Važnost predmeta Maresti protiv Hrvatske ne ogleda se samo u tome da se pojedinci štite od dvostrukoga procesuiranja za isto ponašanje, već i u nužnosti normativnog usklađenja cijelog sustava kaznenog i prekršajnog kažnjavanja, tako da se za određeni oblik kažnjivog ponašanja može odgovarati ili samo pred tijelima prekršajnog ili kaznenog postupka. Na taj bi se način izbjeglo rasipanje resursa državnog proračuna, koja se nepotrebno angažiraju u dva postupka, a ujedno bi se cijeli penalni sustav harmonizirao. Ovim člankom dajemo prikaz utjecaja te presude na praksu hrvatskih kaznenih sudova kroz jedan primjer iz nedavne prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pri čemu se upozorava i na neke druge aspekte toga predmeta.