U siječnju 1692. Betty Parris, devetogodišnja kći salemskog pastora Parrisa, i njegova jedanaestogodišnja nećakinja Abigail, počele su se čudno ponašati, puštati čudnovate zvukove, vikati, bacati stvari i grčiti se. Nakon što je mjesni liječnik ustvrdio da se radi o nadnaravnom ponašanju, još nekoliko djevojčica pokazalo je iste simptome. Pod pritiskom mjesnih sudaca, djevojčice su okrivile tri žene: Titubu, Parrisovu karipsku ropkinju, Sarah Good, prosjakinju i beskućnicu i Sarah Osborne, stariju osiromašenu udovicu. Optužene za vještičarenje, pred mjesne sudce stale su 1. ožujka 1692. Dok su Osborne i Good tvrdile da su nevine, Tituba je priznala krivnju, izjavivši: »Đavao mi je pristupio i natjerao me da mu služim.« U zatvoru se našla i četverogodišnja kći Sarah Good, čiji su odgovori na upite sudaca, također, ocijenjeni vještičarenjem. 

Histerija i paranoja zahvatila je cijelo selo i sumnjičavost se kao kuga širila među stanovnicima. Tako je tužba podignuta protiv Marte Corey, ugledne i lojalne članice salemske crkve, što je značilo da ako bi ona mogla biti vještica, onda bi to mogao biti bilo tko. Tijekom travnja desetci ljudi bili su ispitani, a krajem svibnja ustanovljen je Posebni sud za saslušanje i odlučivanje (engl. The Special Court of Oyer and Terminer), pred koji je kao prva izvedena Bridget Bishop. Njezin način života, odijevanje i sklonost tračanju odskakali su od puritanskog stila i mnogima je zbog toga bila trn u oku. Na sudu je tvrdila:»Nevina sam poput nerođenog djeteta.«. Navodne žrtve tvrdile su da su imale vizije ili su ih u snovima napadale sablasti optužene. Optužbu je podupro i sestrin muž, koji je tvrdio da je optuženica cijelu noć razgovarala s Đavlom i da je Đavao ušao u nju. Cijeli grad urotio se protiv nje i osuđena je na smrt. Na gubilištu Bishop nije pokazala žaljenje i do kraja je tvrdila da je nevina. Bila je to prva žrtva salemskog suđenja vješticama. 

Pet dana nakon njezina pogubljenja, ugledni svećenik Cotton Mather tražio je od suda da ne dopusti dokazivanje na snovima i vizijama (engl. spectral evidence). Sud je ignorirao taj vapaj razuma i sljedećih je mjeseci na vješanje poslao 18 osoba. Među njima bio je i 71-godišnji starac, kojeg su do smrti gnječili teškim kamenjem jer nije htio priznati krivnju. Matherov otac, Increase Mather, predsjednik Harvarda, pridružio se sinu, dodavši: »Radije neka deset osumnjičenih vještica pobjegne, nego da se osudi jedna nevina osoba.«. Suđenja su prestala 1693. 

Do otrežnjenja je došlo nekoliko godina poslije. Sudac koji je sudio javno je priznao pogrešku i krivnju, a 1697. godine Opći sud naložio je dan posta i duhovne potrage za tragediju u Salemu. Suđenja su nezakonitim proglašena 1702., a 1711. donesen je zakon kojim su vraćena prava i dobro ime optuženih te je odobreno 600 funti naknade njihovim nasljednicima. Godine 1957. država Massachusetts službeno se ispričala za događaje u Salemu 1692. 

*izvori: https://www.smithsonianmag.com/history/a-brief-history-of-the-salem-witch-trials-175162489/ https://en.wikipedia.org/wiki/Spectral_evidence ; https://en.wikipedia.org/wiki/Bridget_Bishop