U Informatoru, broj 6031 od 24. prosinca 2011., objavili smo članak pod naslovom »Dopuštena sloboda prosudbe države u primjeni Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda« u kojem je autorica IVANA GORANIĆ, mag. iur., prikazala razvitak doktrine koja određuje pravne dosege dopuštenosti slobode prosudbe države u primjeni te Konvencije. U ovom članku nastavljamo temu o dopuštenosti slobode prosudbe, te imajući na umu da tema zahtijeva širu i podrobniju obradu i raščlambu, navodimo neke od temeljnih odrednica koje Europski sud za ljudska prava u primjeni Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Nar. nov. - MU, br. 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 2/10 - u nastavku teksta: Europska konvencija), razrađuje i definira kada odlučuje o dopuštenoj slobodi procjene države stranke pred Sudom, posebice kada odlučuje o pravima i slobodama zaštićenih člancima 8.-11. Europske konvencije. Također je potrebno odmah napomenuti da Europska konvencija često u svojim odlukama, i kada se referira na doktrinu slobodne prosudbe države, to čini bez raščlambe kroz standardne pojmove »imajući na umu« ili »vodeći računa« o slobodnoj prosudbi države i njezinom dosegu. U odnosu na primjenu drugih članaka Europske konvencije, autorica navodi samo neke od definicija u odlukama Europskog suda za ljudska prava koje se odnose na širinu slobode prosudbe država.