Europski ustavni sudovi i vrhovni sudovi država članica SAD-a, s ustavno usvojenim oblicima neposrednog narodnog odlučivanja, referendumom i građanskom inicijativom kontroliraju jedinstvo forme i sadržaja referendumskih pitanja prema načelu jasnoće referendumskog pitanja, čime se jamči nepristrano i pošteno referendumsko izjašnjavanje. Kontrola je predviđena u ustavima ili su pravila kontrole prema načelu jasnoće referendumskog pitanja oblikovali ustavni suci. Neposredno narodno referendumsko odlučivanje ne daje glasačima mogućnost političkog pregovaranja, političke trgovine i oblikovanja kompromisnog prijedloga. Zakonodavna tijela mogu oblikovati kompromise pri donošenju zakona, no kada je referendumsko pitanje postavljeno, ne može se mijenjati, građani ga mogu ili prihvatiti ili odbaciti u cijelosti. Načelo jasnoće referenduma štiti slobodu glasa i otklanja stavljanje glasača u položaj da donesu odluku o više prijedloga i politika »u paketu« korištenjem jednog glasa, a time i mogućnost usvajanja zakonskih prijedloga i ustavnih promjena u kojima neki dijelovi dobivaju samo potporu manjine. Istodobno štiti građane od dvosmislenih referendumskih pitanja, pogodnih za tumačenja različita stvarno izraženoj volji birača.

Odredbe o jasnoći i homogenosti referendumskog pitanja nalazimo u ustavima Portugala, Švicarske, Rusije, u zakonima Albanije ili je kontrola rezultat sudske prakse Italije i Francuske. U Irskoj je kontrola povjerena neovisnom Referendumskom povjerenstvu (Referendum Commission) prema Zakonu o referendumu iz 2001. godine.

Europska komisija za demokraciju putem prava preporučuje državama koje nemaju pravilo jasnoće referendumskog pitanja u ustavima ili zakonima, nametanje kontrole jasnoće u skladu s načelom slobode glasa.¹ Pitanje dano izbornom tijelu mora biti jasno, nikako nerazgovjetno ili dvoznačno, pitanje ne smije navoditi na pogrešan zaključak i ne smije sugerirati odgovor. Birači moraju biti informirani o posljedicama referenduma.

Ustav Portugala (1976., čl. 115. st. 6.). određuje da svaki referendum mora ispuniti zahtjev za jasnoćom, Ustavni sud provodi obvezatnu i prethodnu kontrolu toga zahtjeva. Više načela predviđeno je u navedenom članku, jedinstvo sadržaja, objektivnost, preciznost i jasnoća pitanja i alternativni karakter odgovora. Portugalski Ustavni sud, u povodu referendumskog izjašnjavanja o Ustavu Europe (Odluka, br. 704/2004.), donosi odluku da svrha referendumskog pitanja, saznanje prihvaćaju li građani Ustav za Europu, nije jasna.

Pitanje je glasilo: »Prihvaćate li Povelju o temeljnim pravima, pravilo o glasovanju kvalificiranom većinom i novi institucionalni okvir Europske unije predviđen Ustavom za Europu?« Parlament (Assembleia da República) složio se da je tekst referendumskog pitanja ujedinio tri pitanja za samo jedan odgovor. Ustavni sud utvrdio je da navedena pitanja nisu u tolikoj mjeri povezana, je li građanin morao biti nužno za ili protiv svih pitanja. Razne kombinacije su moguće, primjerice prihvatiti Povelju o temeljnim pravima, a biti protiv kvalificirane većine ili novog institucionalnog okvira ili suprotno. Nuditi jedan odgovor za tri različita pitanja nedvojbeno je suprotno slobodi glasa iz koje potječe zahtjev za jasnoćom, preciznošću i objektivnošću referendumskog pitanja.

