1. Ustavne odredbe o izboru predsjednika Republike Hrvatske

Temeljne odrednice izbornog sustava za predsjednika Republike Hrvatske postavljene su odredbama članka 94. Ustava Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 41/01 - proč. tekst i 55/01). Njima je propisan neposredan izbor, te predsjednika biraju birači, a ne zastupnici u parlamentu kao što je slučaj u nekim državama čistog parlamentarnog sustava, koji je nakon ustavnih promjena 2000. godine primijenjen i u Republici Hrvatskoj. U tom smislu, člankom 94. Ustava propisuje se da se predsjednik Republike bira na temelju općeg i jednakog biračkog prava na neposrednim izborima tajnim glasovanjem.¹ Trajanje predsjednikova mandata ograničeno je na pet godina, a nitko ne može biti predsjednikom Republike više od dva puta.

Već je samim Ustavom propisan izborni sustav apsolutne većine. Naime, predsjednik Republike bira se većinom svih birača koji su glasovali. Ako nijedan od kandidata ne dobije takvu većinu, izbor se ponavlja za 14 dana. Na ponovljenom izboru, pravo da budu birani imaju dva kandidata koja su u prvom glasovanju dobili najviše glasova. Time se i u drugom krugu izbora osigurava da izabrani kandidat bude izabran apsolutnom većinom glasova, što je važno zbog snažnog ustavnog položaja kojeg predsjednik Republike kao nositelj izvršne vlasti ima u našem ustavnom modelu. Odustane li koji od kandidata prije drugog kruga, pravo da bude ponovno biran stječe kandidat koji je sljedeći po broju dobivenih glasova.

Zakon o izboru predsjednika Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 22/92, 42/92-ispr., 71/97, u nastavku teksta: Izborni zakon), sukladno odredbi članka 45. stavak 1. Ustava prema kojoj biračko pravo, opće i jednako, imaju svi hrvatski državljani s navršenih 18 godina, ne postavlja nikakva dodatna dobna ograničenja za kandidate za predsjednika Republike. No, stavkom 2. ovoga članka propisuje se da u izborima za predsjednika Republike ostvarivanje biračkog prava Republika Hrvatska osigurava i svojim državljanima koji se u doba izbora zateknu izvan njezinih granica tako da mogu glasovati i u državama u kojima se nalaze ili na neki drugi način određen zakonom. To znači da će za predsjednika Republike moći glasovati i oni hrvatski državljani koji imaju prebivalište izvan Republike Hrvatske, kao i oni koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj, ali će na dan izbora biti u inozemstvu. Njima se, kako je to bilo i na dosadašnjim izborima za predsjednika Republike, u skladu s člankom 5. Izbornog zakona osigurava ostvarivanje biračkog prava u diplomatsko-konzularnim predstavništvima i inozemnim uredima Republike Hrvatske.

2. Opće odredbe Izbornog zakona

Na temelju članka 3. Izbornog zakona, izbore za predsjednika Republike raspisuje Vlada u roku koji omogućava da se oni obave najmanje 30 dana, a najviše 60 dana prije isteka mandata. U slučaju prestanka mandata predsjednika Republike Hrvatske, prema članku 96. stavku 3. Ustava, dakle u slučaju smrti, ostavke ili kad Ustavni sud utvrdi razloge za prestanak mandata predsjednika Republike da obavlja svoju dužnost, sukladno stavku 5. istog članka, izbore za novog predsjednika Republike Hrvatske raspisuje Vlada Republike Hrvatske tako da bi se oni mogli održati u roku 60 dana od dana preuzimanja dužnosti privremenog predsjednika Republike, a koju u tom slučaju prema odredbi stavka 2. istog članka privremeno preuzima predsjednik Hrvatskog sabora. Na temelju članka 4. Izbornog zakona, dan izbora za predsjednika Republike Hrvatske određuje se odlukom o raspisivanju izbora, no od dana raspisivanja pa do dana izbora predsjednika Republike Hrvatske mora proteći najmanje 30 dana.

