1. Razlozi donošenja novog Zakona

Ustavna osnova za donošenje Zakona sadržana je u odredbi članka 14. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 41/01 - proč. tekst i 55/01 - isp. - u nastavku teksta: Ustav) koja propisuje kako "Svaki čovjek ima sva prava i slobode, neovisno o njegovoj... vjeri' te odredbi članka 40. Ustava kojom se "Jamči sloboda savjesti i vjeroispovijedi ili drugog uvjerenja". Nadalje, Ustav Republike Hrvatske u odredbi članka 41. propisuje jednakost svih vjerskih zajednica.²

Pitanja slobode vjeroispovijesti, slobodnog javnog očitovanja vjere, obavljanja vjerskih obreda, osnivanja škola i učilišta, socijalnih i dobrotvornih ustanova, te ostala pitanja od značenja za vjerske zajednice uređena su u Republici Hrvatskoj različitim zakonima.

Prije važeći Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica³ bio je temeljni pravni propis koji je uređivao položaj vjerskih zajednica i pitanje osnivanja vjerskih zajednica, slobode ispovijedanja vjere i zadovoljavanja vjerskih potreba, obavljanja vjerskih obreda, vjerske poduke, obavljanja vjerskih poslova, osnivanja vjerskih škola za spremanje svećenika i ostalih vjerskih službenika, obavljanja nekih drugih djelatnosti i poslova vjerskih zajednica.

Taj je Zakon bio donesen u sasvim drukčijim političkim, gospodarskim, pravnim i društvenim prilikama. Tijekom vremena, a osobito nakon donošenja Ustava Republike Hrvatske4 uočio se nedostatak kvalitetnog i potpunog normativnog uređivanja pravnog položaja vjerskih zajednica koji bi odgovarao sadašnjem položaju i potrebama vjerskih zajednica, te je zakonodavac prišao izradi novog zakonskog rješenja kojim bi se na prikladan način riješio pravni položaj vjerskih zajednica.

2. Posebni zakoni koji reguliraju određena prava vjerskih zajednica

I prije donošenja novog Zakona, posebnim zakonima su vjerskim zajednicama priznavana određena prava te su one imale sva ona prava koja su prema posebnim zakonima pripadala i drugim pravnim osobama.

• Zakoni koji na jednak način uređuju prava i obveze svih pravnih osoba su:
• Ovršni zakon (Nar. nov., br. 57/96, 29/ 99 i 42/00), prema kojem se nad stvarima (nepokretnim i pokretnim u vlasništvu vjerskih zajednica koje su nužne u obavljanju njihove djelatnosti ne može provesti ovrha;
• Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov., br. 91/96, 68/99, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01), prema kojem vjerske zajednice mogu biti nositelj prava vlasništva i drugih stvarnih prava;
• Zakon o trgovačkim društvima (Nar. nov., br. 111/93, 34/99 i 52/00), prema kojem vjerske zajednice mogu osnovati trgovačka društva;
• Zakon o ustanovama (Nar. nov., br. 76/93, 29/97 i 47/99), prema kojem vjerske zajednice mogu osnivati ustanove, pod uvjetima propisanim posebnim zakonima.

2.2. Zakoni koji propisuju koje djelatnosti i pod kojim uvjetima mogu obavljati vjerske zajednice su:

- Zakon o visokim učilištima (Nar. nov., br. 59/96 - proč. tekst, 14/00, 67/00, 94/00 i 129/00), u odredbi članka 18. propisuje "(1) Visoka vjerska učilišta osnovana po općim aktima vjerskih zajednica imaju sva prava kao visoke škole ili fakulteti, ako ispunjavaju uvjete iz ovog Zakona. (2) Položaj visokih učilišta iz stavka 1. ovog članka koji djeluju kao fakulteti u sastavu nekog od javnih sveučilišta, uređuje se ugovorom između sveučilišta i osnivatelja učilišta"',

- Zakon o osnovnom školstvu (Nar. nov., br. 59/90, 60/93, 27/93, 59/01 i 114/01), u odredbi članka 16. stavak 3. propisuje: "Pod uvjetima utvrđenim člankom 18. ovog Zakona, osnovnu školu mogu osnovati ... vjerske zajednice uz prethodnu suglasnost Ministarstva prosvjete i športa"-,

- Zakon o socijalnoj skrbi (Nar. nov., br. 73/97, 27/01, 59/01 i 82/01), u odredbi članka 96. propisuje da "... vjerska zajednica ... može osnovati Dom socijalne skrbi, pod uvjetima i na način predviđen zakonima o ustanovama i ovim Zakonom", i uz "odobrenje ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi", a u odredbi članka 107. propisuje "Centar za pomoć i njegu može osnovati ... vjerska zajednica".

