Izvješće o radu pučkog pravobranitelja, redovito je godišnje izvješće koje pučki pravobranitelj ponosi Hrvatskom saboru za prethodnu godinu. Prema članku 92. Ustava Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 41/01 - proč. tekst i 55/01 - isp.) pučki je pravobranitelj opunomoćenik Hrvatskog sabora koji štiti ustavna i zakonska prava građana u postupku pred državnom upravom i tijelima koje imaju javne ovlasti, lako pučki pravobranitelj u skladu sa svojim zakonskim obvezama redovito, jednom godišnje, izvješćuje Hrvatski sabor o svome radu i tom prilikom informira zastupnike o problemima te trendovima koji se na području ljudskih prava u Republici Hrvatskoj mogu uočiti, što mu je osnovna zadaća, iz rasprava koje su u povodu Izvješća o radu za 2001. godinu, te osobito u povodu posebnog, Dopunskog izvješća o ostvarivanju nadležnosti pučkog pravobranitelja, uočljivo je da još uvijek ima dosta nerazumijevanja uloge i zadaće pučkog pravobranitelja. Stoga valja istaknuti da nije uloga pučkog pravobranitelja konačno riješiti problem građana, tj. djelovati kao tijelo koje odlučuje o nečijim pravima ili povredama tih prava, već da na temelju pritužbi koje primi, informacija do kojih dođe u neposrednom kontaktu s građanima i na drugi način (npr. putem sredstava javnog priopćavanja, od međunarodnih organizacija koje djeluju u Republici Hrvatskoj, od diplomatskih misija u RH i dr.) uoči u kojim su područjima upravnog djelovanja najčešća ugrožavanja ili povrede ljudskih prava te o svojim spoznajama i zaključcima obavijesti predstavničko tijelo, te mu eventualno, u skladu sa svojim ustavnim i zakonskim ovlastima predloži moguća rješenja za poboljšanje stanja.

1. Opći pokazatelji o radu pučkog pravobranitelja
Tijekom 2002. g. pučki pravobranitelj primio je ukupno 1.558 pritužbi, što u odnosu na prethodne dvije godine (2000. i 2001.) predstavlja značajnije smanjenje (za 16,8% u odnosu na 2000. i 11,2% u odnosu na 2001.), ali predstavlja relativno malo (5,6%) smanjenje u odnosu na višegodišnji prosjek od 1.650 novih predmeta. Osim novoprimljenih 1.558 pritužbi u 2001. godini u radu je bilo i 1.031 pritužbi iz prijašnjih godina. Od te 1.031 pritužbe, 908 su pritužbe iz 2000. godine koje nisu u toj godini riješene, a 123 pritužbe podnesene su prijašnjih godina. U skladu sa Zakonom o pučkom pravobranitelju (čl. 14.) pučki je pravobranitelj u svim predmetima (496 slučajeva), koji su se odnosili na povrede vlasničkih prava zbog davanja imovine pritužitelja na privremeno korištenje trećima, a koji vlasnici nisu prema saznanju pučkog pravobranitelja vraćeni u posjed svoje imovine, obavijestio pritužitelje o poduzetim mjerama, a nadležne stambene komisije o svome stajalištu o povredi vlasničkih prava pritužitelja i na taj način okončao rad na tim pritužbama. Ovdje valja ponovno naglasiti da se prema Zakonu o pučkom pravobranitelju (čl. 14.) postupak pučkog pravobranitelja dovršava tako što pučki pravobranitelj obavještava pritužitelja o poduzetim mjerama (koje su u ovim slučajevima, uglavnom, bile preporuke za ulaganje napora da bi se privremenim korisnicima doista osigurao alternativni smještaj, tj. da se utvrdi kako privremeni korisnici na alternativni smještaj nemaju pravo u slučajevima višekratnog korištenja tuđe imovine ili posjedovanja odgovarajućeg stambenog prostora u Republici Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini). U 80 slučajeva u kojima pučki pravobranitelj nije od nadležnih upravnih tijela dobio odgovor na svoj upit, a u kojima se pritužitelji, osim osnovnom pritužbom, nisu više javljali, pučki pravobranitelj je okončao svoje postupanje odlukom da pritužbu više neće razmatrati sukladno svom ovlaštenju iz čl. 12. Zakona o pučkom pravobranitelju. Dakle, u 2002. godini radilo se na 455 predmeta, uglavnom iz 2001. godine, što znači da se u 2002. g. ukupno radilo na 2.013 predmeta. Od 455 prenesenih predmeta dovršeno je 260 (57,1%) predmeta.

1.1. Broj pritužbi
Pritužbe su stizale iz cijele Hrvatske i to iz 365 mjesta, a primljene su i 64 pritužbe iz inozemstva (31 iz SR Jugoslavije, 14 iz Bosne i Hercegovine i 19 iz ostalih zemalja, uglavnom SR Njemačke i SAD-a). Iz 22 mjesta primljeno je čak 834 pritužbi, što u ukupnom broju zaprimljenih pritužbi čini 53,5%.

