Istog dana Napoleon je donio carski dekret o osnivanju Ilirskih pokrajina, u sastav kojih su ušla sva navedena područja te prije zaposjednuti teritoriji, Dubrovnik i mletačka Dalmacija i Istra. Glavni grad Ilirskih pokrajina bila je Ljubljana, u kojoj je stolovao upravitelj Pokrajina, generalni guverner. Dana 15. travnja 1811. donesen je Dekret o ustrojstvu Ilirskih pokrajina. Glavom I. ustanovljena je Vlada Ilirskih pokrajina, koju su činili generalni guverner, generalni intendant financija te povjerenik za pravosuđe. Generalni intendant je pod sobom imao generalnog prihvatnika i blagajnika. Glavama II., III., IV. i V. uređene su njihove ovlasti, a Glavom VI. ustanovljeno je Malo vijeće, koje su, osim članova Vlade činili dvojica sudaca prizivnog suda u Ljubljani. Malo Vijeće imalo je trojaku nadležnost. Djelovalo je kao žalbeno upravno tijelo, kasacijski sud za sve sporove koji ne prelaze 200.000 franaka (u iznosima višim od toga sudio je Carski kasacijski sud) te je donosilo pravila u unutarnjim pitanjima. Vijeće je također odlučivalo o sukobu nadležnosti između sudova, pred njega su se iznosili zahtjevi za pomilovanje, za suspenziju izvršenja presuda i sl. Iako je generalni guverner bio nadležan za donošenje pravila, nije ih mogao donijeti prije nego što se o njima raspravilo na Malom vijeću, a mišljenje Vijeća bilo je savjetodavne naravi.
Glavom VII. ustanovljeno je šest civilnih pokrajina (Koruška, Kranjska, Istra, Civilna Hrvatska, Dalmacija i Dubrovnik) te vojna pokrajina (Vojna Hrvatska), uređene su ovlasti intendanata koji su upravljali pokrajinama (one su odgovarale nadležnostima prefekta u carskim departmanima), podjela pokrajina na distrikte, kantone i općine, a Glavama VIII.- XV. uređena su pitanja poput osnivanja gospodarske komore, vjerska pitanja, odvijanje nastave u školama, eksploatacije rudnika, policije i dr. Glavom XVI. uređena je sudska uprava u Ilirskim pokrajinama. Za civilne sporove u svakom kantonu postavljen je sudac izmiritelj, dok su sudovi prvog stupnja ustrojeni u Ljubljani, Villachu, Novom Mestu, Lienzu, Rijeci, Karlovcu, Gorici, Zadru, Splitu, Dubrovniku i Kotoru te su imali predsjednika, dva sudca, tri pristava i tužitelja. U Ljubljani, Trstu, Rijeci i Dubrovniku djelovali su trgovački sudovi, a prizivni sudovi ustrojeni su u Ljubljani, Zadru i Dubrovniku. U Vojnoj Hrvatskoj zadržani su sudovi od prije, a to znači kapetanski i regementski sudovi. Na njihove odluke moglo se žaliti vojnom sudu u Karlovcu, bez daljnjeg priziva. Dekretom je također uređeno pitanje vojne i mornaričke službe (Glava XVII. i XVIII.). Dana 1. siječnja 1812. u Ilirskim pokrajinama na snagu je stupio Code Civile. Francuska vlast u Ilirskim pokrajinama trajala je do potkraj 1813., kada ih je austrijska vojska zaposjela. Pariškim mirom od 30. svibnja 1814. te odredbama Bečkoga kongresa iz 1815. Pokrajine su i formalno vraćene Austriji. Ilirske pokrajine znatno su pridonijele razvitku hrvatskog društva. U nekoliko godina francuske vladavine ukinute su staleške razlike i vlastelinsko sudstvo, proklamirano je načelo jednakosti pred zakonom, uveden je građanski brak, ukinute su bratovštine i crkvena desetina, uveden je hrvatski jezik kao nastavni jezik, a ništa manje važno je napomenuti gradnju brojnih cesta, među kojima je najpoznatija Lujzijanska cesta, koja je povezala Karlovac i Rijeku.