21.07.2023.

Vremeplov: Liberijska Deklaracija o neovisnosti – 26. srpnja 1847.

Lberija, zemlja na zapadnoj obali Afrike, prva je afrička republika i na ovom kontinentu najstarija moderna republika. Svoju neovisnost Liberija je proglasila 26. srpnja 1847., istog dana kada je donesen i Ustav, a njezin nastanak rezultat je projekta Američkog kolonizatorskog društva, američke organizacije koja je poticala i podupirala migraciju slobodnih crnaca natrag u Afriku. Društvo, koje su podupirali mnogi ugledni političari, među kojima i Abraham Lincoln i James Monroe, smatralo je da će (američki) crnci kao slobodni ljudi imati bolju perspektivu u Africi nego u Sjedinjenim Američkim Državama. Dvije godine prije odlaska prvih afričko-američkih građana, 1820., Društvo je za taj projekt kupilo zemlju 150 milja duž obale od britanske kolonije Sierra Leonea, a 27 godina poslije, nakon održanog referenduma u listopadu 1846. Liberija je postala neovisna država.

Liberijsku Deklaraciju o neovisnosti1 usvojila je liberijska Ustavotvorna skupština proglasom da Commonwealth Liberije, kolonija koju je osnovalo i kontroliralo Američko kolonizatorsko društvo, postaje neovisna država pod imenom Republika Liberija.

U Deklaraciji2, između ostalog, navodi se sljedeće:

Mi, građani Republike Liberije, izvorno smo bili stanovnici Sjedinjenih Država Sjeverne Amerike.

U nekim dijelovima te zemlje zakonom su nam oduzeta sva ljudska prava i privilegije - u drugim dijelovima, javno mnijenje nas je, moćnije od zakona, gledalo s neodobravanjem.

Bili smo isključeni iz svakog sudjelovanja u vlasti.

Oporezovali su nas bez našeg pristanka.

Bili smo prisiljeni pridonijeti resursima zemlje koja nam nije pružila nikakvu zaštitu.

Postali smo zasebna i posebna klasa, a pred nama se svaki put poboljšanja učinkovito zatvarao.

Stranci iz drugih zemalja, boje različite od naše, bili su im draži od nas.

Isticali smo svoje pritužbe, ali na njih se nije obraćala pozornost ili se na njih odgovaralo samo prozivanjem određenih institucija zemlje.

Svaka nada u promjenu nabolje u našoj zemlji bila je tako gašena u našim grudima i sa zebnjom smo tražili neko utočište od duboke degradacije.

…..

Liberija nije plod ambicije niti oruđe pohlepnih špekulacija.

Na ove obale nije nas dovela nikakva želja za teritorijalnim povećanjem … Liberija je utočište od najtežeg ugnjetavanja.

Došavši na obale Afrike, prepustili smo se toploj nadi da će nam biti dopušteno prakticirati i poboljšati one sposobnosti koje čovjeku daju dostojanstvo; hraniti u našim srcima plamen časne ambicije; … i dokazati svima koji preziru, ismijavaju i tlače našu rasu da s njima imamo zajedničku prirodu;

Poticala nas je nada da ćemo ovdje na slobodi podizati djecu za put kojim trebaju ići; nadahnuti ih ljubavlju časne slave; zapaliti u njima plamen uzvišenog čovjekoljublja i razvijati u njima načela čovječnosti, vrline i vjere.

Među najjačim motivima da napustimo svoju rodnu zemlju - da zauvijek napustimo prizore svojega djetinjstva i prekinemo najteže veze - bila je želja za povlačenjem gdje bismo, slobodni od uznemirenosti, straha i zlostavljanja, mogli slaviti Boga naših očeva.

Iako je Deklaracija po svom sadržaju odisala pozivom na jednakost, stvarnost je bila drukčija: liberijsko društvo bilo je duboko polarizirano i američki doseljenici nisu imali dobar odnos s domorodačkim narodima na tom području. S vremenom su stvorili elitu, koja je imala nerazmjernu političku moć, a polarizacija je išla toliko daleko da su autohtoni Afrikanci s toga područja bili isključeni iz državljanstva po rođenju u vlastitoj zemlji do 1904. Sjedinjene Američke Države dugo su se odupirale priznati Liberiju. To su učinile 15 godina nakon njezina proglašenja neovisnosti, 1852.

 

1 Izvor: https://en.wikipedia.org/wiki/Liberian_Declaration_of_Independence
2 http://afrikadu.cois.it/?p=1417&lang=en