Oko 800.000 izbjeglih Rusa u inozemstvu ostalo je bez valjanih putnih dokumenata zbog odluka sovjetskih vlasti iz 1921. da ih liši državljanstva, pretvorivši ih tako u apatride, dok je protjeranih Armenaca bilo između 300.000 i 400.000. Prema nalogu Međunarodnog odbora Crvenog križa, Liga naroda osnovala je ured za pomoć ruskim i armenskim izbjeglicama, a njezin prvi povjerenik postao je norveški državnik i polarni istraživač Fridtjof Nansen. 

Već 1921. godine zemlje članice Lige naroda potvrdile su da Rusi koji su napustili svoje domove, a nisu dobili drugo državljanstvo imaju pravo biti smatrani izbjeglicama. Na Nansenov poziv, u Ženevi je od 3. do 5. srpnja 1922. godine održana Međuvladina konferencija o identifikacijskim potvrdama za ruske izbjeglice. Na njoj je tada šesnaest vlada zemalja članica odobrilo uporabu tzv. Nansenove putovnice, nazvane prema njezinu zagovaratelju Nansenu. Ruski predstavnici nisu željeli da se na potvrdi nalazi riječ „izbjeglica“ i inzistirali su da naziv „ruski“ pokrije sve nacionalnosti iz bivšeg Ruskog Carstva. 

Nansenova putovnica nije bila prava putovnica, nego potvrda o identitetu izbjeglice i vrijedila je godinu dana. Putovnica se mogla obnoviti, ali ne unedogled, a omogućavala je nositeljima putovanje u treće zemlje radi pronalaženja posla. Dvije godine nakon što je Liga naroda izdala prve Nansenove putovnice, one su se počele izdavati i Armencima. Cilj putovnice bio je također olakšati pritisak na gradove Varnu i Istanbul te omogućiti ravnomjerno raspoređivanje ruskih i armenskih izbjeglica među zemljama članicama Lige naroda. Ipak, putovnica nije davala nikakva jamstva boravišta ili prava na zaposlenje. Godine 1926. više od 20 članica Društva naroda složilo se da nositelji Nansenove putovnice mogu napustiti zemlju i u nju se vratiti. Nansenova putovnica bila je prvi oblik međunarodne zaštite koji je prelazio okvire vlasti jedne države. Putovnica je izbjeglicama davala određeni pravni status, a omogućavala je zemlji u kojoj su se nalazile da ima saznanja o njihovu dolasku i odlasku. Do 1942. izdano je oko 450.000 Nansenovih putovnica, a poznati nositelji te putovnice bili su, između ostalog, književnik Vladimir Nabokov, umjetnik Mark Chagall, magnat Aristotel Onassis te kompozitori Sergej Rahmanjinov i Igor Stravinski. Fridtjof Nansenovi napori za izdavanje Nansenove putovnice nagrađeni su tako da mu je dodijeljena Nobelova nagrada za mir 1922., a dobio ju je i Nansenov međunarodni ured za izbjeglice 1938. Glavna obilježja Nansenove putovnice uključena su u suvremeno međunarodno pravo o izbjeglicama. 

* izvor: https://theconversation.com/the-nansen-passport-the-innovative-response-to-the-refugee-crisis-that-followed-the-russian-revolution-85487 i https://en.wikipedia.org/wiki/Nansen_passport, pristupljeno 2. srpnja 2019.