U Italiji je kontrolu jasnoće i homogenosti referendumskog pitanja uspostavio Ustavni sud Odlukom od 16. veljače 1978., prilikom kontrole dopustivosti referenduma za ukidanje zakona. U Italiji načelo jasnoće nije predviđeno Ustavom Italije (1947.) ni Zakonom o referendumu (1970.). Prema članku 75. Ustava Italije (1947.) 500.000 građana ili pet regionalnih vijeća može zatražiti referendum za potpuno ili djelomično ukidanje zakona i vladinih uredaba sa zakonskom snagom. Kontrolirajući dopustivost zahtjeva za referendum za ukidanje zakona, Ustavni sud Italije donio je do 2005. godine 66 odluka o nedopustivosti referenduma za ukidanje zakona (prema 68 odluka o dopustivosti). Razlozi nedopustivosti bili su u čak 28 predmeta u utvrđenom nedostatku homogenosti, koherentnosti i jasnoće referendumskog prijedloga.² Ustavni sud Italije uvodi načelo jasnoće u trećoj odluci o referendumu (Odluci, br. 16 iz 1978.), određujući implicitne granice referenduma za ukidanje zakona koje logično potječu iz Ustava Italije. Utvrdio je nužnost odbacivanja referendumskih prijedloga za ukidanje zakona »ako su oblikovani na način da svako pitanje o kojem će narod odlučivati sadržava takav pluralitet heterogenih zahtjeva, lišenih racionalne jedinstvene matrice na način da ne vode logici članka 75. Ustava, arbitrarno i očigledno udaljene od ciljeva zbog kojih je institucija referenduma za ukidanje zakona uvedena u Ustav kao instrument za spontano izražavanje narodne suverenosti (…) zahtjev da pitanje postavljeno biračima bude oblikovano u jasnim i u jednostavnim terminima, u odnosu na slične i određene probleme, korespondira s prirodnom funkcijom institucije.«^˝3 Ustavni sud tumači da referendum ne treba siliti ili ograničavati slobodu izbora birača, već je »uzvisiti«, stoga samo jasno postavljeno pitanje dopušta biračkom tijelu izražavanje u potpunosti.

Referendumska promidžba nije dovoljna za otklanjanje manjka jasnoće, za talijanskog ustavnog suca »(…) kada pitanje nije jednostavno, jasno i koherentno, iluzorno je vjerovati da će referendumska promidžba biti dovoljna za činjenje istinski i savršeno jednostavnim onoga što je kompleksno, jasnim onoga što je dvosmisleno, koherentnim što je kontradiktorno. Zapravo, mogućnost izbora birača može biti fiktivna, zato što im nije ostavljena nikakva sloboda izbora, osim izraziti glas koji nije iskren ili izabrati ne odlučiti.«⁴

Švicarska traži ispunjenje i jedinstva oblika i jedinstva sadržaja, Savezna skupština prije prikupljanja potpisa provjerava je li načelo jedinstva poštovano, u suprotnom prijedlog ustavne inicijative proglašava nevažećim. Ustavne inicijative podvrgnute su kontroli jedinstva sadržaja inicijative kako građani ne bi bili prisiljeni usvojiti ili odbaciti prijedloge koje ne prihvaćaju u cijelosti (Ustav Švicarske, 18. travnja 1999., čl. 139. st. 3.).⁵

Švicarska 1891. godine ustavno usvaja instituciju građanske inicijative za izmjenu Ustava. Švicarska nema građansku zakonodavnu inicijativu, neposredno usvajanje ili izmjenu federalnih zakona od strane biračkog tijela (čl. 139.a Ustava Švicarske od 9. siječnja 2003. nije nikad stupio na snagu).⁶ Prema članku 138. Ustava Švicarske (1999.), 100.000 građana s pravom glasa može predložiti potpunu izmjenu federalnog Ustava unutar 18 mjeseci od službenog objavljivanja te inicijative. Potpuna izmjena Ustava mora biti formulirana u obliku općenito formulirane želje. Ako je riječ o djelomičnoj izmjeni Saveznog ustava (čl. 139. Ustava) podnesenoj od strane 100.000 tisuća građana s pravom glasa u obliku razrađenog prijedloga, inicijativa se podnosi narodu i kantonima na glasovanje. Savezna skupština predlaže njezino prihvaćanje ili odbijanje. Može joj suprotstaviti protuprijedlog. Savezna skupština izjašnjava se o valjanosti djelomične izmjene Ustava. Ako izmjena krši obvezujuće odredbe međunarodnog prava (jus cogens), načelo jedinstva oblika ili jedinstva sadržaja, proglašava je, u cijelosti ili djelomice, nevažećom.