3. Postupak kandidiranja i objava liste kandidata

Kandidate za predsjednika Republike Hrvatske mogu predlagati u Republici Hrvatskoj registrirane političke stranke i birači pojedinačno ili skupno. Dopušteno je i koaliranje, te dvije ili više u Republici Hrvatskoj registriranih političkih stranaka mogu predložiti jednog kandidata. Nisu propisane pojedinosti kako će političke stranke predložiti kandidate, a nužno je samo da ih predlože na način predviđen njihovim statutom ili barem posebnom odlukom donesenom na temelju statuta, čime je cijelom postupku kandidiranja osigurana jednostavnost i demokratičnost. Neovisno o tome jesu li kandidati predloženi od strane političkih stranaka ili se radi o neovisnim kandidatima koje su predložili birači, oni moraju prikupiti najmanje 10.000 potpisa birača koji podržavaju njihovu kandidaturu. To je jedini dodatni uvjet za valjanost kandidature, koji je propisan radi ozbiljnosti kandidatura, te kako bi se izbjeglo da se kandidiraju doista marginalni kandidati koji u izborima nemaju nikakvih izgleda za uspjeh. Preda li neki kandidat Izbornom povjerenstvu Republike Hrvatske kandidaturu podržanu s manje potpisa nego što je propisano, tada kandidatura toga kandidata neće biti valjana. Prema odredbama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, Nar. nov., br. 69/03 - pročišćeni tekst, ovo se tijelo naziva Državno izborno povjerenstvo, što se i u javnosti uobičajilo, pa ćemo ga u nastavku teksta tako nazivati, (op. aut.).

Navedeni potpisi potpore birača prikupljaju se na posebnim, od Državnog izbornog povjerenstva propisanim obrascima, a u koje se, kako se propisuje člankom 9. Izbornog zakona, unosi ime i prezime, adresa i matični broj predloženog kandidata, a isti se podaci unose i za svakog potpisanog predlagatelja. No, valja naglasiti da svaki birač može svojim potpisom podržati samo jednog kandidata za predsjednika Republike. Glede unošenja matičnog broja, valja reći sljedeće: na temelju članka 1. noveliranog Zakona o matičnom broju (Nar. nov., br. 9/92 i 66/02), matični broj se ne može upisivati u isprave građana, osim iznimno, i to samo ako je zaštićen šifrom ili na drugi odgovarajući način, u skladu sa zakonom. Kako na obrascima Državnog izbornog povjerenstva matični broj ne bi bio ničim zaštićen, već se na izborima za Hrvatski sabor 2003. odustalo od uvrštavanja matičnog broja građana na propisanim obrascima za kandidiranje i podržavanje kandidature.2 Tako se niti na predstojećim izborima za predsjednika Republike Hrvatske neće tražiti matični broj građana.

Prijedlozi kandidata za predsjednika Republike Hrvatske koji su oblikovani na opisan način moraju prispjeti Državnom izbornom povjerenstvu najkasnije u roku 12 dana od dana raspisivanja izbora. To je važno naglasiti, jer je kod izbora za Hrvatski sabor rok za predaju kandidatura 14 dana. Uz prijedlog kandidata, nužno je priložiti i od suda3 ovjereno očitovanje kandidata o prihvaćanju kandidature. Osim toga, politička stranka uz prijedlog kandidata za predsjednika Republike prilaže i ovjereno očitovanje potpisano od osobe koja prema stranačkom statutu zastupa stranku, kojom potvrđuje da je stranka predložila kandidata u skladu s navedenim uvjetima.

Državno izborno povjerenstvo dužno je u roku 48 sati od isteka roka od dvanaest dana za predaju kandidatura, objaviti listu kandidata za predsjednika Republike u svim dnevnim novinama u Republici Hrvatskoj i na Hrvatskoj radioteleviziji. U istom roku, Državno izborno povjerenstvo dostavit će listu kandidata za predsjednika Republike i hrvatskim dip-lomatsko-konzularnim predstavništvima i inozemnim uredima radi njezine javne objave.