2.3. Zakoni koji propisuju djelatnosti koje mogu obavljati određene pravne osobe ili koji propisuju da pravne osobe koje obavljaju neku djelatnost mogu biti u privatnom vlasništvu su:

• Zakon o zdravstvenoj zaštiti (Nar. nov., br. 1/97 - proč. tekst, 111/97, 95/00 i 129/00) koji odredbom članka 33. stavak 4. omogućuje da u vlasništvu vjerskih zajednica budu ustanove za zdravstvenu njegu u kući, poliklinike, opće bolnice, specijalne bolnice, ljekarne i lječilišta;
• Zakon o srednjem školstvu (Nar. nov., br. 19/92, 26/93, 27/93, 50/95, 59/01 i 114/ 01) koji u odredbama članaka 36.-38. propisuje mogućnost osnivanja srednjih škola s pravom javnosti;
• Zakon o javnom priopćavanju (Nar. nov., br. 83/96, 105/97, 143/98, 20/00 i 96/ 01) koji u odredbi članka 2. propisuje da izdavati javno glasilo može kao nakladnik fizička ili pravna osoba, a uvjeti izdavanja pojedinih vrsta javnih glasila propisani su posebnim zakonima (za radio i televiziju Zakonom o telekomunikacijama - Nar. nov., br. 76/99, 128/ 99, 68/01 i 109/01, za izdavanje knjiga i drugih publikacija Zakon o izdavačkoj djelatnosti - Nar. nov., br. 28/83, 26/93, 29/94 i 5/95, koji u obavljanju djelatnosti izdavanja knjiga i drugih publikacija ograničava vjerske zajednice, jer u odredbi članka 23. propisuje kako " Vjerske zajednice mogu izdavati knjige i druge publikacije koje služe vjerskoj pouci, obavljanju vjerskih poslova i vjerskih obreda, zadovoljavanju vjerskih potreba građana o obavještavanju građana o pitanjima vezanim uz vjerske zajednice i religiju"').

• Ostali zakoni koji sadržavaju odredbe od značaja za vjerske zajednice su:
• Zakon o javnom okupljanju (Nar. nov., br. 128/99) koji uređuje okupljanja građana radi ostvarivanja njihovih vjerskih interesa;
• Zakon o humanitarnoj pomoći (Nar. nov., br 83/92) koji uređuje poslove prikupljanja i raspodjele humanitarne pomoći od strane vjerskih zajednica;

• Obiteljski zakon (Nar. nov., br. 162/98) koji u odredbi članka 8. propisuje da se "brak u vjerskom obliku s učincima građanskog braka sklapa pred službenikom vjerske zajednice koja s Republikom Hrvatskom ima uređene pravne odnose",
• Zakon o izvršavanju kazne zatvora (Nar. nov., br. 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01 i 11/02) u odredbi članka 94. stavka 2. propisuje da "Zatvorenik ima pravo kontaktirati s vjerskim službenikom svoje vjerske zajednice", a u odredbi članka 95. stavka 2. propisuje da "U kaznionici, odnosno zatvoru u kojem je veći broj zatvorenika iste vjere, vjerskom će se službeniku za potrebe obreda najmanje jedanput tjedno osigurati prikladan prostori vrijeme"',
• Zakon o porezu na dobit (Nar. nov., br. 127/00) u odredbi članka 2. stavak 7. propisuje da vjerske zajednice nisu obveznici plaćanja poreza na dobit;
• Zakon o porezu na dodanu vrijednost u članku 11. stavak 1. točka 8. (Nar. nov., br. 47/95, 164/98, 105/99 i 54/00) u propisuje da vjerske zajednice nisu obveznici plaćanja poreza na dodanu vrijednost;
• Zakon o mirovinskom osiguranju (Nar. nov., br. 102/98) koji u odredbi članka 14. propisuje da su "Obvezno osigurani svećenici, redovnici i ostali vjerski službenici za vrijeme službe za vjersku zajednicu, ako nisu obvezno osigurani po drugoj osnovi'-,
• Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Nar. nov., br. 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 80/02 i 81/02) sadržava odredbe značajne za vjerske zajednice, osobito za one koje dulje vrijeme djeluju na području Republike Hrvatske.

Zaključno, navodimo i međunarodne ugovore, koji su sklopljeni između Svete Stolice i Republike Hrvatske:

• Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske (Nar. nov. - Međunarodni ugovori, br. 2/97);
• Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture (Nar. nov. - Međunarodni ugovori, br. 2/97);
• Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima (Nar. nov. - Međunarodni ugovori, br. 3/97);
• Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima (Nar. nov. - Međunarodni ugovori, br. 18/98).

3. Pitanja koja se uređuju novim Zakonom

Zakonom se uređuje: pojam vjerske zajednice, pravni položaj vjerskih zajednica, prijava, odnosno zahtjev za upis vjerske zajednice u Evidenciju vjerskih zajednica koju vodi ministarstvo nadležno za poslove opće uprave, pitanja iz područja djelovanja vjerskih zajednica koja su u svezi s pravnim položajem vjerskih zajednica, a nisu uređena drugim zakonima koje smo prije prikazali (vjerski obredi, dušobrižnička pomoć i drugi vjerski poslovi u prostorima vjerskih zajednica, vjerske škole i učilišta, nepovredivost prostora vjerskih zajednica namijenjenih obavljanju vjerskih obreda, vjerski odgoj i vjeronauk u odgojnim i obrazovnim ustanovama, kaznionicama i zatvorima, vjerski obredi, dušobrižnička pomoć i drugi vjerski poslovi za pripadnike Oružanih snaga i policije) te sredstva za djelovanje vjerskih zajednica.

3.1. Određenje vjerske zajednice

Prema odredbi članka 1. stavka 1. Zakona Crkva⁵ (zakonodavac u obrazloženju Konačnog prijedloga Zakona navodi da se pod nazivom crkva podrazumijeva tradicijski naziv za zajednicu vjernika) ili vjerska zajednica drukčijeg naziva u smislu ovog Zakona je zajednica osoba koje ostvaruju slobodu vjeroispovijedi jednakim javnim obavljanjem vjerskih obreda i drugim očitovanjima svoje vjere (u nastavku teksta: vjernici), upisana u Evidenciju vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj.