Švicarsko pravilo o jedinstvu sadržaja blisko je načelu jasnoće postavljenog referendumskog pitanja. Prvotni članak 121. stavak 3. saveznog Ustava Švicarske određivao je: »Ako je narodnom inicijativom više različitih odredaba stavljeno na reviziju ili unošenje u federalni Ustav, svaka od njih mora biti predmetom različitog zahtjeva za inicijativom.«⁷

Savezni parlament prije skupljanja potpisa provjerava je li pravilo jedinstva oblika i sadržaja ustavne inicijative poštovano. Ako je ustavna inicijativa oblikovana u općenit prijedlog, Parlament mora u roku 24 mjeseca ispitati dopustivost inicijative, ako je riječ o inicijativi u obliku razrađenog prijedloga, rok je 30 mjeseci. Jedinstvo oblika određeno je u članku 139. stavak 3., 7. Ustava Švicarske (1999.), ustavna inicijativa može biti oblikovana u općenit ili razrađen prijedlog, nije dopušteno miješanje oblika zato što se ustavni postupak u parlamentu razlikuje prema svakom obliku inicijative. Autori teksta moraju izabrati, odaberu li razrađen prijedlog, on se više neće smjeti mijenjati i Parlament će mu suprotstaviti protuprijedlog. Ako preferiraju općenit prijedlog, ne mogu u njega uključiti precizne norme, obvezujuće i detaljne, jer bi time lišili Parlament manevarskog prostora.

U pet uvjeta dopustivosti ustavnih inicijativa u Švicarskoj ulazi i načelo jasnoće: jedinstvo ranga, jedinstvo oblika i sadržaja, provedivost inicijative i sukladnost s imperativnim odredbama međunarodnog prava (ius cogens). Prema pravilu jedinstva ranga, nevažeća je inicijativa koja miješa ustavne i zakonske norme, sadržava ustavne odredbe i prijedlog zakonskog teksta.

Pravilo o jedinstvu sadržaja prijedloga o kojem narod odlučuje neposredno, pod nazivom Single subject rule, nalazimo u državama članicama SAD-a koje usvajaju referendum veto i ustavotvornu ili zakonsku narodnu inicijativu.⁸ Single subject rule preneseno je iz državnih zakonodavnih tijela, a potječe još iz rimskog prava (lat. lex i satura - zdjela puna svakojakog voća, mješavina, zakoni s odredbama različitog sadržaja, koje sistematski ne ulaze u jedinstveni propis).

Na sličan problem u kolonijalnoj Americi žalio se Committee of Privy Council još 1695. godine, upozoravajući da su različiti akti spojeni pod jednim nazivom, te stoga nije moguće poništiti nepopularne odredbe bez istodobnog poništavanja popularnih. Prema R. F. Williamsu, kraljica Anne pokušala je zaustaviti takvo postupanje 1702. godine, tražeći od lorda Cornburya od New Jerseya »izbjegavanje miješanja u jedan propis takvih stvari koje nemaju istinske veze jedna s drugom«.¹⁰ New Jersey, Ustavom iz 1844. godine, prvi u SAD-u usvaja navedeni zahtjev kraljice Anne, poznat pod nazivom single subject rule, pravilo o jedinstvu sadržaja zakona.¹¹ U Georgiji je prijevara korumpiranog zakonodavnog tijela, vezana uz prodaju 35 milijuna rali zemlje po cijeni manjoj od 2 centa, a ubačena u Zakon o zaštiti i podršci graničnim naseljima, ubrzala usvajanje pravila jedne zakonske teme.¹² Povratna reakcija na navedeni zakon, koji je zapravo više koristio korumpiranim zakonodavcima nego navedenim graničnim naseljima, dovela je do unošenja pravila u Ustav. New Jersey slijede Louisiana i Teksas 1845. godine, New York i Iowa godinu potom, da bi do 1960. godine čak 43 države usvojile pravilo koje gotovo uvijek u ustavima država uključuje i odredbu o sadržaju zakona jasno izraženu u naslovu. U 24 savezne države SAD-a, koje u 20. stoljeću usvajaju neposredno narodno odlučivanje na temelju građanske inicijative single subject rule, pravilo o jedinstvu sadržaja akta ulazi u ustave i za područje inicijative i referendumsko odlučivanje, a sudovi ga primjenjuju i u onim državama gdje ga državni ustavi ne sadržavaju (14 država ima pravilo u ustavima).¹³

Američki sudovi traže usvajanje amandmana odvojeno, prema u saveznim državama široko prihvaćenom pravilu da se ustavnom inicijativom ustavi nadopunjuju, ali se ne mogu izmijeniti u cijelosti. Zbog dosljednosti i skoro identičnog teksta single subject rule pri donošenju zakona i usvajanju inicijative, sudovi ga s jednakom snagom primjenjuju na oba područja.