4. Izborna promidžba i izborna šutnja

4.1. Sadržaj i pravila izborne promidžbe

Izborna promidžba predstavlja, sukladno odredbama članka 13. Izbornog zakona, vrijeme u koje kandidati za predsjednika Republike Hrvatske obavljaju predstavljanje svojih izbornih programa, te svoje predstavljanje biračima - jednom riječju obavljaju izbornu kampanju ili agitaciju. U tom smislu, sukladno odredbi članka 14. stavak 1. Izbornog zakona, Hrvatska radiotelevizija dužna je u sklopu svojih radio i televizijskih programa, omogućiti svakom kandidatu za predsjednika Republike da u jednakom vremenu izloži svoj izborni program. Sva ostala sredstva javnog priopćavanja, dužna su svim kandidatima za predsjednika Republike omogućiti da pod jednakim uvjetima izlažu svoj program i obavljaju izbornu promidžbu. Naime, sredstva javnog priopćavanja kao što je dnevni i tjedni tisak, objektivno je nemoguće obvezati zakonom da količinski odrede prostor koji bi morali rezervirati za svakog kandidata koji sudjeluje na izborima. Stoga je člankom 14. stavkom 2. Izbornog zakona propisano da su sva sredstva javnog priopćavanja (pa tako i tisak, op. aut.) dužna u svom djelovanju omogućiti iznošenje i obrazlaganje svojih programa pod jednakim uvjetima.

4.2. Financiranje izborne promidžbe

Novim Zakonom o financiranju izborne promidžbe za izbor predsjednika Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 105/04)⁴, koji je prilično manjkav i nedovoljan za ozbiljan i djelotvoran nadzor države i njezinih tijela nad iznosima, porijeklom i trošenjem sredstava primljenih i namijenjenih financiranju izborne promidžbe, u članku 1. postulira se da se njime uređuje način prikupljanja sredstava za financiranje izborne promidžbe te aktivnosti koje se smatraju izbornom promidžbom za izbor predsjednika Republike Hrvatske. U tom smislu, sukladno članku 2., izborna promidžba financira se iz vlastitih sredstava, te iz darova domaćih fizičkih i pravnih osoba, ali se ne propisuje što to predstavljaju vlastita sredstva, odnosno o kakvim se darovima radi, te koji bi bio njihov maksimalni iznos. Naprotiv, slijedi odredba da kandidati koji na izborima ostvare zakonom propisani postotak glasova, a to je barem 10%, imaju pravo na naknadu troškova izborne promidžbe iz Državnog proračuna, sukladno zakonu i odluci Vlade Republike Hrvatske.

Člankom 3. novog Zakona uvode se neka od uobičajenih ograničenja za pokriće troškova izborne promidžbe, te se darovi ne smiju primati od:

