Primirje su potpisali francuski maršal, Ferdinand Foch i članovi njemačke delegacije predvođene ministrom Matthiasom Erzbergerom. Odmah po dolasku, 8. studenoga 1918., saveznici su Nijemcima predali svoje zahtjeve i dali im 72 sata za usuglašavanje. Prostora za pregovore u pravom smislu riječi nije bilo. Maršal Foch je njemačku delegaciju dočekao i potom je, ponizivši ih, razgovore prepustio nižim časnicima, da bi na kraju došao samo radi potpisivanja primirja. Erzberger je postavljene zahtjeve smatrao vrlo nepovoljnim, ali saveznici nisu dopuštali bilo kakve prigovore. Nakon što je iz Berlina dobio upute da prihvati uvjete primirja takve kakvi jesu, osim na nekoliko nemogućih zahtjeva, Nijemci su pristali.

Primirje iz Compiègnea¹, kako se još naziva ovaj prekid vatre između zaraćenih strana u Prvom svjetskom ratu, ima 34 odredbe raspoređene u nekoliko dijelova, od A do F. Prvi dio (A) odnosi se na zapadni front, drugi dio (B) na istočne granice Njemačke, treći dio (C) na Istok Afrike, četvrti dio (D) na opće odredbe, peti dio (E) na pomorske uvjete i peti dio (F) na trajanje primirja. U dijelu koji se odnosio na Zapadni front, naloženo je, između ostalog, sljedeće: odredbom I. određen je prekid neprijateljstava na kopnu i u zraku u roku od šest sati nakon potpisivanja primirja. Odredbom II. naložena je trenutačna evakuacija napadnutih zemalja: Belgije, Francuske, Luksemburga, kao i Alsace-Lorraine, tako da se dovrši u roku od petnaest dana od potpisivanja primirja. Njemačke postrojbe koje nisu napustile gore spomenute teritorije unutar utvrđenog roka, postat će ratni zarobljenici. Nadalje, odredbom III. naređena je repatrijacija svih stanovnika, uključujući taoce, osobe kojima se sudi ili su bile osuđene, koja počinje odmah i koja se treba dovršiti u roku od petnaest dana. Izričito je naložena predaja ratnog materijala (odredba IV.): 5.000 topova (2.500 teških, 2.500 terenskih), 25.000 mitraljeza, 3.000 rovovskih minobacača te 1.700 borbenih i bombardirajućih zrakoplova – prije svega, svih D.VII² i svih zrakoplova za noćno bombardiranje.

U odnosu na dio (B) koji se ticao istočnih granica Njemačke, odredbom XII. određeno je da će se njemačke postrojbe koje se trenutačno nalaze na bilo kojem području koje je prije rata činilo dio Austro-Ugarske, Rumunjske ili Turske, povući unutar granica Njemačke koje su postojale na dan 1. kolovoza 1914. i sve njemačke postrojbe na područjima koja su prije rata činila dio Rusije, moraju se isto tako vratiti unutar granica Njemačke, a u odnosu na dio koji se odnosio na istočnu Afriku (Dio D.) određena je evakuacija njemačkih snaga (odredba XVII.). Kada je riječ o dijelu koji se odnosio na pomorstvo (E), odredbom XX. naređen je trenutačni prekid svih neprijateljstava na moru te je naloženo davanje informacija o pozicijama i kretanju svih njemačkih brodova. U dijelu općih odredbi, osim repatrijacije bez reciprociteta, postavljene su financijske klauzule: naknada za učinjenu štetu, povrat gotovinskih depozita te svih dokumenata, novčanica, dionica, udjela, papirnog novca kao i povrat ruskog i rumunjskog zlata predanog Njemačkoj ili oduzetog od te sile. U završnom dijelu, trajanje primirja određeno je na 36 dana, s mogućnošću produljenja (odredba XXXIV.), s tim da se ono može opozvati.

Primirje je produžavano tri puta, a tek je Versajskim ugovorom iz 1919.³ rat i formalno dovršen.