Bitna uloga velikih kodifikacija građanskog prava, francuskog Code civila, austrijskog OGZ-a i njemačkog BGB-a, na području promijenjenih okolnosti izvorno je bila vidljiva u negativnom stajalištu i isključenju općeg instituta clausula rebus sic stantibus prilikom njihova donošenja tijekom 19. stoljeća, što se reflektiralo i u drugim građanskopravnim sustavima koji su se na njima temeljili. U ovom članku autor izlaže da je došlo do preokreta i u dvjema od tih kodifikacija, odnosno iznosi etape drugog vala zakonodavnih promjena od 1992. nadalje. Uvod u reforme dogodio se u Nizozemskoj, čiji se Građanski zakonik prije temeljio na tradiciji Code civila, dok su kasnije odgovarajući instituti uvedeni u Njemačkoj (2001.) i Francuskoj (2016.). Navedena dva zakonika, Code civil i BGB, ističu se kao uzori, čija rješenja imaju veliku važnost, iako možda ne istu kao nekada, u kontinentalnoeuropskim pravnim porecima te kao važni predstavnici dvaju pristupa promijenjenim okolnostima. Zaključno iznosi opservacije i o položaju hrvatskog uređenja prema dvama pristupima promijenjenim okolnostima zastupljenima u tim kodifikacijama.