• stranih država i stranih političkih stranaka, stranih fizičkih i pravnih osoba,
• javnih poduzeća, pravnih osoba s javnim ovlastima i poduzeća u većinskom vlasništvu države te drugih pravnih osoba u kojima Republika Hrvatska, odnosno jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, ima većinsko vlasništvo nad dionicama, odnosno udjelima te javnih i drugih ustanova u vlasništvu Republike Hrvatske i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave,
• udruga radnika i poslodavaca,
• udruga, zaklada i fundacija koje zastupaju ili predstavljaju državni dužnosnici ili dužnosnici lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravnih osoba s javnim ovlastima, vjerskih zajednica, humanitarnih te drugih neprofitnih udruga i organizacija,
• proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave,
• trgovačkih društava u vlasništvu ili u suvlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave,
• ustanova kojima je osnivač država ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Sadržaj članka 4. Zakona ne upućuje na to da bi se njime postavljala ograničenja ako se njime propisuje da se sredstva za izbornu promidžbu mogu koristiti za organizaciju promidžbenih manifestacija, izradu i distribuciju promidžbenih materijala, televizijskih i radij-skih spotova te za ostalu medijsku promidžbu. Sva ta sredstva bila bi namijenjena za navedene troškove i bez takve odredbe. Međutim, sukladno članku 5. Zakona, kandidati za izbor predsjednika Republike Hrvatske u izbornoj promidžbi ne smiju koristiti sredstva Državnog proračuna ili proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, koja kao dužnosnici Republike Hrvatske i ovlašteni lokalni dužnosnici koriste u obavljanju svojih dužnosti (sredstva iz redovite djelatnosti), osim ako je to dopušteno posebnim propisom kojim je propisana fizička zaštita dužnosnika. Također, sredstva za izbornu promidžbu ne mogu se koristiti za financiranje pojedinih projekata u svrhu dobivanja izbornih glasova čije se dovršenje uvjetuje glasovanjem za određenog kandidata.

4.3. Izborna šutnja

Izborni zakon poznaje institut izborne šutnje, te se pod tim pojmom razumijeva vrijeme neposredno pred početak samih izbora, te vrijeme u kojemu se odvija samo glasovanje. Razlog postojanja ovoga instituta, a kojeg u tom obliku ne poznaju baš svi izborni sustavi, u našim političkim prilikama nalazi se u želji zakonodavca da biračima omogući da u vremenu neposredno prije izbora, kao i na sam dan izbora, samostalno, bez pritiska agitacija političkih konkurenata, razmisle kome će pokloniti svoj glas. U tom smislu, člankom 15. Izbornog zakona propisuje se da se na dan izbora, kao i 24 sata koji prethode, zabranjuje svaka izborna promidžba te svako objavljivanje prethodnih rezultata izbora ili procjena rezultata izbora. Možda je od svih navedenih zabranjenih radnji tijekom izborne šutnje najvažnija zabrana objavljivanja prethodnih, neslužbenih rezultata izbora, jer bi se time itekako moglo utjecati na odaziv, odnosno neoda-ziv birača na sam dan izbora. Ipak, institutom izborne šutnje kako je postavljena našim Izbornim zakonom, osigurava se ozračje reda na dan glasovanja, čime se u svakom slučaju doprinosi čistoći izbornih rezultata, ne samo u tehničkom, već i u sadržajnom smislu.

4.4. Troškovi izborne promidžbe i pravo na njihovu naknadu

Prema odredbi članka 16. Izbornog zakona, kandidat za predsjednika Republike Hrvatske koji na izborima dobije najmanje 10% glasova, ima pravo na jednaku naknadu troškova izborne promidžbe. Sredstva za pokriće te naknade osiguravaju se iz sredstava za pokrivanje troškova izbora, dok visinu naknade utvrđuje Vlada Republike Hrvatske najkasnije 30 dana prije dana izbora.

5. Izbor predsjednika Republike Hrvatske

Na temelju članka 17. Izbornog zakona, predsjednik Republike Hrvatske, bez obzira sudjeluje li na izborima jedan ili više kandidata, bira se većinom glasova svih birača koji su glasovali, dakle sustavom apsolutne većine. Ako ni jedan kandidat ne dobije takvu većinu, izbor će se ponoviti nakon četrnaest dana (tzv. drugi krug). Ako je na izborima sudjelovalo više kandidata, pravo da budu birani imaju dva kandidata koja su u prvom glasovanju dobili najviše glasova, a ako koji od njih odustane, pravo da bude ponovno biran stječe kandidat koji je sljedeći po broju dobivenih glasova. No, u slučaju da zbog odustajanja kandidata na ponovljenom izboru preostane samo jedan kandidat, obavit će se izbor. Na ponovljenom izboru izabran je kandidat koji dobije najveći broj glasova birača koji su glasovali. Da oba kandidata dobiju isti broj glasova, izbor bi se još jednom ponovio.