Prema članku 22. stavku 1. podstavku 3. upisom u Evidenciju vjerska zajednica stječe pravnu osobnost u smislu tog Zakona. Napominjemo da Ustav Republike Hrvatske ne određuje pravni položaj vjerskih zajednica, isto kao što ne određuje niti pravni položaj nekih drugih zajednica građana - udruga, političkih stranaka, sindikata kao i drugih osoba.

Vjerske zajednice su pravne osobe sui ge-neris te prema članku 2. Zakona one samostalno i slobodno određuju unutarnju organizaciju; tijela upravljanja; njihovu hijerarhiju i nadležnosti; tijela i osobe koje predstavljaju vjersku zajednicu i njezine organizacijske oblike; sadržaj i način očitovanja vjere; održavanje veza sa svojom središnjicom; udruživanje s drugim vjerskim zajednicama; i druga pitanja svoga djelovanja u skladu s Ustavom Republike Hrvatske.

3 .1.1. Ograničenja ili zabrane

Zakon u članku 3. stavku 1., a sukladno članku 40. Ustava Republike Hrvatske⁶ propisuje da vjerska zajednica u promicanju vjere i drugom svom djelovanju ne smije širiti netrpeljivost i predrasude prema drugim vjerskim zajednicama i njihovim vjernicima ili dugim građanima. Također, prema stavku 2. istog članka vjerska zajednica u promicanju vjere i drugom djelovanju ne smije onemogućavati druge vjerske zajednice ili građane bez vjerskog uvjerenja u slobodnom javnom očitovanju vjere ili drugog vjerskog uvjerenja.

Javne pravne osobe dobivaju svoju osobnost ili po samom pravu ili po posebnoj odluci mjerodavne vlasti kojom se izričito daje osobnost; privatne pravne osobe dobivaju ovu osobnost samo po posebnoj odluci mjerodavne vlasti kojom se izričito daje ta osobnost.

Nadalje, odredbama članka 4. Zakona, vjerska zajednica ne smije djelovati sa sadržajem i načinom obavljanja vjerskih obreda i drugih očitovanja koji su protivni pravnom poretku, javnom moralu ili na štetu života i zdravlja ili drugih prava i sloboda njezinih vjernika i drugih građana⁷.

3.2. Prijava, odnosno zahtjev za upis u Evidenciju vjerskih zajednica

Prema članku 5. Zakona, vjerske zajednice koje djeluju kao pravne osobe u Republici Hrvatskoj na dan stupanja na snagu ovog Zakona (u nastavku teksta: postojeće vjerske zajednice) upisuju se u Evidenciju vjerskih zajednica (u nastavku teksta: Evidencija) podnošenjem prijave za upis, za razliku od zajednice vjernika koje na dan stupanja na snagu tog Zakona⁸ ne djeluju kao vjerske zajednice ili koje će se osnovati nakon dana stupanja tog Zakona na snagu (u nastavku teksta: novoosnovane vjerske zajednice) za koje Zakon predviđa upis u Evidenciju podnošenjem zahtjeva za upis. Nadalje, Zakon predviđa da zajednice vjernika koje podnose zahtjev za upis u Evidenciju moraju ispunjavati pretpostavku djelovanja kao udruge s pravnom osobnošću od najmanje pet godina. U Konačnom prijedlogu Zakona zakonodavac je obrazložio navedeni rok potrebom utvrđivanja nepostojanja zapreka iz članka 4. Zakona⁹.

Sukladno članku 6. Evidenciju vodi ministarstvo nadležno za poslove opće uprave (Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave - u nastavku teksta: Ministarstvo). Također, Zakon propisuje i mogućnost upisa u Evidenciju i organizacijskih oblika vjerskih zajednica te zajednice vjerskih zajednica, pod uvjetima i načinom propisanih Zakonom¹⁰ za upis postojećih vjerskih zajednica.

3.2.2. Porezna oslobođenja vjerskih zajednica

Same vjerske zajednice, njihovi organizacijski oblici i zajednice vjerskih zajednica su neprofitne pravne osobe, odnosno nisu osnovane sa svrhom stjecanja dobiti, te su oslobođene plaćanja poreza na dobit i poreza na dodanu vrijednost o čemu je već prethodno bilo riječi.

3.2.2. Pravna osobnost oganizacijskih oblika

Nadalje, tijekom rasprave o Prijedlogu zakona postavilo se pitanje mogu li pravnu osobnost steći i organizacijski oblici vjerskih zajednica koji su prema propisima vjerske zajednice pravne osobe. U navedenom slučaju zakonodavac je ukazao na to kako se navedena zakonska odredba temelji na članku 2. stavku 2. i 3. Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske. Prema stavku 2. Republika Hrvatska priznaje javnu pravnu osobnost svih crkvenih ustanova koje imaju takvu pravnu osobnost, prema odredbama kanonskog prava¹¹, dok prema stavku 3. nadležna crkvena vlast može osnivati, mijenjati, dokidati ili priznavati crkvene pravne osobe prema odredbama kanonskog prava. Ona o tome obavještava nadležno tijelo državne uprave radi njihova upisa u skladu s odgovarajućim državnim propisima.

