Ovlast opoziva ima Zastupnički dom (engl. House of Representatives) američkog Kongresa, a Senat ima ovlast odlučivati o optužbama za opoziv, tj. suditi o opozivu. O pitanju predsjednika SAD-a američka ustavna povijest bilježi dva postupka opoziva: prvi je bio protiv 17. predsjednika SAD-a, Andrewa Johnsona 1868., a drugi protiv 42. predsjednika,  Billa Clintona zbog »afere Lewinsky«. Postupak opoziva protiv Billa Clintona Zastupnički dom pokrenuo je, u prosincu 1998., zbog dviju optužbi, krivokletstva i ometanja rada pravosuđa. Obje optužbe proizašle su iz tužbe Paule Jones protiv Billa Clintona za seksualno napastvovanje. U tom postupku Jonesovi odvjetnici ispitivali su Clintona o odnosu s Monicom Lewinsky, pripravnicom u Bijeloj kući od 1995. do 1996., što je on porekao. Isto je na suđenju potvrdila i Monica Lewinsky. Međutim, istina je bila drukčija. Naime, nakon što je premještena na rad u Pentagon Lewinsky se o svojim susretima s Clintonom povjerila kolegici L. Tripp, koja je potom razgovore o tome i tajno snimala. Nakon svjedočenja na sudu Tripp je snimke razgovora predala Kennethu Starru, neovisnom savjetniku Ministarstva pravosuđa s položajem posebnog neovisnog tužitelja za slučaj Whitewater (navodne malverzacije u poslu s nekretninama Billa i Hillary Clinton u vrijeme dok je bio guverner Arkanzasa), koji je u cijeli slučaj uključio FBI. FBI je Lewinsky ponudio imunitet ako bude surađivala s tužiteljstvom. Nakon što je Lewinsky pred uredom neovisnog savjetnika posvjedočila svoje odnose s Clintonom, Bill Clinton je i sam, suprotno svjedočenju u slučaju Paule Jones, priznao da je imao izvanbračne odnose s njom. Izvješće Kennetha Starra dalo je jedanaest razloga za opoziv te je sadržavalo eksplicitne detalje o njihovu ljubavnom odnosu. Zastupnički dom proveo je istragu, nakon čega je, 11. prosinca 1998., Odbor za pravosuđe odobrio tri članka opoziva, a nakon 14 sati rasprave Zastupnički dom  optužio je predsjednika za krivokletstvo pred saveznom velikom porotom i ometanje rada pravosuđa. Suđenje za opoziv u Senatu započelo je 7. siječnja 1999.  Obje strane imale su pravo pozivati svjedoke i provoditi unakrsno ispitivanje. Nakon pet tjedana, 12. veljače 1999., Senat je Clintona oslobodio optužbi. Tužiteljstvo je trebalo pridobiti dvije trećine senatora za osudu, ali nije uspjelo dobiti ni većinu. Odbacujući optužbu za krivokletstvo, 45 demokrata i 10 republikanaca glasovalo je da Clinton »nije kriv«, a za ometanje rada pravosuđa Senat se podijelio na 50 glasova »za« i 50 »protiv«. Nakon dovršetka suđenja predsjednik Clinton se »duboko ispričao« za teret koji je nametnuo Kongresu i američkom narodu.