6. Tijela za provođenje izbora i njihova nadležnost

Prema 1997. godine noveliranom članku 20. Izbornog zakona, tijela za provođenje izbora za predsjednika Republike Hrvatske su Državno izborno povjerenstvo, općinska izborna povjerenstva, gradska izborna povjerenstva, gradsko izborno povjerenstvo Grada Zagreba i birački odbori. Glede sastava ovih tijela propisuje se da član izbornog povjerenstva kao i zamjenik člana ovih tijela može biti samo osoba koja ima biračko pravo. Dok Zakon o izboru zastupnika u Hrvatski sabor predviđa višestranački sastav izbornih povjerenstava, u proširenom sastavu te višestranačke biračke odbore, prema postojećem Zakonu o izboru predsjednika Republike Hrvatske članovi izbornih povjerenstava i njihovi zamjenici moraju biti diplomirani pravnici, ali ne smiju biti članovi niti jedne političke stranke. Ovaj Izborni zakon ne poznaje prošireni sastav izbornih povjerenstava.

Državno izborno povjerenstvo čine predsjednik i četiri člana, od kojih svaki ima zamjenika. Imenuje ih Ustavni sud Republike Hrvatske iz reda sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske i drugih istaknutih pravnika. Nasuprot tome, općinska izborna povjerenstva, gradska izborna povjerenstva i izborno povjerenstvo Grada Zagreba čine predsjednik i dva člana, od kojih svaki ima zamjenika, koje imenuje Državno izborno povjerenstvo iz reda sudaca ili drugih pravnika.

Državno izborno povjerenstvo:

1. brine za zakonitu pripremu i provođenje izbora predsjednika Republike Hrvatske,
2. imenuje članove općinskih i gradskih izbornih povjerenstava i izbornog povjerenstva Grada Zagreba i daje obvezatne upute za njihov rad, kao i rad biračkih odbora,
3. propisuje obrasce u postupku pripreme i provođenja izbora,
4. nadzire rad općinskih i gradskih izbornih povjerenstava te izbornog povjerenstva Grada Zagreba,
5. na temelju pravovaljanog prijedloga kandidata sastavlja listu kandidata za predsjednika Republike Hrvatske,
6. nadzire pravilnost izborne promidžbe u skladu s ovim Zakonom,
7. objavljuje rezultate izbora za predsjednika Republike Hrvatske,
8. obavlja i druge poslove određene ovim zakonom

Općinska i gradska izborna povjerenstva te izborno povjerenstvo Grada Zagreba:

1. brinu za zakonito provođenje izbora na biračkim mjestima na svom području,
2. određuju biračka mjesta,
3. imenuju biračke odbore,
4. prema obvezatnim uputama Državnog izbornog povjerenstva obavljaju sve tehničke pripreme za obavljanje izbora na svom području,
5. prikupljaju i zbrajaju rezultate glasovanja na biračkim mjestima na području općina i gradova, odnosno Grada Zagreba, i dostavljaju ih Državnom izbornom povjerenstvu na način i u roku koji ono odredi,
6. obavljaju i druge poslove određene Izbornim zakonom.

Birački odbori neposredno provode glasovanje na izborima za predsjednika Republike Hrvatske i osiguravaju poravilnost i tajnost glasovanja. Birački se odbor, sukladno članku 23. Izbornog zakona imenuje za svako mjesto na kojem se glasuje. Birački odbor čine predsjednik i dva člana koji imaju zamjenike. Općinska i gradska izborna povjerenstva te izborno povjerenstvo Grada Zagreba, imenovat će članove i zamjenike članova biračkog odbora najkasnije pet dana prije dana izbora.