Primjera radi, Katolička crkva, prema podacima kojima se raspolaže, ima u Republici Hrvatskoj oko 2000 pravnih osoba (nadbiskupije, biskupije, župe, provincije, samostani, karitasi i drugo), koje će biti upisane u Evidenciju kao pravne osobe, a to isto steći će i organizacijski oblici drugih postojećih i novoosnovanih vjerskih zajednica.

3.3. Osnivanje udruga

Zakon u članku 7. dopušta, odnosno ne sprječava ili ograničava osnivanje i djelovanje udruga s pravnom osobnošću ili bez pravne osobnosti koje su fizičke osobe osnovale radi ostvarivanja svojih vjerskih uvjerenja i slobode vjeroispovijesti. Same udruge osnovane na taj način nemaju položaj vjerskih zajednica i ne mogu stjecati i ostvarivati prava koja prema odredbama Zakona ili drugih zakona imaju vjerske zajednice.

3.4. Uporaba jezika i pisma

Prema članku 8. vjerska zajednica u javnom djelovanju može uz naziv na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu rabiti i naziv na drugom jeziku i pismu. Glede riječi “Hrvatska", njezine izvedenice, kao i prijevodi istih, te grb i zastava Republike Hrvatske mogu se unijeti u naziv i obilježja vjerske zajednice na način kojim se ističe ugled i dostojanstvo Republike Hrvatske¹², dok naziv i obilježja ne smiju sadržavati službene nazive drugih država i njihova obilježja. U slučaju kad je vjerska zajednica, koja je prema pravu vjerske zajednice dio vjerske zajednice, sa sjedištem izvan područja Republike Hrvatske, Zakon dopušta korištenje naziva te vjerske zajednice u svom nazivu. Glede naziva i obilježja vjerske zajednice, naziv i obilježja vjerske zajednice ne smiju biti istovjetni s nazivom i obilježjima vjerske zajednice koja je upisana u Evidenciju.

3.5. Pitanja od zajedničkog interesa za Republiku Hrvatsku i vjerske zajednice

Pitanja od zajedničkog interesa za Republiku Hrvatsku i neku ili više vjerskih zajednica mogu se prema članku 9. uređivati i ugovorom kojeg sklapaju Vlada Republike Hrvatske i vjerska zajednica, a radi provedbe akata koji uređuju odnose države i vjerskih zajednica kao i drugih pitanja od značenja za položaj i djelovanje vjerskih zajednica, Vlada Republike Hrvatske osniva Komisiju za odnose s vjerskim zajednicama.

4. Posebne odredbe Zakona

Posebnim odredbama Zakona od članka 10. do 19. uređuju se pitanja vjerskih obreda, vjerskih škola i učilišta, nepovredivosti prostora vjerskih zajednica, vjerskog odgoja i nastave vjeronauka u odgojnim i obrazovnim ustanovama, dušobrižnička pomoć u zdravstvenim i ustanovama socijalne skrbi, dušobrižništva u kaznionicama i zatvorima, sredstava za djelovanje vjerskih zajednica, socijalnih prava vjerskih službenika i polaznika vjerskih škola i učilišta te pristup vjerskih zajednica sredstvima javnog priopćavanja.

4.1. Vjerski obredi

Vjerske zajednice mogu sukladno članku 10. Zakona slobodno obavljati vjerske obrede u svojim ili zakupljenim, odnosno iznajmljenim zgradama ili prostorijama koje prema posebnim propisima ispunjavaju uvjete za okupljanje većeg broja osoba, te na otvorenim prostorima vjerskih objekata i na grobljima¹³. Obavljanje vjerskih obreda moguće je i na drugim otvorenim prostorima, a radi nesmetanog obavljanja vjerskog obreda, o mjestu i vremenu vjerskog obreda vjerska zajednica će obavijestiti nadležnu policijsku upravu najkasnije 48 sati prije njegovog održavanja. Kad se vjerski obredi održavaju na otvorenom vjerske zajednice i sudionici obreda na otvorenom imaju prava i obveze koje imaju organizatori i sudionici javnog okupljanja prema Zakonu o javnom okupljanju.

4.2. Vjerske škole i učilišta

Zakon u članku 11., a u skladu s odredbom članka 41. Ustava, daje mogućnost vjerskim zajednicama da u skladu sa zakonom osnivaju škole i učilišta bilo kojeg stupnja, koje služe za pripremanje svećenika i drugih vjerskih službenika. Vjerske škole i učilišta¹⁴ stječu pravnu osobnost i pravo javnosti (svjedodžbe koje izdaju služe za upis u druge škole ili učilišta) pod uvjetima (program škole, odnosno učilišta) i prema postupku (postupak za škole propisuje ministar nadležan za poslove prosvjete i športa dok postupak za učilišta propisuje ministar nadležan za poslove znanosti i tehnologije) propisanim zakonom.

4.3. Nepovredivost prostora vjerskih zajednica

Prema članku 12. Zakona, zgrade i prostorije namijenjene obavljanju vjerskih obreda (crkve, kapele, džamije, sinagoge, dvorane i ostali prostori namijenjeni obavljanju vjerskih obreda) su nepovredive, osim u slučajevima i pod uvjetima i na način propisanim posebnim zakonom, kad nadležna državna tijela mogu poduzeti mjere i radnje koje određuje zakon.

