Zakonodavstvo
Sudska praksa
Alati
Stručni članci
×
01.10.2018.
Vremeplov: Proglašenje Narodne Republike Kine – 1. listopada 1949.
Dana 1. listopada 1949., na Trgu nebeskog mira u Pekingu, vođa Kineske komunističke partije Mao Ce-tung, objavio je ispred oko 300.000 ljudi pobjedu komunista u građanskom ratu nad Kuomintangom pod vodstvom generala Chang Kai-sheka i osnivanje nove države - Narodne Republike Kine.
Pritom je rekao:
....
Predstavljajući volju cijele nacije, sjednica Konferencije donijela je organski zakon o Centralnoj narodnoj vladi Narodne Republike Kine, izabrala je Mao Ce-tunga za predsjednika Centralne narodne vlade ... proglasila je osnivanje Narodne Republike Kine i odlučila da Peking bude glavni grad Narodne Republike Kine.
....
U isto vrijeme, Vijeće Centralne narodne vlade odlučilo je obznaniti vladama svih zemalja da je ova vlada jedina zakonita vlada koja predstavlja sve narode Narodne Republike Kine. Ova je vlada spremna uspostaviti diplomatske odnose s bilo kojom stranom vladom koja je voljna poštovati načela jednakosti, obostrane koristi i poštovanja teritorijalnog integriteta i suvereniteta.
Sjednica Konferencije bila je sjednica Kineske narodno-političke savjetodavne konferencije, tijela koje su pod imenom Politička savjetodavna konferencija zajednički osnovali komunisti i Kuomintang 1945., tijekom pregovora o poslijeratnim političkim reformama u zemlji. Osvojivši, međutim, većinu teritorija, komunisti su u rujnu 1949. osnovali »novu«, narodno-političku savjetodavnu konferenciju i pozvali predstavnike različitih prijateljskih partija na raspravu i osnivanje nove države. Prva Konferencija održana je 21. rujna 1949. i, u stvari, imala je važnost ustavne konvencije, a Zajednički program koji je tada usvojila, bio je de facto ustav za sljedećih pet godina. U članku 1. Zajedničkog programa, Narodna Republika Kina definirana je kao »nova demokratska ili narodno-demokratska država«, koja »provodi narodnu demokratsku diktaturu predvođenu radničkom klasom, koja se temelji na savezu radnika i seljaka te ujedinjuje sve demokratske klase i sve narode u Kini. Ona se protivi imperijalizmu, feudalizmu i birokratskom kapitalizmu i teži neovisnosti, demokraciji, miru, jedinstvu, prosperitetu i snazi Kine.«
U sljedećim člancima Zajedničkog programa navedeno je da Centralna narodna vlada mora do kraja dovesti oslobodilački rat, osloboditi cijeli teritorij Kine i postići njezino ujedinjenje, da NR Kina mora dokinuti sve povlastice imperijalističkih država u Kini, konfiscirati birokratski kapital i sustavno transformirati feudalno i polufeudalno vlasništvo zemlje u sustav vlasništva seljaka. Njime je također uvedeno jednako biračko pravo te osigurana sloboda misli, govora, izdavaštva, okupljanja, udruživanja, dopisivanja, osobnosti, prebivališta i njegove promjene, vjerskih uvjerenja i sloboda održavanja procesija i prosvjeda te je dokinut feudalni sustav »koji žene drži u okovima«, ustanovljavajući jednakost žena i muškaraca. Također, osigurao je jednakost svim nacijama u Kini i proklamirao gospodarstvo na temelju državnog vlasništva.
Zajednički program bio je platforma za funkcioniranje Centralne narodne vlade u sljedećih pet godina, kada je 1954. donesen prvi Ustav Narodne Republike Kine.
