Prvi susret britanskog premijera Chamberlaina s Hitlerom u Bad Godesborgu završio je razgovorom o referendumu na spornim područjima. Po povratku u London, britanski i francuski dužnosnici skovali su plan prema kojem će se Čehoslovaci odreći teritorija u Sudetima u kojima Nijemci čine više od 50 % stanovništva. Na njihovu ponovnom susretu Hitler je, međutim, pooštrio zahtjeve: tražio je vojnu okupaciju cijelog sudetskog područja, protjerivanje nenjemačkog stanovništva i teritorijalne ustupke Poljskoj i Mađarskoj. Zahtjeve su odbili i Britanci i Francuzi i Čehoslovaci. Hitler se ipak malo povukao i poslao pismo Chamberlainu, u kojem je jamčio sigurnost Čehoslovačkoj ako se Sudeti predaju Njemačkoj. Chamberlain je tada zatražio pomoć od talijanskog vođe, Benita Mussolinija, da uvjeri Hitlera u nastavak razgovora, a on je zauzvrat predložio konferenciju četiriju sila - Njemačke, Velike Britanije, Francuske i Italije u cilju razrješenja spora. Konferencija je sazvana 29. rujna u Münchenu i na nju nisu bili pozvani Čehoslovaci, niti je njihova delegacija mogla sudjelovati u razgovorima. Na konferenciji je Mussolini predstavio plan prema kojem se Njemačkoj predaju Sudeti u zamjenu za jamstva koja bi značila kraj njemačke teritorijalne ekspanzije. Kasnije se doznalo da je plan napravljen u njemačkom ministarstvu vanjskih poslova, a uvjeti su bili slični onima koji su dogovarani u susretu Chamberlaina i Hitlera u Bad Godesborgu. Sporazum nazvan Münchenski sporazum, postignut je kasno u noći 29. rujna 1938., a potpisan je 30. rujna 1938., u 01,30 sati. 

Sporazum je imao osam točaka. U preambuli je navedeno da je sklopljen između Njemačke, Velike Britanije, Francuske i Italije te da je uzeo u obzir postignuti sporazum o ustupanju Njemačkoj sudetskog njemačkog teritorija. U nastavku su utvrđeni datumi za evakuaciju i okupaciju (koja je trebala početi 1. listopada i biti dovršena 10. listopada) te ustanovljenje međunarodne komisije koja bi trebala provesti referendum, kao i odrediti uvjete za njegovu provedbu. Pritom je određeno pravo na optiranje i obveza Čehoslovačkoj da evakuaciju provede bez oštećenja instalacija. Završno, Čehoslovačkoj je nametnuta obveza otpuštanja iz vojske i policije onih sudetskih Nijemaca koji žele otpust, kao i puštanje na slobodu sudetskih Nijemaca koji su služili kaznu iz političkih razloga. 

Britanci i Francuzi su Čehoslovake doveli pred gotov čin, jasno im dajući do znanja da neprihvaćanje Sporazuma znači prepuštanje samima sebi. Njime je Čehoslovačka izgubila 30 % svog teritorija s gotovo 34 % stanovništva, 70 % čelične industrije i 70 % svoje energetske moći. Gubitkom obranjivih granica i utvrda prema Njemačkoj njezina neovisnost više je bila nominalna nego realna. Ipak, u Europi je on prihvaćen s olakšanjem jer je prijetnja ratom utihnula. Čehoslovaci su bili silno razočarani britanskim i francuskim postupkom i Sporazum su nazvali Münchenska izdaja. Winston Churchill je za Sporazum rekao: »Velikoj Britaniji i Francuskoj dan je izbor između rata i sramote. One su izabrale sramotu i imat će rat.«. Njegove riječi obistinile su se u sljedećem razdoblju, skorom aneksijom ostatka Čehoslovačke i napadom na Poljsku, kojim je započeo Drugi svjetski rat.