4.4. Vjerski odgoj i nastava vjeronauka u odgojnim i obrazovnim ustanovama

Prema odredbi članka 3. stavka 2. Zakona o predškolskom odgoju i naobrazbi, predškolski odgoj, koji obuhvaća programe odgoja, naobrazbe, zdravstvene zaštite, prehrane i socijalne skrbi u dječjim vrtićima za djecu od navršenih šest mjeseci života do polaska u osnovnu školu, ostvaruje se u skladu s vjerskim potrebama obitelji.

Sukladno navedenoj odredbi članka 13. Zakon predviđa mogućnost vjerskog odgoja i nastave vjeronauka u odgojnim i obrazovnim ustanovama. Tako na traženje roditelja ili skrbnika u ustanovama predškolskog odgoja, program predškolskog odgoja sadržava i vjerski odgoj koji se ustrojava sukladno Zakonu te ugovoru između vjerske zajednice i Vlade Republike Hrvatske, odnosno nadležnog ministarstva.

U odnosu na nastavu vjeronauka u osnovnim i srednjim školama Zakon predviđa u članku 13. da se na traženje roditelja ili skrbnika učenika mlađih od petnaest godina, te na osnovi zajedničke izjave roditelja, odnosno skrbnika i učenika od petnaest godina i starijih, u osnovnim i srednjim školama ustrojava se nastava vjeronauka kao izbornog predmeta sukladno propisanom nastavnom planu i programu te ugovorom između vjerske zajednice i Vlade Republike Hrvatske, odnosno nadležnog ministarstva.

Nadalje se propisuje da vjerski odgoj u ustanovama i nastavu vjerskog odgoja vjeronauka u osnovnim i srednjim školama izvode osobe koje ispunjavaju uvjete utvrđene propisima i ugovorima, dok ministarstvo nadležno za predškolski odgoj, osnovno i srednje školstvo, na prijedlog pojedine vjerske zajednice, daje suglasnost na programe vjerskog sadržaja koji se ostvaruju u ustanovama predškolskog odgoja, donosi plan i program nastave vjeronauka u osnovnim i srednjim školama i odobrava udžbenike i didaktička sredstva.

Zakon pravi razliku između vjerskog odgoja u ustanovama predškolskog odgoja i nastave vjeronauka u osnovnim i srednjim školama te ih odvaja od vjerskog odgoja i vjeronauka u vjerskim zajednicama. Djeca koja ne sudjeluju u vjerskim aktivnostima koje se provode izvan predškolskog odgoja, odnosno osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja, imaju pravo sudjelovati, pod uvjetima koje određuje Zakon, u predškolskom odgoju, odnosno nastavi vjeronauka.

4.5. Dušobrižnička pomoć u zdravstvenim i ustanovama socijalne skrbi

Člankom 14. Zakona jamči se vjerskim zajednicama pravo na dušobrižničku pomoć (posjeta, razgovor, savjetovanje, ispovijed, bolesničko pomazanje) svećenika ili druge osobe vjerske zajednice građanima koji se nalaze u zdravstvenim i ustanovama socijalne skrbi¹⁵, a sam način ostvarivanja tog prava uredit će se ugovorom između vjerske zajednice i osnivača tih ustanova.

4.6. Dušobrižništvo u kaznionicama i zatvorima

Zakon o izvršavanju kazne zatvora propisao je člankom 10. pravo zatvorenika na "vjeroispovijedanje i razgovor s ovlaštenim vjerskim predstavnikom", a u članku 15. Zakona jamči pravo na dušobrižništvo vjernika koji se nalaze u kaznionicama i zatvorima, dok će se način ostvarivanja ovog prava urediti ugovorom između vjerske zajednice i Vlade Republike Hrvatske.

4.7. Dušobrižništvo pripadnika Oružanih snaga i policije

Pravo vjerske zajednice na dušobrižništvo u Oružanim snagama i policiji, te drugih osoba stalno zaposlenih u Oružanim snagama i policiji, i članova njihovih obitelji regulirano je odredbama članka 16. Zakona, a uvjeti i način dušobrižništva uređuju se ugovorom između vjerske zajednice i Vlade Republike Hrvatske.

U svezi s navedenim člankom, predlagatelj Zakona16 odlučio se za termin "dušobrižništvo", iako je tijekom rasprave bilo mišljenja da navedeni termin zvuči pogrdno te su se predlagali termini poput “vjerskirad' ili “rads vjernicima". Argumentacija za takav stav predlagatelja Zakona proizlazi iz činjenice da se pridjev “dušobrižnički" odnosi na dušobrižnika, osobu koja se brine za spas duše, svećenika, duhovnika (prema Rječniku hrvatskog jezika, Vladimira Anića, Zagreb, 1991. godine), a ta se riječ rabi i u Ugovoru između Svete Stolice i Vlade Republike Hrvatske o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske.¹⁷

4.8. Sredstva za rad vjerskih zajednica

Odredbama članka 17. Zakona određeni su izvori financiranja vjerskih zajednica. Vjerska zajednica stječe sredstva na sljedeći način:

• prihodima od vlastite imovine,
• iz dobiti trgovačkih društava kojih su ima-telji dionica ili udjela,
• obavljanjem karitativne, odgojno-obrazovne, kulturne, umjetničke ili druge opće korisne djelatnosti, te prodajom vjerskih izdanja ili suvenira,
• od pružanja vjerskih usluga,
• od nasljedstva i darova,
• od dobrovoljnih priloga (koji mogu biti u novcu, uslugama ili radovima) fizičkih i pravnih osoba.