1.2. Ispitni postupak
Od 1.154 predmeta iz nadležnosti pučkog pravobranitelja u 841 slučaju (72,9%) provođen je ispitni postupak, a u 313 slučajeva nije bilo potrebno provođenje ispitnog postupka, jer su pritužbe bile dovoljno dokumentirane da bi se mogao poduzeti odgovarajuće mjere i bez dodatnog ispitivanja. U tim se slučajevima, najčešće, radilo o mogućem ugrožavanju nekog prava zbog neukosti pritužitelja, pa je pučki pravobranitelj djelovao preventivno - savjetom, odnosno uputom kako treba postupiti da bi se pravo zaštitilo. Od 841 slučaja kad je pokrenut ispitni postupak u 641 slučaju (76,2%) upravno tijelo, odnosno tijelo s javnim ovlastima dostavilo je zatraženo očitovanje ili potrebne podatke što predstavlja pozitivan trend u odnosu na prethodnu godinu kad je pučki pravobranitelj dobio zatraženo u 58,6% slučajeva. Istina, neka se upravna tijela moralo više puta požurivati, ali poboljšana suradnja s pučkim pravobraniteljem je očita.

Bolja suradnja upravnih tijela i tijela s javnim ovlastima i pučkog pravobranitelja pridonijela je i većoj učinkovitosti pučkog pravobranitelja. U 2002. g. pučki pravobranitelj je od 1.154 pritužbe iz svoga djelokruga uspio dovršiti 957 predmeta (82,9%).

Valja ukazati da je samim pokretanjem ispitnog postupka, odnosno upitom o razlozima zašto zahtjev pritužitelja nije riješen u zakonskom roku, u gotovo dvije trećine slučajeva postignut cilj da je pritužitelj dobio pojedinačni upravni akt kojim je odlučeno o njegovom pravu, interesu ili obvezi, čime je prekinuto daljnje ugrožavanje pojedinačnog prava, pa pučki pravobranitelj nije morao poduzimati druge mjere na koje je ovlašten.

Pučki pravobranitelj je u 336 slučajeva poduzeo neku od mjera na čije poduzimanje je ovlašten. U 104 slučaja dao je preporuku upravnom tijelu, odnosno tijelu s javnim ovlastima, u 224 slučaja izrekao je upozorenje, a u 8 slučajeva pokrenuo je postupak ukidanja rješenja po pravu nadzora.

1.3. Pritužbe na rad sudova
Kao i prijašnjih godina, tako je i 2002. godine najviše (235) pritužbi na ispitivanju za koje pučki pravobranitelj nije ovlašten djelovati bilo na spor ili na nepravilan rad sudova.

U prosudbi o nezadovoljstvu građana radom sudova treba imati na umu i činjenicu, da se tijekom 2002. g. pučkom pravobranitelju neposredno, dolaskom u ured obratilo čak 1.568 osoba (što u odnosu na prethodnu godinu,kad se obratilo 1310 građana, čini porast od 19,7%) od kojih se velika većina žalila na rad sudova, i to ne samo na njihovu sporost, odnosno neučinkovitost već i na način rada sudaca, osobito na način vođenja rasprave (strankama se uskraćuje mogućnost iznošenja svih tvrdnji) i način vođenja zapisnika o raspravi (u koji sudac diktira što hoće, a stranci se ne dopušta intervencija).

Od 235 pritužbi na rad sudova, u 68 slučajeva (28,9%) pučki pravobranitelj je ocijenio da se radi o neuobičajenoj neučinkovitosti suda, odnosno o takvom pravu koje je od osobitog interesa za stranku zbog čega bi predmet valjalo riješiti što prije, a sam predmet se nalazi dugo u rješavanju. Stoga je pučki pravobranitelj te pritužbe proslijedio Ministarstvu pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, da bi ministarstvo poduzelo mjere na koje je ovlašteno (zatražilo obavijest od predsjednika, odnosnog suda.

1.4. Sadržaj novih pritužbi
Osnovna struktura primljenih novih pritužbi vidljiva je iz sljedeće tablice.

1.4.1. Pritužbe zbog povrede imovinskih prava
U 2002. g., prvi puta je značajnije, apsolutno i relativno, smanjen broj pritužbi zbog povrede imovinskih prava u odnosu na prijašnje godine, što se vidi iz sljedeće tablice.

Smanjenju pritužbi iz tog područja pridonijelo je postupno, iako vrlo sporo, rješavanje povreda vlasničkih prava i brže rješavanje zahtjeva građana za povratom imovine oduzete u razdoblju komunističke vladavine. Ipak, još uvijek je ukupan broj tih pritužbi neprihvatljivo visok, pa u 2003. g. još uvijek možemo očekivati znatan broj pritužbi zbog povreda imovinskih prava. Pritužbe zbog povreda ili ugrožavanja imovinskih prava još su uvijek na visokom mjestu i po njihovom broju, i po značaju povrijeđenog, odnosno rjeđe, ugroženog prava, a dominiraju prema opravdanosti pritužbe (75 % pritužbi je ocijenjeno opravdanima).

