Sukladno njima, SAD neće se miješati u unutarnje stvari ili ratove između europskih država, SAD priznaje i neće se miješati u postojeće kolonije u Zapadnoj hemisferi, Zapadna hemisfera je zatvorena za buduću kolonizaciju te svaki kolonizatorski, ekspanzionistički ili intervencionistički pokušaj europskih država na američkom kontinentu smatrat će se neprijateljskim činom protiv SAD-a. Nazvana po njemu^[1], Monroeva doktrina prvotno je bila usmjerena protiv intervencionističkih namjera europskih sila prema španjolskim i portugalskim kolonijama u Južnoj Americi i rastućeg britanskog utjecaja u tom području, a u cilju nesmetanog širenja utjecaja SAD-a. Iako je Amerika u 19. stoljeću malo polagala na vanjsku politiku, Monroeva doktrina vremenom je postala konceptualna platforma američke vanjske politike na temelju koje je SAD prekrajao sudbine južnoameričkih zemalja, koje su, pak, od straha europskih intervencionističkih pretenzija pristajale na njezinu ulogu »međunarodnog policajca«.

Doktrinu je SAD prvi put koristio 1845. i 1848., kada su Velika Britanija i Španjolska upozorene da ne stvaraju vojne baze u Oregonu, Californiji i na poluotoku Yucatan. 1867. SAD je zahtijevao povlačenje intervencionističkih snaga Napoleona III. iz Meksika, prilikom razgraničenja Britanske Gvajane i Venecuele 1896. zaprijetio je Britaniji oružanom silom, a tijekom odcjepljenja Paname od Kolumbije inzistirao je na pravu isključive kontrole nad Panamskim kanalom. Monroevu doktrinu obilato je koristio američki predsjednik Theodor Roosevelt, koji ju je 4. prosinca 1904., vođen krizom u Venecueli između 1902. i 1903. u svom obraćanju Kongresu dopunio tzv. Rooseveltovim zaključkom. Zaključak je bio izraz njegove ideologije ili politike »velike batine« (koju je promovirao riječima »govori nježno i nosi veliku batinu«), a iznjedrio je načelo tzv. preventine akcije. Sukladno tom načelu, SAD ima pravo vojno intervenirati u unutarnje poslove neke latinoameričke zemlje u slučaju da se njezino djelovanje protivi interesima SAD-a. Točnije rečeno, Roosevelt je izjavio da SAD može »djelovati kao međunarodna policijska sila u flagrantnim slučajevima lošeg ponašanja i nesposobnosti«. Pravo da postupa u svojstvu međunarodnog policajca omogućila je SAD-u široku intervenciju u unutarnje poslove većine južnoameričkih država i njihovo pretvaranje u njegove neformalne kolonije. Monroeva doktrina ostala je na snazi sve do 2013., kada je državni tajnik Kerry objavio da je »era Monroeve doktrine završena«.

^[1] Tvorac ove doktrine bio je predsjednikov državni tajnik, John Quincy Adams, a kao kovanica Monroeva doktrina počela se koristiti tek 1850.