4.8.1. Državni proračun

Također, vjerskoj zajednici mogu se odobriti sredstava iz Državnog proračuna čija će se godišnja visina određivati ovisno vrsti i značaju njezinih vjerskih objekata (kulturnom, povijesnom, umjetničkom i slično), te o djelovanju vjerske zajednice na odgojno-obrazovnom, socijalnom, zdravstvenom i kulturnom području i njezinom doprinosu nacionalnoj kulturi, kao i humanitarnom i općekorisnom djelovanju vjerske zajednice. Zakon, nadalje predviđa da se vjerskoj zajednici može iz sredstava Državnog proračuna i proračuna jedinica lokalne samouprave i proračuna jedinica područne (regionalne) samouprave može dodjeljivati i namjenska potpora, osobito za izgradnju i obnovu objekata vjerske zajednice. Da bi dobila navedena sredstva vjerska zajednica dužna je podnijeti obrazloženi zahtjev nadležnom tijelu.

4.8.2. Porezi

S poreznog stajališta vjerska zajednica ne plaća porez na promet nekretnina kad stječe vjerske objekte ili zemljište za izgradnju vjerskih objekata bez obzira na način stjecanja navedenih nekretnina, a vjerska zajednica također ne plaća porez na priloge koje joj daju pravne i fizičke osobe. Pravne i fizičke osobe ne plaćaju porez na dobit, odnosno porez na dohodak do visine propisane Zakonom o porez na dobit i Zakonom o porezu na dohodak.

4.8.3. Carine

U slučaju kad vjerska zajednica prima predmete koji služe njoj ili njezinim svećenicima i drugim vjerskim službenicima za obavljanje vjerskih poslova od stranih vjerskih zajednica te drugih pravnih i fizičkih osoba, oslobođena je plaćanja carine i poreza.

4.8.4. Odgovornost imovinom

Kad odgovara za svoje obveze, vjerska zajednica i njezini ustrojstveni oblici, koji su stekli pravnu osobnost upisom u Evidenciju, čine to sa cijelom svojom imovinom, u skladu sa zakonom. Predlagatelj Zakona smatra¹⁸ da sukladno Ovršnom zakonu neće biti moguće prisilno ostvarenje tražbine vjerovnika na imovini vjerske zajednice koju čine stvari i prava koja su nužna za obavljanje djelovanja vjerske zajednice. Ta odredba, međutim, ne isključuje mogućnost stečaja nad vjerskom zajednicom te se u slučaju nesposobnosti za plaćanje ili prezaduženosti vjerske zajednice može prema odredbama Stečajnog zakona provesti stečaj nad vjerskom zajednicom. Naime, kad ne bi bio moguć stečaj nad vjerskom zajednicom za njezine obveze solidarno bi odgovarali njezini osnivači ili članovi (vjernici).

4.9. Socijalna prava vjerskih službenika i polaznika vjerskih škola i učilišta

Zakon u odredbama članka 18. daje pravo svećenicima i drugim službenicima vjerske zajednice na ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja, prava iz zdravstvenog osiguranja i prava po osnovi socijalne skrbi, sukladno posebnim propisima, dok redoviti polaznici vjerskih škola i vjerskih učilišta za pripremanje svećenika i drugih vjerskih službenika ostvaruju pravo na zdravstvenu zaštitu, doplatak za djecu, mirovinsko i invalidsko osiguranje i prava socijalne skrbi, prava u javnom prometu, pod uvjetima i na način kako ih ostvaruju polaznici javnih škola i učilišta.

U radnopravnom pogledu radi obavljanja vjerskih poslova vjerska zajednica može stupati u pravne odnose i sklapati ugovore o radu s vjerskim službenicima i namještenicima te oni ostvaruju prava iz radnog odnosa i po osnovi radnog odnosa jednako kao i drugi radnici. U obrazloženja Prijedloga zakona predlagatelj zauzima stav¹⁹ da je primjena Zakona na sve vjerske službenike neprimjerena te je, stoga, bilo u Zakonu potrebno utvrditi da je za pojedine vjerske službenike radni odnos fakultativan i da ovisi o ustroju svake pojedine vjerske zajednice. Temeljem navedenog, svaka vjerska zajednica prema diskrecijskoj ocjeni treba utvrditi za navedene službenike jesu li ili nisu u radnopravnom statusu.

4.10. Pristup vjerskih zajednica sredstvima javnog priopćavanja

Prema članku 19. Zakona, vjerska zajednica može obavljati djelatnost javnog priopćavanja sukladno posebnim propisima, odnosno izdavati sredstva javnog priopćavanja te ima pravo pristupa sredstvima javnog priopćavanja u vlasništvu Republike Hrvatske u skladu sa sporazumom kojeg zaključuje s pravnim osobama koje obavljaju djelatnost javnog priopćavanja.

5. Evidencija vjerskih zajednica

U člancima 20., 21., 22., 23., 24., 26. i 28. Zakona regulira se postupak podnošenja prijave, odnosno upisa vjerske zajednice u Evidenciju vjerskih zajednica, način brisanja vjerske zajednice iz Evidencije vjerskih zajednica, postupak likvidacije vjerske zajednice, način vođenja Evidencije vjerske zajednice te primjena odredba Zakona o općem upravnom postupku na pitanja postupka upisa i brisanja vjerske zajednice iz Evidencije.

