Riječ je o Promjeni Ustava koja je stubokom promijenila način funkcioniranja tijela državne vlasti, kao i njihov opseg ovlasti. Najvažnija promjena bila je uvođenje novog sustava ustrojstva vlasti kojom je dotadašnji polupredsjednički sustav zamijenjen parlamentarnim sustavom, proveden je sustav ravnoteže i provjera nositelja vlasti i dorađen je djelokrug pojedinih tijela državne vlasti. Prema Ustavu, Hrvatska je zadržala institut Predsjednika Republike, ali s bitno drukčijim ovlastima. Predsjednik Republike i dalje se bira neposredno, međutim njegove ovlasti ograničene su institucijom supotpisa u donošenju većine odluka. Predsjednik predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu, odgovara za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske te se brine za redovito i usklađeno djelovanje te stabilnost Republike Hrvatske (članak 33. Promjene), surađuje s Vladom u oblikovanju i provođenju vanjske politike (koju prema Ustavu vodi Vlada RH) (članak 38. Promjene). Predsjednik ne može obnašati ni jednu drugu javnu ili profesionalnu dužnost i ne može biti član ni jedne političke stranke odnosno nakon izbora dužan je dati ostavku na članstvo (članak 35. Promjene).

Tako je Promjenom Ustava iz 2000. bitno proširena nadležnost Ustavnog suda, kao i broj sudaca, koji se s prvotnih jedanaest povećao na njih trinaest. Među novim nadležnostima Ustavnog suda izdvajaju se ocjena ustavnosti zakona te ustavnost i zakonitost drugih propisa koji su prestali važiti ako od tog prestanka do podnošenja zahtjeva ili prijedloga za pokretanje postupka nije prošlo više od godinu dana; praćenje ostvarivanja ustavnosti i zakonitosti te o uočenim pojavama neustavnosti i nezakonitosti izvješćuje Zastupnički dom Hrvatskog sabora; donošenje odluke kojom predsjednik Hrvatskog sabora preuzima dužnost privremenog predsjednika Republike u slučaju dulje spriječenosti predsjednika Republike zbog bolesti ili nesposobnosti, a posebno ako predsjednik Republike nije u stanju odlučiti o povjeravanju dužnosti privremenom zamjeniku, a na temelju prijedloga Vlade Republike Hrvatske i dr.

Nadalje, Promjenom Ustava došlo je do bitnih promjena u području sudbene vlasti. Tako je promijenjen pristup Državnom sudbenom vijeću (članak 59. Promjene), tijelu koje imenuje, razrješava i odlučuje o stegovnoj odgovornosti sudaca na način da je smanjen broj članova Vijeća, iz njegova sastava ispušteni su državni odvjetnici (za koje se uvodi Državnoodvjetničko vijeće) te je izričito zabranjena mogućnost članstva predsjednika sudova u Vijeću. Sudačka dužnost postaje stalna, uz iznimku prigodom prvog stupanja na sudačku dužnost, kada će se suci imenovati na vrijeme od pet godina te se vrijeme obavljanja sudačke dužnosti produljuje do 70 godina starosti (članak 58.).

Promjenom Ustava iz 2000., Državno odvjetništvo postaje ustavna kategorija (članak 60. Promjene), koje je samostalno i neovisno pravosudno tijelo ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja kaznenih i drugih kažnjivih djela, poduzimati pravne radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske te podnositi pravna sredstva za zaštitu Ustava i prava. Promjena je dotakla i pitanje lokalne samouprave (članak 66. Promjene), s napomenom da je u članak 4. Ustava, koji govori o načelu diobe vlasti, ovom Promjenom Ustava uvedeno ograničenje državne vlasti Ustavom zajamčenog prava na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu (članak 3. Promjene).

Naziv hrvatskog parlamenta, Ustavom iz 1990. označen kao Sabor Republike Hrvatske, Ustavnim zakonom o izmjenama i dopunama Ustava iz 1997., kao Hrvatski državni sabor, ovom Promjenom Ustava dobiva ime Hrvatski sabor, koje se zadržalo do danas.

Pet mjeseci kasnije, u ožujku 2001., Hrvatski sabor donio je novu Promjenu Ustava.