7. Promatranje rada tijela izbornog postupka

Stranački nadzor rada tijela izbornog postupka postojećim je Izbornim zakonom uređen na bitno drukčiji način nego li je to učinjeno Zakonom o izboru zastupnika u Hrvatski sabor te se sudjelovanje političkih stranaka u radu pojedinih tijela izbornoga postupka svodi isključivo na promatranje.⁵ Registrirane političke stranke koje su predložile kandidata za predsjednika Republike Hrvatske, mogu odrediti promatrače koji će pratiti rad tijela za provođenje izbora na svim razinama. Državno izborno povjerenstvo svojim će obvezatnim uputama utvrditi prava i dužnosti promatrača kao i način promatranja tijela za provođenje izbora.

8. Troškovi za provođenje izbora

Sredstva za pokriće troškova za provođenje izbora osiguravaju se u Državnom proračunu Republike Hrvatske, a njima kako je propisano člankom 42. Izbornog zakona, raspolaže Državno izborno povjerenstvo.

Državno izborno povjerenstvo određuje način korištenja sredstava za provođenje izbora i provodi nadzor nad njihovom uporabom. U tom sklopu, Državno izborno povjerenstvo dodjeljuje odgovarajuća sredstva općinskim i gradskim izbornim povjerenstvima.

9. Zaštita izbornog prava i nadzor izborne promidžbe (pravni lijekovi u izbornom postupku)

Sukladno članku 87. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 49/02 - proč. tekst) te članku 43. Izbornog zakona, Ustavni sud Republike Hrvatske nadzire ustavnost i zakonitost izbora. Također, Ustavni sud temeljem navedenih odredbi rješava i izborne sporove odlučujući u povodu žalbe na rješenja Državnog izbornog povjerenstva.

9.1. Prigovor zbog nepravilnosti u postupku kandidiranja i u postupku izbora

Politička stranka, dvije ili više političkih stranaka, odnosno birači koji su predložili kandidata za predsjednika Republike kao i kandidati za predsjednika Republike Hrvatske mogu podnijeti prigovor zbog nepravilnosti u postupku kandidiranja. Prigovor zbog nepravilnosti u postupku izbora može podnijeti samo ona politička stranka, dvije ili više političkih stranaka i birači o čijim se kandidatima glasovalo na izborima za predsjednika Republike kao i sami kandidati za predsjednika Republike o kojima se glasovalo. Ako je kandidata za predsjednika Republike predložilo više političkih stranaka, odnosno više birača, prigovor će se smatrati pravovaljanim i kad ga je podnijela samo jedna politička stranka, odnosno bilo koji od birača koji je predlagač kandidature.

Prigovor zbog nepravilnosti u postupku kandidiranja, kao i prigovor zbog nepravilnosti u postupku izbora za predsjednika Republike Hrvatske podnosi se Državnom izbornom povjerenstvu u roku 48 sati računajući od isteka dana kad je izvršena radnja na koju je stavljen prigovor. Državno izborno povjerenstvo dužno je donijeti rješenje o podnesenom prigovoru u roku 48 sati od dana kad joj je dostavljen prigovor, odnosno od dana kad su joj dostavljeni izborni materijali na koje se prigovor odnosi.

Ako Državno izborno povjerenstvo rješavajući o navedenim prigovorima utvrdi da je bilo nepravilnosti koje su bitno utjecale, ili mogle utjecati na rezultat izbora, poništit će radnje u tom postupku i odrediti da se u određenom roku omogući održavanje izbora na dan kad su raspisani te da se radnje ponove. Ako, međutim, ne postoji mogućnost ponavljanja poništenih radnji ili ako se nepravilnosti odnose na postupak glasovanja, a bitno su utjecale, odnosno mogle utjecati na rezultat izbora, Državno izborno povjerenstvo poništit će izbor za predsjednika Republike Hrvatske i odrediti rok u kojem će se održati ponovljeni izbor.

