoristio. Suđenje je pretvorio u vlastitu propagandnu platformu - govorio je koliko je htio, prekidao je druge kad je htio i samostalno je ispitivao svjedoke. Optužbe nije poricao. Štoviše, priznao je da je htio srušiti vladu, iznoseći svoje razloge i predstavljajući se kao njemački domoljub, dok je vladu smatrao kriminalcima.
Mediji su pratili suđenje i u detalje prenosili njegove govore. Osjećajući da mu raste popularnost i da utječe na javnost, Hitler je u završnoj riječi, između ostalog, rekao: 
»Čovjek koji je rođen da bude diktator, nije na to prisiljen. On to hoće. Njega se ne gura naprijed, on ide sam naprijed. U tome nema ničega neskromnog....Čovjek koji osjeća da je pozvan voditi narod, nema pravo reći 'ako me želite ili zovete, surađivat ću.' Ne! Njegova je dužnost da učini korak naprijed.«
Osuđen je na pet godina zatvora, umanjeno za vrijeme pritvora, i 200 zlatnih maraka ili 20 dana zatvora. U zatvoru je dobio posebnu ćeliju s lijepim pogledom. Primao je darove i mogao je imati posjete kad god je htio. Imao je i svog privatnog tajnika, Rudolfa Hessa. U zatvoru je napisao prvi dio svojeg djela Mein Kampf, u kojem je izrazio svoje političke i rasne ideje. Nakon osam provedenih mjeseci u zatvoru pušten je zbog dobrog ponašanja.