Kod velikog dijela poslovnih subjekata zalihe čine značajni udjel ukupne imovine, a sa zalihama povezani trošak prodanih proizvoda značajan iznos ukupnih rashoda. Budući da se pretvaraju u novac unutar jednog normalnog poslovnog ciklusa smatraju se kratkotrajnom imovinom. Vrednovanje zaliha, odnosno njihov računovodstveni tretman propisan je Međunarodnim računovodstvenim standardom 2 - Zalihe (u nastavku teksta: MRS 2) i Hrvatskim standardom financijskog izvještavanja 10 - Zalihe (u nastavku teksta: HSFI 10). Prema računovodstvenim standardima prihvatljivo je nekoliko različitih metoda vrednovanja zaliha koje mogu rezultirati značajno različitim financijskim pokazateljima, pa je za menadžment poduzeća posebno važno razumijevanje učinaka primjene različitih metoda vrednovanja zaliha. Autor kroz praktične primjere ukazuje na učinke tih metoda.