Ustavnim usvajanjem pravila o jedinstvu sadržaja građanske inicijative - single subject rule i njegovom primjenom ostvaruju se tri cilja: sprječava se logrolling i njegova podvrsta riding (engl.) i poboljšava politička otvorenost. 

Prvotno značenje izraza log rolling (engl.) pripisuje se starom pionirskom konceptu zemljoposjednika, koji su angažirali svoje susjede »pomoći kotrljati srušeno stablo, preteško da bi ga jedna osoba pomaknula do hrpe za potpalu«. Log rolling označuje »aktivnost spajanja nepopularnog zakonodavstva s lakše probavljivim prijedlozima zakona, tako da dobro prihvaćeni prijedlozi povuku one nepopularne do prolaska.«¹⁴

Logrolling kao činjenje ustupaka »događa se kada se dva prijedloga, koje svaki pojedinačno podržava neka manjina, kombiniraju u jedan prijedlog za glasački listić koji podržava većina, dok dvije manjine podržavaju kombinaciju ovih politika, no preferiraju donošenje jednog prijedloga i nedonošenje drugog.«¹⁵ Primjer takvog postupanja je stavljanje nepopularnih prijedloga A i B, gdje samo jedna trećina glasača podupire prijedlog A i samo jedna trećina birača podupire prijedlog B, u jedinstveni prijedlog na glasačkom listiću. Samostalno niti jedna odredba ne bi dobila potporu većine na referendumskom izjašnjavanju građana, no kada se nađu u jedinstvenom prijedlogu na glasačkom listiću zajedno dobivaju većinsku potporu. Pobornici prijedloga A i B učinit će ustupak i poduprijeti zajednički prijedlog, iako preferiraju samostalno donošenje svojih prijedloga, no nemaju potrebnu većinu za usvajanje. Logrolling stavlja glasače u položaj da donesu odluku o više prijedloga i politika korištenjem jednog glasa i otvara mogućnost usvajanja zakona i ustavnih amandmana koji dobivaju samo potporu manjine.

Neposredno narodno odlučivanje na referendumu građanske inicijative ne otvara glasačima mogućnost političkog pregovaranja, političke trgovine i oblikovanja kompromisnog prijedloga, zakonodavna tijela mogu oblikovati kompromise, no građani moraju odlučiti s da ili ne i navedeno pravilo štiti njihovu slobodu glasa. Sponzorima inicijative politička trgovina, logrolling kao činjenje ustupaka, osigurava usvajanje prijedloga, jer niti jedan prijedlog nema većinu i ne bi bio usvojen samostalno, pravilo o jedinstvu sadržaja inicijative zauzdava takvo postupanje. 

Međutim, sljedeći cilj pravila je sprječavanje manipulacije referendumskim postupkom prema podvrsti logrollinga pod nazivom riding (engl.). Riječ je o kombiniranju prijedloga koji ima potporu većine glasača, s manjinskim nepopularnim prijedlogom. Većina će poduprijeti tu kombinaciju iako preferira donošenje prvog prijedloga i nedonošenje drugog prijedloga. Građani su prisiljeni donijeti odluku o višestrukim temama jednim glasom, čime se osigurava prolaz na referendumu i prijedlogu koji samostalno ne bi dobio potporu većine. Primjer takvog postupanja je stavljanje prijedloga A koji podupire većina birača, s nepopularnim prijedlogom B koji nema većinsku potporu, na jedan glasački listić. Ako sponzori podupiru oba prijedloga, stavit će ih zajedno na glasovanje. Nitko ne može izmijeniti referendumski prijedlog nakon toga, protivnici prijedloga B nemaju načina isključiti ga s glasačkog listića. Ako većina želi usvojiti prijedlog A više nego zadržati status quo odnosno odbaciti kombinirani prijedlog zbog nepopularnog prijedloga B, poduprijet će zajednički prijedlog.

