Građanski rat u Sierra Leoneu započeo je 23. ožujka 1991., kada je Revolucionarna ujedinjena fronta (RUF) uz pomoć liberijskog političara Charlesa Taylora intervenirala u Sierra Leoneu s ciljem da zbaci s vlasti vladu Josepha Momoha. Aktivnosti RUF-a te zauzimanje teritorija bogatog dijamantima dovelo je do unutarnjih sukoba u Sierra Leoneu, tj. do državnih udara (1992. i 1997.). U siječnju 1999. svjetski lideri pokrenuli su proces pregovora između RUF-a i sieraleonske vlade, koji je rezultirao Mirovnim sporazumom iz Lomea. Ovaj Sporazum omogućio je zapovjedniku RUF-a kontrolu nad rudnicima dijamanata u zamjenu za prekid vatre i borbi te uspostavljanje UN-ovih mirovni snaga koje bi nadzirale proces razoružanja. Međutim, glede razoružanja RUF nije se pridržavao Sporazuma, što je ponovno razbuktalo sukobe u svibnju 2000.¹

U lipnju iste godine predsjednik Sierra Leonea obratio se tajniku Ujedinjenih naroda Kofi Annanu sa zahtjevom da međunarodna zajednica osudi odgovorne osobe za zločine počinjene tijekom rata. Vodeći se, između ostalog, činjenicom duboke zabrinutosti o zločinima počinjenim na teritoriju Sierra Leonea protiv naroda Sierra Leonea, osvrćući se na činjenicu da je vlada Sierra Leonea poduzela korake u kreiranju nacionalne istine i procesa pomirenja te imajući na umu okolnost da se odredbe Mirovnog sporazuma iz Lomea neće odnositi na međunarodne zločine genocida, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine i druga ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog prava kao i činjenicom da situacija u Sierra Leoneu i dalje predstavlja prijetnju međunarodnom miru i sigurnosti u tom području, Vijeće sigurnosti donijelo je Rezoluciju² kojom

„1. Zahtijeva od Glavnog tajnika da dogovori sporazum s vladom Sierra Leonea o osnivanju neovisnog posebnog suda u skladu s ovom Rezolucijom i izražava svoju spremnost da nakon dobivanja i razmatranja izvještaja od Glavnog tajnika ekspeditivno poduzme daljnje korake iz stavka 6. Rezolucije;

2. preporučuje da nadležnost posebnog suda treba pokrivati osobito zločine protiv čovječnosti, ratne zločine i druga teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava, kao i zločine prema relevantnom pravu Sierra Leonea počinjene na teritoriju Sierra Leonea;

3. nadalje, preporučuje da poseban sud treba imati personalnu nadležnost nad osobama koje snose najveću odgovornost za počinjenje zločina iz stavka 2., uključujući one vođe koji su, čineći takve zločine, prijetili uspostavi i provedbi mirovnog procesa u Sierra Leoneu;

4. naglašava važnost osiguravanja nepristranosti, neovisnosti i vjerodostojnosti procesa, posebno glede statusa sudaca i tužitelja;

---„

U daljnjim odredbama Rezolucije, Vijeće sigurnosti zatražilo je od Glavnog tajnika poduzimanje radnji radi ostvarenja navedenog cilja te podnošenje izvještaja o provedbi rezolucije unutar 30 dana od njezina donošenja, kao i davanje određenih preporuka. Dana 16. siječnja 2002., Ujedinjeni narodi i vlada Sierra Leonea potpisali su sporazum kojim se ustanovio Poseban sud za Sierra Leone s ciljem progona osoba koje snose najveću odgovornost za ozbiljne zločine protiv međunarodnog humanitarnog prava i prava Sierra Leonea, počinjene na području Sierra Leonea nakon 30. studenog 1996. i za vrijeme građanskog rata u Sierra Leoneu. Radni jezik suda je engleski, a uredi su osnovani u Feetownu, Hagu i New Yorku. Građanski rat u Sierra Leoneu odnio je desetine tisuća života nevinih ljudi. Masovna silovanja, sakaćenja, ubijanja, uništavanje škola, novačenje maloljetnika, seksualno ropstvo i prisilni brakovi i drugi zločini protiv čovječnosti obilježili su povijest ove zemlje.

Posebni sud za Sierra Leone osudio je Charlesa Taylora 2012. na 50 godina zatvora zbog pomaganja i poticanja na ratne zločine protiv čovječnosti.