5.1. Upis u evidenciju

Postojeće vjerske zajednice podnose prijavu za upis u Evidenciju te u njoj iskazuju sljedeće podatke:

• nazivu vjerske zajednice,
• o sjedištu vjerske zajednice,
• o službi osobe ovlaštene za zastupanje vjerske zajednice te o pečati i štambilju, koje u svom djelovanju rabi vjerska zajednica (dostavlja se otisak).

5.2. Podnošenje zahtjeva

Novoosnovana vjerska zajednica upisuje se u Evidenciju podnošenjem zahtjeva za upis koji sadržava podatke koji su potrebni te se uz njih dostavljaju i sljedeći podaci:

• akt iz kojeg je vidljivo da vjerska zajednica ima najmanje 500 vjernika,
• akt iz kojeg je vidljiv sadržaj i način očitovanja vjera, obavljanja vjerskih obreda, područje i način djelovanja vjerske zajednice te
• akt iz kojeg je vidljivo da je novoosnovana vjerska zajednica kao zajednica vjernika prije podnošenja zahtjeva bila upisana u registar udruga najmanje pet godina.

Ovom prigodom ukazujemo na odredbu o broju članova koje mora imati vjerska zajednica da bi mogla podnijeti zahtjev za upis u Evidenciju. Tijekom rasprave o Prijedlogu zakona pojavili su se različiti prijedlozi oko broja članova vjerske zajednica. Predlagatelj Zakona20 je u obrazloženju Konačnog prijedloga zakona zastupao stav da je broj od najmanje 50 vjernika realno određen, osobito u odnosu na manje vjerske zajednice. Međutim, tijekom rasprave, koja je prethodila donošenju Zakona, došli su do izražaja brojni stavovi kako je broj od najmanje 50 vjernika, koji je bio sadržan u i Konačnom prijedlogu zakona, premalen te da se na taj način otvaraju mogućnosti manipulacija i zlouporaba vjerskih zajednica. Nakon provedene rasprave o Konačnom prijedlogu zakona, Hrvatski je sabor prihvatio amandman prema kojem je za upis u Evidenciju potrebno najmanje 500 vjernika vjerske zajednice. Za usporedbu broj vjernika koji je potreban za osnivanje vjerske zajednice u Švicarskoj iznosi 50.000, u Češkoj 10.000, Austriji 300, a u Mađarskoj 100 vjernika.

5.2. Rješenje o Upisu u Evidenciju

Prema odredbama članka 22. Zakona, Ministarstvo rješenjem o upisu vjerske zajednice utvrđuje:

• naziv i sjedište vjerske zajednice,
• datum upisa i evidencijski broj pod kojim se vjerska zajednica upisuje u Evidenciju,
• utvrđenje da vjerska zajednica danom upisa stječe svojstvo pravne osobe u smislu Zakona,
• službu osobe ovlaštene za zastupanje vjerske zajednice.

Ministarstvo će odbiti prijavu, odnosno zahtjev za upis u Evidenciju ako ocijeni da su sadržaj i način obavljanja vjerskih obreda i drugih očitovanja vjere protivni pravnom poretku, javnom moralu ili na štetu života ili drugih prava i sloboda vjernika i drugih građana ili ako nisu ispunjeni uvjeti iz članka 8. Zakona.

Protiv rješenja o upisu ili odbijanju upisa u Evidenciju može se pokrenuti upravni spor.²¹

5.3. Obrasci i način vođenja Evidencije

Zakon je u odredbama članka 26. propisao da će ministar nadležan za poslove opće uprave pravilnikom propisati obrasce i način vođenja Evidencije. Sama Evidencija je javna, a vjerske zajednice su dužne prijaviti svaku promjenu podataka iz članka 22. Zakona.

5.4. Brisanje iz Evidencije

Člankom 23. Zakona regulirano je brisanje vjerske zajednice iz Evidencije. Ministarstvo donosi rješenje o brisanju vjerske zajednice u sljedećim slučajevima: ako nadležno tijelo vjerske zajednice donese odluku o njezinom prestanku, ako tijelo sudbene vlasti pravomoćno utvrdi da vjerska zajednica svojim djelovanjem poziva ili potiče na vjersku, nacionalnu ili rasnu mržnju ili drugi oblik nesnošljivosti među građanima Republike Hrvatske te ako Ministarstvo u provođenju nadzora nad djelovanjem utvrdi da su sadržaj i način obavljanja vjerskih obreda i drugih očitovanja vjere protivni pravnom poretku, javnom moralu ili na štetu života i zdravlja ili drugih prava i sloboda njezinih vjernika i drugih građana. U slučaju rješenja o brisanju iz Evidencije, Zakon predviđa mogućnost pokretanja upravnog spora.

5.5. Postupak likvidacije vjerske zajednice

Kad dođe do slučajeva prestanka vjerske zajednice Zakon u odredbi članka 24. propisuje kako se provodi postupak likvidacije vjerske zajednice prema postupku i na način propisan za likvidaciju udruge. Kad se podmire dugovi vjerske zajednice o njezinoj preostaloj imovini odlučit će se na način određen aktima vjerske zajednice, a ako aktima vjerske zajednice nije ništa određeno imovina te vjerske zajednice postaje imovinom Republike Hrvatske.

