Njima¹ je okončan građanski rat u Salvadoru započet državnim udarom u listopadu 1979. kada je s vlasti svrgnut salvadorski predsjednik Carlos Humberto Romero. Državni udar pomogle su tada Sjedinjene Američke Države kako bi spriječile nikaragvanski i kubanski scenarij, odnosno potencijalnu komunističku revoluciju i sljedećih godina su obilato financijski pomagale novouspostavljenu vladu. Pučistička Vlada donijela je program zemljišne reforme ograničivši posjede na 100 hektara, bankarstvo, industrija kave i šećera su nacionalizirani i dr. Salvadorska vojna i gospodarska elita s neprijateljstvom je primila program reforme te je cijeli proces sabotiran. Vlada se međutim počela nemilosrdno obračunavati s neistomišljenicima, bilo aktivnim pobunjenicima ili onim koji su ih podržavali. Državni udar omogućio je uspon militantnih ljevičarskih skupina u zemlji: njih pet udružile su snage 1980. i formirale Nacionalni oslobodilački front Farabundo Marti (nazvan po vođi Komunističke partije tijekom ustanka 1932.). U dvanaestogodišnjem ratu živote je izgubilo oko 80.000 ljudi, petina stanovnika bila je raseljena.

Kapulteškom mirovnim sporazumima prethodio je dugotrajni proces pregovora započet još tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća. Prva runda pregovora dogodila se pet godina nakon početka rata, a zadnji pregovori bili su 1987. Godine 1989. tadašnji salvadorski predsjednik je pozvao pobunjenike na dijalog, rezultat kojeg je bio zahtjev obiju strana UN-u za posredovanje u cilju postizanja mira. Međutim, neposredno nakon toga FMLN je pokrenuo jaku ofenzivu kako bi pokazao svoju snagu. Brojka od 2.500 mrtvih u toj borbi pokazala je da nijedna strana nema sposobnosti dobiti rat. Nakon što su 1990. u Ženevi postavljena pravila o predmetu pregovora, stekli su se uvjeti za pokretanje mirovnih pregovora, kojima je za početak prethodio devetomjesečni prekid vatre.

Promatrači u procesu pregovora mirovnih sporazuma bili su Ujedinjeni narodi i Rimokatolička crkva, a posrednik je bio posebni predstavnik glavnog tajnika Ujedinjenih naroda. Konačni sporazumi² podijeljeni su u IX. glava kojima je uređeno sljedeće: glava I. uređuje pitanje oružanih snaga koje polazi od doktrinarnih načela o oružanim snagama, reformira se obrazovni sustav oružanih snaga, stvara se ad hoc komisija koja će pročistiti oružane snage od onih časnika koji su bili uključeni u kršenja ljudskih prava, uređuje se pitanje smanjenja broja oružanih snaga, ukida se nekažnjivost, posebice kada su u pitanju kršenje ljudskih prava i dr.; glava II. regulira pitanje nacionalne civilne policije; glava III.; sudski sistem; glava IV.; izborni sustav kojim se uređuju grđanska i politička prava te se ustanovljava Vrhovni izborni sud, pravo politčikih stranaka da nadziru izborni registar i izbore i dr. Glava V. koja uređuje ekonomska i socijalna pitanja bavi se, između ostalog, pitanjem distribucije zemlje u zonama sukoba između demobiliziranih boraca, sva zemlja koja prelazi 245 hektara kao i zemlja u vlasništvu države, a nisu prirodne rezerve moraju se dati seljacima i malim poduzetnicima i dr. Glava VI. odnosi se na političko sudjelovanje Nacionalnog oslobodilačkog fronta; glava VII. uređuje prestanak oružanog sukoba, a glavom VIII. i IX. uređeni su verifikacija UN-a i raspored implementacije sporazuma.

Godine 1997. završen je proces implementacije sporazuma. UN je utvrdio da je, iako svi sporazumi nisu bili u cijelosti ispoštavani, općenito gledano, njihova provedba bila zadovoljavajuća. Na 25. godišnjicu potpisivanja Mirovnog sporazuma, predsjednik Salvadora i bivši zapovjednik FMLN-a otkrili su Spomenik pomirenja.