Poslije instituta oslobođenja od preostalih obveza, institut izuzimanja od ovrhe (tzv. institut nezapljenive imovine) važniji je institut svakog modela potrošačkog stečaja. Ako se žele navesti osnovne karakteristike potrošačkog stečaja jedne zemlje, onda se moraju sagledati, zajedno i u međusobnom odnosu, instituti oslobođenja i izuzimanja. Primjerice, zemlja koja je liberalna glede oslobođenja od preostalih dugova dužnika, ne znači da je za potrošača povoljna, jer je bitno sagledati načela i domašaj izuzimanja od ovrhe. Tek kad oba instituta favoriziraju dužnika, može se zaključiti je li sustav in favorem zaštite pravnog položaja dužnika, vjerovnika ili je zakonodavac uspješno napravio ravnotežu. Cilj je članka analizirati odredbe Nacrta prijedloga Zakona o stečaju potrošača od lipnja 2014. godine, o izuzetoj imovini odnosno o opsegu imovine koja se potrošaču ostavlja kao egzistencijalni minimum.