5.6. Primjena Zakona o općem upravnom postupku

U pitanjima postupka upisa ili brisanja iz Evidencije, koja nisu uređena ovim Zakonom, Zakon u članku 28. propisuje primjenu odredbi Zakona o općem upravnom postupku.²²

6. Nadzor nad  provođenjem Zakona

Nadzor nad provođenjem ovog Zakona, temeljem članka 25. Zakona, provodi Ministarstvo dok nadležna ministarstva provode nadzor nad djelovanjem vjerskih zajednica u područjima iz njihove nadležnosti.

7. Primjena Zakona na organizacijske oblike vjerskih zajednica

Odredbe Zakona kojima se uređuju prava i obveze vjerskih zajednica prema članku 27. odgovarajuće se primjenjuju na organizacijske oblike vjerskih zajednica i zajednice vjerskih zajednica koji su upisani u Evidenciju, te na njihov upis i brisanje.

8. Prijelazne i završne odredbe

U članku 29. Zakon obvezuje postojeće vjerske zajednice na prijavu podataka za upis u Evidenciju, koja se vodi kod Ministarstva, u roku šest mjeseci od stupanja na snagu pravilnika iz članka 26. stavka 1. Zakona (pravilnik kojim će se propisati obrasci i način vođenja Evidencije), a ako vjerske zajednice ne postupe u skladu s navedenom odredbom neće moći steći niti ostvarivati prava koja imaju prema odredbama tog i drugih zakona.

Nadalje, temeljem odredbe članka 30. Zakon obvezuje nadležne ministre na donošenje podzakonskih propisa za čije su donošenje ovlašteni prema odredbama tog Zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu tog Zakona.

9. Zaključne napomene

Donošenjem novog Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica na cjelovit način reguliran je položaj vjerskih zajednica u suvremenom hrvatskom društvu sukladno sa zahtjevima i potrebama koje su se javile tijekom dugogodišnje primjene Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica.

Zakonom se nastojalo obuhvatiti sva područja koja su važna za djelovanje vjerskih zajednica, a značajno je napomenuti da je u Zakonu prvi put dana definicija vjerske zajednice.

Zakon predstavlja kvalitetnu osnovu za rješavanje pravnog statusa vjerskih zajednica, a tijek njegove primjene pokazat će opravdanost rješenja koje sadržava.

 

 

 

1 Danom stupanja na snagu Zakona prestao je vrijediti Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica (Nar. nov., br. 14/78 i 52/88).
2 "1. Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene su od države. 2.Vjerske zajednice slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske obrede, osnivati škole, učilišta, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustanove, te upravljati njima, a u svojoj djelatnosti uživaju pomoć i zaštitu države."
3 Vidjeti bilješku pod 1.
4 Nar. nov., br. 56/90.
5 Vidjeti Obrazloženje Konačnog prijedloga Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica, Klasa: 070- 03/01-01/01, Urbroj: 61-02-02 od 23. svibnja 2002., str. 15.
6 "Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijesti i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja".
7 Vidjeti čl. 22. i 23. Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica (Nar. nov., br. 83/02).
8 Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica (Nar. nov., br. 83/02) stupio je na snagu 24. srpnja 2002.
9 Vidjeti Obrazloženje Konačnog prijedloga Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica, Klasa: 070- 03/01-01/01, Urbroj:61 -02-02 od 23. svibnja 2002., str. 16.
10 Vidjeti članak 20. Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica (Nar. nov., br. 83/02).
11 Zakonik kanonskog prava (Codex iuris canonici), Glas koncila, Zagreb, 1988., Kan. 116-par.1. Javne pravne osobe jesu skupno-sti osoba ili stvari koje je osnovala mjerodavna crkvena vlast da u granicama koje su im određene u ime Crkve obavljaju, prema odredbi pravnih propisa, svoju zadaću koja im je povjerena radi općeg dobra; ostale su pravne osobe privatne.
12 Zakon o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te o zastavi i lenti Predsjednika Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 55/90, 26/93 i 29/94).
13 Zakon o zakupu poslovnog prostora (Nar. nov., br. 91/96 i 124/97), Zakon o javnom okupljanju (Nar. nov., br. 128/99) i Zakon o grobljima (Nar. nov., br. 19/98).
14 Članak 41. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 41/02 - pročišćeni tekst i 55/01 - ispravak), isto bilješka pod 2.
15 Zakon o socijalnoj skrbi (Nar. nov., br. 73/97, 27/ 01, 59/01 i 82/01).
16 Vidjeti Obrazloženje Konačnog prijedloga zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica, Klasa: 070- 03/01-01/01, Urbroj: 61-02-02 od 23. svibnja 2002., str. 19.
17 Nar. nov., MU, br. 2/97.
18 Vidjeti Obrazloženje Konačnog prijedloga zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica, Klasa: 070- 03/01-01/01, Urbroj: 61-02/02 od 23. svibnja 2002., str. 20.
19 Vidjeti Obrazloženje Konačnog prijedloga zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica, Klasa: 070- 03/01-01/01, Urbroj:61-02-02 od 23. svibnja 2002., str. 20.
20 Vidjeti Obrazloženje Konačnog prijedloga zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica, Klasa: 070- 03/01-01/01, Urbroj: 61-02/02 od 23. svibnja 2002., str. 24.
21 Vidjeti odredbe Zakona o upravnim sporovima (Nar. nov., br. 53/91, 9/92 i 77/92).
22 Zakon o općem upravnom postupku (Nar. nov., br. 53/91 i 103/96 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske)