U članku autor razmatra pitanje utjecaja koronavirusa COVID-19 na građanskopravne odnose i potrebu da se u spletu događaja koji su nastupili kao posljedica izbijanja pandemije i mjera upravne vlasti koje su poduzete radi sprječavanja i suzbijanja pandemije, nađe pravično i uravnoteženo rješenje za sve stranke obveznopravnog odnosa. Drugim riječima, razmatra se pitanje što učiniti da se usprkos poremećaju ravnoteže interesa stranaka u obveznopravnom odnosu, a što se očituje u sferi njihovih prava i obveza, ostvari načelo fiat iustitia et pereat mundus.^[1]