Meksička revolucija, poznata i kao Meksički građanski rat, započeta 1910. s ciljem svrgavanja autokratskog režima tadašnjeg predsjednika Diaza, pretvorila se u široku nacionalnu pobunu, koja je trajala do kraja 1920. Okosnicu Revolucije činili su zahtjevi za ekonomske i socijalne reforme te jednakost, a sam tijek Revolucije bio je pun političkih previranja i zaokreta. Njezinom kulminacijom smatra se donošenje ustava, nazvanog Politički ustav Sjedinjenih meksičkih država od 5. veljače 1917. 

Ustav je donesen pod vodstvom Venustiana Carranze (koji je na vlast došao 1914., s pomoću Pancha Ville i Emiliana Zapate, seljačkih vođa i revolucionara, s kojima se kasnije obračunao), nakon što je 1916. u gradu Santiago de Querétaro, u državi Querétaro^[1], na Ustavnoj konvenciji okupio članstvo sastavljeno od svojih poklonika i sljedbenika, koji su, što se kasnije pokazalo u ustavnim opredjeljenjima, bili prilično apolitični i liberalni predstavnici srednje klase. Carranzino viđenje novog ustava bilo je na tragu Ustava iz 1857., što su liberalne struje u članstvu Ustavnog kongresa odbile te su na svjetlo dana iznijele Ustav koji je prvi u svijetu ustanovio socijalna prava i kao takav bio podloga Ruskom ustavu iz 1918. i Vajmarskom ustavu iz 1919. Među najvažnijim člancima Ustava smatraju se njegovi članci 3., 27. i 123. 

Člankom 3. bitno se ograničava utjecaj Rimokatoličke Crkve u Meksiku u obrazovanju. Njime se uvodi obvezno obrazovanje, koje je »svjetovno i slobodno od bilo kakve religijske orijentacije« i koje se mora temeljiti »na znanstvenom napretku, boriti se protiv neznanja, služenja, fanatizma i predrasuda«.  

Člankom 27. nalaže se vraćanje zemlje seljacima oduzete za vrijeme Diazove vladavine, čak iako nisu o tome imali pisane tragove, a vlada je ovlaštena izvlastiti zemlju koja se ne koristi na »odgovarajući način« te je može prenamijeniti u javno dobro. Također, tim je člankom strancima zabranjeno vlasništvo zemlje unutar 100 km od nacionalne granice ili 50 km od mora. 

Članak 123. Ustava ustanovio je radnička prava - osmosatno radno vrijeme, radni tjedan od šest dana, minimalnu plaću i jednaku plaću za jednak rad te pravo na štrajk. Tim se člankom ustanovljava i jednakost bez obzira na spol i rasu te se zabranjuje nezdrav ili opasan rad ženama i maloljetnicima ispod 16 godina starosti, kao i njihov noćni rad u industriji. 

Važno je napomenuti da je Ustav osim članka 3., člancima 5., 24. 27. i 130. bitno ograničio ulogu Rimokatoličke Crkve u Meksiku kao i drugih organiziranih vjerskih organizacija. Međutim, Venustiano Carranza i Alvaro Obregon, koji su bili predsjednici Meksika između 1917. i 1924., nisu ih primjenjivali. Dolaskom na vlast, novoizabrani predsjednik Plutarco Elias Calles, žestoki antiklerik, krenuo je s njihovom primjenom, što je dovelo do tzv. Cristero rata, raširenog otpora kršćana prema predsjednikovoj sekularističkoj politici protiv Katoličke Crkve. 

^[1]Carranza je ovaj grad izabrao jer je u državiQuerétaro1867., pogubljenjem cara Maksimilijana od Meksika, okončana francuska invazija na Meksiko iz 1861.