Zašto je takvo postupanje manipulacija referendumskim postupkom? Riječ je o tome da bi prijedlog A prošao i bez uvođenja dodatnih odredaba iz prijedloga B, no posljednji ne bi ni u kojem slučaju prošao samostalno. I logrolling i riding imaju zajedničku svrhu prisile građana na odlučivanje o višestrukim inicijativama jednim glasom te dopuštaju uspjeh prijedlozima koji samostalno nemaju većinsku potporu građana. Single subject rule pokušava zaustaviti takvo postupanje.

Precizno definiranje određene teme referendumskog izjašnjavanja (subject, engl.) mora bili učinjeno u skladu s demokratskim političkim postupkom i sklonostima građana, ne gramatičkim i jezičnim tumačenjem. Odvojivost raznih tema u glavama većine glasača implicira obvezu odvajanja referendumskog pitanja na više pitanja i glasačkih listića. Ako teme nisu odvojive, postoji dozvola njihova kombiniranja na jednom listiću za jedno referendumsko pitanje.

Kada osporavatelj inicijative na sudu dokazuje da neko referendumsko pitanje sadržava više tema, sud mora utvrditi veže li većina glasača potporu jednoj temi s usvajanjem druge teme, da birači potvrđuju usvajanje prve teme pod uvjetom da i druga tema s glasačkog listića bude usvojena u zakonu ili ustavu. Ako je odgovor negativan, tada većina birača može odlučiti o svakoj komponenti referendumskog pitanja zasebno. Tada sud mora donijeti odluku da građanska inicijativa sadržava dvije ili više tema i krši pravilo o jedinstvenom sadržaju referendumskog pitanja. Tada je riječ o logrollingu, sloboda glasa je ugrožena u neposrednoj demokraciji, jer ona ne osigurava stvaranje kompromisa i političku trgovinu dogovorima kada je referendumsko pitanje stavljeno na glasovanje. Zakonodavno tijelo može okrupnjivati i povezivati teme političkim pregovaranjem, no ne i demokratski postupak referendumskog odlučivanja. Ako je odgovor pozitivan, dopušteno je kombiniranje tema u jednom referendumskom pitanju.

Treći cilj pravila je poboljšanje političke otvorenosti, ograničavanjem sadržaja referendumskog pitanja na jednu temu građanima se olakšava razumijevanje inicijative i kritičko razmatranje njezina sadržaja. Zahtjev za jedinstvenom temom izraženom u naslovu inicijative prema pravilu unaprjeđuje političku transparentnost. Potpun i precizan naslov inicijative na glasačkom listiću trebao bi spriječiti obmanu i konfuziju birača.

Dva oblika sažetka izrađuju se za inicijative. Prvi je sažetak koji se nalazi na peticiji, drugi je za vodič za informiranje birača. Pišu ga iste osobe koje izrađuju naziv inicijative (predlagači ili državni dužnosnici, ovisno o državi), broj riječi obično je ograničen, primjerice na 75 riječi u Washingtonu i Floridi. Dodajmo tomu da uložena financijska sredstva u promidžbu referendumskog prijedloga imaju velik utjecaj na uspjeh ili neuspjeh referenduma. Ako njihov izvor i uporaba nisu kontrolirani i ostaju u rukama interesnih skupina, sloboda odlučivanja birača nije zajamčena. Mnogi ustavi američkih država sadržavaju odredbe namijenjene identifikaciji sponzora i financijskih podupiratelja građanskih inicijativa, te odredbe nalazimo i u referendumskom zakonodavstvu država. Identifikacija sponzora i izvora financiranja inicijative služi za zaštitu protiv pretjeranog utjecaja novca u neposrednoj demokraciji, osobito nakon odluke Vrhovnog suda SAD-a u predmetu Citizens United v. Fed. Election Commission, 130 S.t. 876 (2010.)¹⁶ kojom su odbačena neka ograničenja financiranja kampanje na temelju Prvog Amandmana.