9.2. Prigovor zbog nepravilnosti u izbornoj promidžbi

Državno izborno povjerenstvo nadležno je temeljem članka 22. t. 6. Izbornog zakona nadzirati pravilnost izborne promidžbe. Osim što je u skladu s tom odredbom ovlašteno izdavati određena priopćenja te upozoravati sudionike u izbornoj promidžbi na možebitne nepravilnosti koje bi tijekom izborne kampanje činili, Državno izborno povjerenstvo nadležno je odlučivati i o prigovorima zbog nepravilnosti u izbornoj promidžbi koje su ovlašteni pod-nosti isti oni ovlaštenici koji su ovlašteni pod-nosti prigovore zbog nepravilnosti u postupku kandidiranja, odnosno u postupku izbora (vidjeti prethodno pod 9.1.). I ti se prigovori analogno podnose u istim, kratkim rokovima od 48 sati od isteka dana kad je izvršena radnja, dakle kršenje pravila o izbornoj promidžbi na koju je prigovor podnesen. Međutim, Državno izborno povjerenstvo, kao i u slučaju povreda izborne šutnje, nema ovlasti sankcionirati sudionike u izbornoj promidžbi koji prekrše pravila o njezinom izvođenju, odnosno neke druge propise koji su s njom povezani, već može samo svojim rješenjem o podnesenom prigovoru utvrditi je li postupanje sudionika izborne promidžbe, a na što se odnose navodi prigovora, bilo u skladu s pravilima o izbornoj promidžbi ili ne. Time pravorijek Državnog izbornog povjerenstva u takvim slučajevima ne predstavlja stvarnu sankciju, već ima isključivo moralnu dimenziju u očima birača, odnosno javnosti. Zakon o izboru predsjednika Republike Hrvatske, ponavljamo, ne sadržava odredbe o etičkom povjerenstvu kakvo poznaje Zakon o izboru zastupnika u Hrvatski sabor, koje u tim izborima ima specifičnu ulogu.

9.3. Žalba Ustavnom sudu Republike Hrvatske (izborni sporovi)

Bilo da se radi o postupku u povodu prigovora zbog nepravilnosti u postupku kandidiranja, odnosno u postupku izbora ili u povodu prigovora zbog nepravilnosti u izbornoj promidžbi, temeljem odredbe članka 47. Izbornog zakona, protiv rješenja Državnog izbornog povjerenstva podnositelj prigovora kao i kandidat za predsjednika Republike koji je nezadovoljan takovom odlukom, imaju pravo podnijeti žalbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Ova se žalba podnosi Ustavnom sudu s pomoću Državnog izbornog povjerenstva u roku 48 sati računajući od isteka dana kad je primljeno pobijano rješenje, dakle do 00:00 sati idućeg dana. Ustavni sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku o žalbi u roku 48 sati od dana njezina primitka, dakle do 00:00 sati idućeg dana. Istovjetne odredbe o postupku podnošenja žalbe Ustavnom sudu sadržane su i u članku 91. st. 2. do 4. Ustavnog zakona, s time da je stavkom 5. ovoga članka propisano da odluka Ustavnog suda u povodu žalbe isključuje pravo podnošenja ustavne tužbe. Inače, kad bi ustavna tužba bila dopuštena, provođenje izbornog postupka bilo bi pravno neizvjesno i time paralizirano.

Važno je istaknuti da zbog načela koncentracije izbornog postupka i pojedinih izbornih radnji, čemu su prilagođeni i navedeni kratki rokovi od 48 sati za podnošenje prigovora, odnosno žalbi, kao i za donošenje rješenja, odnosno odluka o njima, podneseni prigovor, odnosno žalba u postupku zaštite izbornog prava temeljem članka 48. Izbornog zakona nemaju suspenzivni učinak, dakle ne odgađaju obavljanje izbornih radnji koje su propisane Izbornim zakonom.