1.4.2. Pritužbe na rad tijela s javnim ovlastima
U 2002. godini dominirale su svojom brojnošću pritužbe na rad tijela s javnim ovlastima i upravnih tijela u području socijalne sigurnosti, tj. području prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja, zdravstvenog osiguranja i zdravstvene zaštite, socijalne skrbi, te prava iz radnog odnosa državnih i javnih službenika. Ukupno je u izvještajnoj godini razmatrano 366 pritužbi iz tog područja, koje u ukupnom broju pritužbi iz djelokruga pučkog pravobranitelja sudjeluju s udjelom od 31,7%.

1.4.3. Pritužbe hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskog rata
Tijekom 2002. g. pučki pravobranitelj primio je 81 pritužbu zbog nemogućnosti reguliranja statusnih prava, što u odnosu na prethodnu godinu predstavlja apsolutno smanjenje, ali relativno (prema udjelu) malo povećanje. Pritužbe zbog neriješenog statusa sudjeluju u ukupnom broju pritužbi iz djelokruga pučkog pravobranitelja sa 7,0%. Petogodišnji podaci o tim pritužbama prikazuju se nastavno.

U odnosu na prethodnu, 2001. godinu, apsolutni broj pritužbi hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskog rata nije se bitno smanjio, relativno se povećao, osobito u usporedbi s 2000. g. Tijekom 2002. g. pučki pravobranitelj je primio 134 pritužbe iz ovog područja koje čine udjel od 11,6 % u pritužbama za čije ispitivanje je pučki pravobranitelj ovlašten.

1.4.4. Pritužbe iz područja urbanizma, graditeljstva i zaštite okoliša
Tijekom 2002. godine primljene su 84 (7,3%) pritužbe iz područja urbanizma, graditeljstva i zaštite okoliša. Broj pritužbi na rad upravnih tijela u tom području je porastao apsolutno (84 pritužbe - udjel 7,3%).

1.4.5. Pritužbe na rad policije
Tijekom 2002. g. na rad policije i osobnu nesigurnost pritužilo se 18 osoba (1,5%). Većinu pritužbi dostavile su udruge za zaštitu ljudskih prava navodeći slučajeve prijetnji, pa i napada na povratnike, kojih je najviše bilo na području Karlovačke županije. Ispitujući te pritužbe, pučki je pravobranitelj utvrdio da je u većini slučajeva došlo do sukoba između povratnika i naseljenika, najčešće vlasnika kuće i privremenog korisnika kuće koji je verbalno, rijetko i fizički, napao povratnika - vlasnika zaposjednute kuće. Policija je u tim slučajevima na poziv napadnutoga intervenirala, a u nekim slučajevima je podnosila i prekršajne prijave protiv napadača. U jednom slučaju utvrđeno je da je pritužba neosnovana, jer je napadač bio povratnik koji je u trenutku incidenta bio u alkoholiziranom stanju. Nekoliko pritužbi (5) podnijele su osobe koje najvjerojatnije imaju duševne smetnje, pa nisu uzimane u razmatranje.

1.4.6. Ostale pritužbe
U skupinu »ostale pritužbe« svrstane su pritužbe iz raznih područja (osuđene osobe, naknada ratne štete, privatizacija, javna komunalna poduzeća, obiteljski odnosi i prava djece, sindikalne aktivnosti, odvjetništvo, zemljišne knjige i dr.) koje su malobrojne ili i malobrojne i relativno malog značaja, te ne zahtijevaju posebno razvrstavanje. Napominje se, da će se pritužbe osuđenih osoba, ako budu brojčano na razini ovogodišnjih ili brojnije posebno razvrstati u 2003. g. Relativno velik broj tih pritužbi s visokim udjelom u ukupnom broju pritužbi koje je pučki pravobranitelj razmatrao, s postupnim izdvajanjem određenih skupina pritužbi (npr.1998. g. pritužbe iz područja urbanizma, graditeljstva i zaštite okoliša bile su svrstane u skupinu »razne pritužbe«, a 1999. su izdvojene u posebnu skupinu) ukazuje na to da postupno, iako vrlo sporo, rastu pritužbe na ugrožavanje ili povrede prava koja nemaju veze s ratom i njegovim posljedicama kao i na to da građani, u pokušaju zaštite nekog svog prava, reagiraju i kad nije ugroženo neko životno važno pravo, odnosno pravo čija realizacija neposredno utječe na elementarna prava pritužitelja. Ta pojava ujedno ukazuje i na jačanje pravne svijesti pritužitelja da kao građani imaju pravo zahtijevati punu realizaciju svojih prava i kada ona neposredno ne utječu na njihovu egzistenciju i da imaju pravo od upravnih tijela očekivati i zahtijevati kvalitetno obavljanje upravnih poslova.