U javnosti su ti sporazumi poznati kao Osimski sporazumi. Sporazumom o delimitaciji granične linije konačno je riješeno pitanje Slobodnog teritorija Trsta, koji je obuhvaćao područje od rijeke Mirne u Istri, Slovensko primorje te talijanski teritorij na području istočno od rijeke Soče. Italiji je pripao Trst s uskim obalnim dijelom prema sjeverozapadu (Zona A), a Jugoslaviji sjeverozapadni dio poluotoka Istre (Zona B). Sporazum je stupio na snagu 11. listopada 1977.

Sporazum ima devet članaka i glasi:

...

Članak 1.

Dio granice između Republike Italije i Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije koja nije navedena kao takva u Mirovnom sporazumu s Italijom od 10. veljače 1947. opisana je u tekstu u aneksu I...

Članak 2.

Granica između dvije države u luci Trst opisana je u tekstu u aneksu II.

Članak 3.

Nacionalnost osoba koji su 10. lipnja 1940. bili talijanski državljani te su imali stalno prebivalište na teritoriju koji se navodi u članku 21. Mirovnog sporazuma s Italijom od 10. veljače 1947. i nacionalnost njihovih potomaka, rođenih nakon 10. lipnja 1940. bit će određena zakonodavstvom Strane ugovora na čijem teritoriju prebivaju u vrijeme stupanja na snagu ovog Sporazuma.

Osobe koje čine talijansku etničku skupinu (talijanske manjine) i osobe koje čine jugoslavensku etničku skupinu (jugoslavenske manjine) na koje se prethodni stavak odnosi imat će mogućnost preseliti se na talijanski ili jugoslavenski teritorij sukladno uvjetima koji su navdeni u razmjeni pisama u aneksu IV. ovog Sporazuma.

Kada su u pitanju domaćinstva, želje svakog supružnika će se uzeti u obzir i ako se podudaraju, činjenica da je jedan supružnik različitog etničkog podrijetla neće se uzimati u obzir.

Maloljetna djeca slijedit će jednog ili drugog roditelja sukladno privatnom pravu koje regulira razdvajanje na teritoriju na kojem roditelji imaju stalno prebivalište u vrijeme stupanja na snagu ovog Sporazuma.

Članak 4.

Obje vlade će, što je moguće prije, sklopiti sporazum o ukupnom iznosu odštete koja je pravična i prihvatljiva objema stranama u pogledu vlasništva, prava i interesa talijanskih fizičkih i pravnih osoba koji su se nalazili na dijelu teritorija iz članka 21. Mirovnog sporazuma od 10. veljače 1947. koji ulazi u granice Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, a koje je nacionalizirano, izvlašteno ili podvrgnuto drugim ograničenjima od strane jugoslavenskih vojnih, građanskih ili lokalnih vlasti nakon datuma kada su jugoslavenske oružane snage ušle na taj teritorij.

U tu svrhu, dvije vlade će započeti pregovore u roku od dva mjeseca od dana stupanja na snagu ovog Sporazuma.

Tijekom tih pregovora, obje Vlade će razmotriti mogućnost da u određenim slučajevima dopuste zakonitim vlasnicima da podnesu zahtjev za slobodno raspolaganje naprijed spomenutom imovinom u slučajevima u kojima je ona već dana na korištenje ili upravljanje vlasnikovim bliskim članovima obitelji ili u sličnim slučajevima.

….

Dana 18. veljače 1983., SFRJ i Republika Italija potpisale su Sporazum o konačnom reguliranju uzajamnih obveza koje proizlaze iz 4. članka potpisanog Osimskog ugovora.

Talijanska javnost žestoko je kritizirala vladu zbog potpisivanja toga Sporazuma, osobito zbog tajnosti pregovora i izbjegavanja uobičajenih diplomatskih kanala. Talijanski nacionalisti nisu pristajali na ideju da ostanu bez Istre jer su je zajedno s venecijanskom regijom smatrali stoljetnim talijanskim područjem.  Nakon stjecanja neovisnosti, Slovenija i Hrvatska izjavile su da priznaju Osimske sporazume te su odbile bilo kakve njihove promjene.

[1]    Vidi Informator, broj 6509 od 12. veljače 2018., Vremeplov: Pariški mirovni sporazum od 10. veljače 1947.