9.4. Nadzor nad ustavnošću i zakonitošću izbora

Temeljem članka 88. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, političke stranke, kandidati, najmanje 100 birača ili najmanje 5% birača izborne jedinice u kojoj se provode izbori (a to je u predsjedničkim izborima cijela Republika Hrvatska, op. aut.), ovlašteni su tijekom izbora, odnosno najkasnije do isteka roka od 30 dana od dana objavljivanja rezultata izbora (misli se na konačne službene rezultate izbora objavljene u Narodnim novinama op. aut.), zatražiti od Ustavnog suda da u izvršavanju nadzora nad ustavnošću i zakonitošću izbora poduzima odgovarajuće mjere ako se te aktivnosti provode suprotno Ustavu i zakonu. U tom smislu, kad utvrdi da sudionici u izborima postupaju protivno Ustavu i zakonu, temeljem odredbe članka 89. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, Ustavni će sud, s pomoću sredstava javnog priopćavanja, o tome obavijestiti javnost, prema potrebi upozoriti nadležna tijela, a u slučaju povrede koja je utjecala ili je mogla biti od utjecaja na rezultat izbora, poništit će sve ili pojedine izborne radnje i odluke koje su prethodile takvoj povredi. Praksa Ustavnog suda na dosadašnjim izborima bila je da, primjerice u ovoj razini nadzora izborne promidžbe, izdaje priopćenja javnosti, odnosno priopćenja i upozorenja javnosti i pojedinim tijelima izbornog postupka kojima bi od njih tražio da svojim konkretnim postupanjem slijede odredbe zakona prema pravnim shvaćanjima koja bi zauzeo sam Ustavni sud.

1 Pod pojmom općeg biračkog prava podrazumije va se da ga imaju svi punoljetni, poslovno sposobni građani, bez ikakve razlike, dok se dakle da ne može glasovati dva ili više puta. Birači glasuju neposredno za predložene kandidate, dakle ne biraju svojevrsne izbornike koji bi u njihovo ime glasovali prema vlastitom uvjerenju, a glasovanje jest tajno što je jedno od temeljnih demokratskih načela izbornoga prava.
2 Obvezatne upute U - obrasci za postupak kandidiranja: OZ 1 - Prijedlog liste za izbor zastupnika u Hrvatski sabor u izbornoj jedinici i Obvezatne upute III - Postupak kandidiranja (Nar. nov., br. 166/03). U propisanim obrascima više nije bilo uvrštene rubrike za matični broj. Matični broj se, sukladno članku 1. noveliranog Zakona o matičnom broju, više nije tražio niti od kanidata, niti od birača koji su svojim potpisima podržavali određenu listu, odnosno kandidata pripadnika nacionalne manjine.
3 Zakon o izboru predsjednika Republike Hrvatske, donesen 1992. godine, predviđa ovjeru potpisa kandidata na izjavi o prihvaćanju kandidature od strane suda, a ne od strane javnog bilježnika. To ne čudi ima li se na umu činjenica da je Zakon o javnom bilježništvu (Nar. nov., br. 78/93, 29/94 i 162/98) kojim je uvedena ta služba, donesen tek 1993. godine. Korekciju ne samo te odredbe i propisivanje ovjere od strane javnog bilježnika bit će potrebno izvršiti de lege ferenda.
4 O Zakonu o financiranju izborne promidžbe za izbor predsjednika Republike Hrvatske već smo pisali u Informatoru. Vidjeti: M. Jelušić, “Financiranje izborne kampanje u predsjedničkim izborima", Informator 5261-5262, str. 1-3. od 7. i 11. kolovoza 2004.
5 Državno izborno povjerenstvo donijelo je za promatranje izbora za Hrvatski sabor, temeljem članka 94. st. 6. Zakona o izboru zastupnika u Hrvatski sabor, Pravila o pravima i dužnostima promatrača nevladinih udruga (Nar. nov., br. 170/03) koja se formalno gledano neće moći primijeniti u predsjedničkim izborima već će biti potrebno donijeti odgovarajuća pravila koja će vrijediti za predsjedničke izbore.