U nastojanju da dobiju glasove,političari u svojim predizbornim programima često obećavaju biračima veći životni standard, smanjenje zaduženosti, borbu protiv korupcije, povećanje investicija, veći izvoz itd. Svaki političar obećava da će promicati javni interes i tako maksimalno povećati blagostanje velike većine svojih građana.

Međutim, u praksi često vidimo da umjesto maksimiziranja blagostanja većine svojih građana, vlada maksimizira dohodak pojedinih interesnih skupina, pa tako umjesto da promiče javni interes za što je izabrana, ona promiče privatni interes pojedinih skupina (članova stranke, njihovih poduzeća i si.). Zašto je tome tako?

1. Ekonomski razlozi

Postoje različiti razlozi, ekonomski, politički, socijalni i drugi. Ograničit ćemo se samo na ekonomske.

Objašnjenje zašto se glasači daju »prevariti« i glasovati za određenu skupinu iako iz iskustva znaju da političari često zaborave na obećanja dana uoči izbora samo da bi dobili glasove, daje se razlozima asimetričnosti informacija, koje rezultira postojanjem moralnog rizika (hazarda) i pogrešnog izbora. Na taj se način može dogoditi da se nesposobnost, pa čak i neodgovornost političara podržava neinformiranošću birača.

Drugi važan razlog zašto političari, kad su na vlasti, vode politiku koja nije sukladna predizbornim obećanjima jest to što su oni često pod utjecajem pojedinih interesnih skupina, pa ekonomsku (a i drugu) politiku prilagođavaju njihovim interesima. Pokušajmo odgovoriti na pitanje: zašto je tome tako?

1.1. Određenje pojma interesne skupine

Najprije definirajmo pojam interesne skupine. To je relativno mala skupina dobro organiziranih pojedinaca, koja od određenih mjera ekonomske politike može ostvariti veliku zaradu (dobitak) na račun velikog broja ostalih građana. Primjeri za to u Hrvatskoj su uvoznici (uvozni lobi), financijske institucije (financijski lobi), građevinari (građevinski lobi), zdravstveni poduzetnici (liječnički lobi), razni posrednici, pa javno-privatna partnerstva itd.

Ta relativno mala skupina potencijalnih dobitnika od određene mjere ekonomske politike, dobro je organizirana, dobro je informirana, ekonomski je jaka i jako bučna. Zbog toga ima relativno veliki utjecaj na politiku vlade.

2. Utjecaj određene skupine

Pitanje je kako to da takva mala skupina ljudi (birača) ima veliki utjecaj na donošenje odluka vlade, nasuprot velikog broja ostalih građana (birača), koji su vladu izabrali. Evo mogućeg odgovora na to pitanje. Ta se velika skupina birača (običnih) suočava s relativno malim pojedinačnim gubitkom (troškom) zbog određene mjere ekonomske politike kojom se promiču skupni interesi. Osim toga, ta je skupina relativno neinformirana i neorganizirana pa stoga i slabo utjecajna. Relativno je indiferentna prema politici vlade, jer je pojedinačni gubitak svakog člana te skupine relativno mali. Zato je ona šutljiva.

2.1. Financiranje

Nasuprot njima, mala, dobro organizirana skupina pojedinaca koja ima određeni interes, jako je bučna pa često nameće dojam o svom velikom utjecaju. Osim toga, takve interesne skupine često stječu utjecaj svojim prilozima financiranju kampanja pojedinih (ili više njih) političara.

2.2. Sukob privatnog i javnog interesa

Budući da su političari svjesni da svojim odlukama neće bitnije izgubiti potporu velikog broja slabo informiranih (ili dezinformiranih, jer interesne skupine često imaju velik utjecaj na medije), slabo organiziranih i šutljivih pojedinaca, jer je pojedinačna šteta svakog od njih vrlo mala, oni često donose odluke koje promiču interese malih, utjecajnih skupina na račun općeg, javnog interesa.

2.3. Pozivanje na više interese

Osim toga, mnogi političari često takve odluke opravdavaju i »višim« interesima, ulaska u EU, dobrih odnosa s međunarodnom financijskom zajednicom, MMF-om, dobrosusjedskim odnosima itd.

Rezultat toga jest prelijevanje društvenog bogatstva u privatne ruke (pojedinaca ili skupina). Kao rezultat toga, dolazi do povećanja ekonomske nejednakosti u društvu. Društvo se raslojava. Raste udio siromašnih u društvu. To pokazuju nedavno objavljene relevantne studije u Hrvatskoj. Smanjuje se stupanj blagostanja u Republici Hrvatskoj. Budući da je cilj makroekonomske politike maksimizi- ranje blagostanja svih građana, možemo zaključiti da takva politika sve manje ostvaruje svoj temeljni cilj.

3. Pogodovanje interesnim skupinama

Primjera pogodovanja Vlade pojedinim interesnim skupinama u Republici Hrvatskoj ima jako puno. Spomenut ćemo samo neke.

3.1. Uvoz proizvoda

Vladina politika stimulira uvoz svih proizvoda koji se koriste u intermedi- jarnoj potrošnji (vrlo često su to, zapravo, finalni proizvodi koji se samo pakiranjem ili »kozmetičkom« doradom svrstavaju u intermedijarne), davanjem povlastice odbijanja PDV-a plaćenog na te uvozne proizvode. Time se izravno šteti domaćoj proizvodnji, jer ona na domaćem tržištu postaje cjenovno nekonkurentnija (tako se može objasniti veliki uvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda).

3.2. Smanjenje proračunskog prihoda od PDV-a

Na taj se način smanjuje mogući proračunski prihod od PDV-a (U iznosu većem od tekućeg deficita!) i od mogućih poreza i doprinosa od domaće proizvodnje, koja je zbog toga smanjena. Drugi je primjer ekonomski nepravedno izuzimanje od plaćanja PDV-a financijskih institucija, igara na sreću, kladionica itd.

Sve to rezultira povećanjem proračunskog deficita, a povećanje proračunskog deficita (uz pretpostavku da se odnos privatne štednje i investicija ne mijenja) rezultira u povećanju inozemne zaduženosti Republike Hrvatske.

Kao što smo rekli, velika većina hrvatskih građana nije svjesna ovih posljedica (neinformiranosti), a pojedinačni troškovi inozemne zaduženosti, koji pogoduju interesnim skupinama, ne shvaćaju se velikim. Zbog toga je ta velika većina neinformiranih pojedinaca indiferentna na te probleme. Ona je zato šutljiva pa Vlada može nastaviti s ovom politikom, bez velike opasnosti da će se možda bitnije izgubiti opozicija.