Zahtjev za objavom sponzora mora biti izvršen prije glasovanja o inicijativi, nitko nema pravo prikrivenog sponzorstva nekoj građanskoj inicijativi. National Conference of State Legislatures (NCSL) preporučuje da države moraju zahtijevati i izradu izjave o fiskalnom utjecaju za svaki prijedlog inicijative. Pravni sustavi američkih država zahtjev prihvaćaju ako inicijativa ima financijski utjecaj na državni proračun, izjava se mora načiniti (obično je izrađuju fiskalne agencije zakonodavca) i pojavljuje se na inicijativi i vodiču za informiranje birača. Ustav države Mississippi određuje da predlagatelji inicijative moraju navesti postojeće državne programe čije će se financiranje ograničiti ili eliminirati da bi se nova inicijativa implementirala.¹⁷

Ustavni sud Republike Hrvatske je 12. kolovoza 2014., u Odluci U-VIIR- 4640/2014¹⁸, odredio da svaki budući zahtjev za raspisivanje referenduma koji Hrvatskom saboru bude podnesen na temelju članka 87. stavak 3. Ustava, mora sadržavati iscrpan prikaz činjenica i okolnosti koje su bile povod za referendumsko pitanje u predloženom sadržaju, te dostatno i relevantno obrazloženje razloga zbog kojih se traži raspisivanje referenduma.

Držimo da je Ustavni sud navedenom odlukom postavio temelje kontrole referendumskog pitanja prema načelu jasnoće kako je provode talijanski ustavni suci, gdje ta kontrola nije predviđena u Ustavu Italije. Ustavni sud tumači da o obvezi obrazlaganja zahtjeva za raspisivanje referenduma pozitivno zakonodavstvo ne sadržava pravila, a da je obrazloženje zahtjeva relevantno s aspekta zahtjeva za osiguranjem otvorene rasprave u demokratskom društvu, kao i za odlučivanje je li sadržaj referendumskog pitanja u skladu s Ustavom i jesu li ispunjene pretpostavke iz članka 87. stavak 1.-3. Ustava Republike Hrvatske za njegovo raspisivanje.

U Republici Hrvatskoj posljednji zahtjev za raspisivanje referenduma putem građanske inicijative za promjenu Ustava Republike Hrvatske, pokrenula je građanska inicijativa »U ime obitelji«, koja 26. kolovoza 2014. donosi odluku o pristupanju izjašnjavanja birača o potrebi da se zatraži raspisivanje referenduma sa sljedećim pitanjem: Jeste li za to da se na referendumu donese sljedeći Ustavni zakon?¹⁹ Objavljuju izborna načela iz prijedloga na svojoj web stranici: 1. preferencijalno glasovanje bez cenzusa, 2. smanjenje izbornog praga s 5% na 3%, 3. veće izborne jedinice i biranje 20 zastupnika ili više, ovisno o broju birača, 4. ujednačavanje vrijednosti i glasova birača u izbornim jedinicama, 5. glasovanje dopisnim i elektroničkim putem, 6. preduvjet za kandidaturu izvanparlamentarnih stranaka - 3.000 potpisa, 7. pravilo koaliranja stranaka - samostalno na izbore, udruživanje nakon izbora. Prikupljanje potpisa trajalo je od 21. rujna do 5. listopada 2014. Građanska inicijativa »U ime obitelji« 22. listopada 2014. predaje potpisne knjige Hrvatskom saboru 22. listopada 2014. Inicijativu je potpisalo 380.649 građana. Ustavni sud Republike Hrvatske zaštitnik je referendumskog odlučivanja i slobode izražavanja volje birača na referendumu, u zaštiti slobode glasa prema načelu jasnoće treba otkloniti stavljanje glasača u položaj da donesu odluku o više prijedloga i politika »u paketu« korištenjem jednog glasa predloženu u navedenoj inicijativi.

Poredbeno iskustvo razvijenih demokratskih država koje usvajaju građansku inicijativu za promjenu Ustava (Švicarska, savezne države SAD-a), pokazalo je sljedeće:

Europski ustavni sudovi i vrhovni sudovi država članica SAD-a kontroliraju formu i sadržaj referendumskih pitanja prema načelu jasnoće referendumskog pitanja, čime se jamči nepristrano i pošteno referendumsko izjašnjavanje. Kontrola jasnoće i homogenosti referendumskog pitanja minimalan je uvjet koji mora postojati za svaki zakonodavni ili ustavotvorni referendum. Danas koristimo pojam demokracija za zaštitu temeljnih prava, a što se više neposredna demokracija razvija i primjenjuje, više se ustavni sudovi pozivaju zaštititi je, kao čuvari univerzalnih vrijednosti utemeljenih u temeljnim pravima.

Konstitucionalizam je neodvojiv od demokracije.