Na davno položenim temeljima, u smislu slobodne ocjene iz članka 223. Zakona o parničnom postupku, netom je izvedena nadogradnja Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Nar. nov., br. 57/11), tako da je mogućnost odlučivanja o postojanju odlučnih činjenica prema slobodnoj ocjeni znatno proširena. O solidnosti, pak, samih temelja odavno postoje dvojbe. Autor analizira nedostatke, u pravilu, o slobodnoj ocjeni, a zaključke analize predlaže kao smjernice za reformu tog pravila koje se zasniva na potrebi ovlašćivanja parničnog suda da, kad je to nužno, kvantitetu prava i obveza stranaka utvrdi samo do stupnja vjerojatnosti.