Stručni članci

04.07.2025.
Ustavnosudski en passant: sloboda izražavanja u Hrvatskom šahovskom savezu
U članku autor prikazuje recentnu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-5500/2020 od 15. travnja 2025. o slobodi izražavanja u kontekstu kaznenog postupka zbog klevete, koju je tadašnji predsjednik Hrvatskog šahovskog saveza navodno iznio glede načina obnašanja dužnosti njegova tadašnjega glavnog tajnika. Detektirani su brojni propusti sudova, i to ne samo na razini zaštite ustavnog prava na slobodu izražavanja, nego i na zakonskoj razini. Istaknuta je potreba rasterećenja Ustavnog suda Republike Hrvatske od rutinskih predmeta poput razmatranog.
1. UVOD1
Europski sud za ljudska prava (u nastavku teksta: ESLJP), tumačeći članak 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,2 smatra da sloboda izražavanja predstavlja jedan od osnovnih temelja demokratskog društva te preduvjeta njegova napretka i razvoja pojedinaca3 pa je podložna iznimkama koje se moraju usko tumačiti, a potrebu za ograničenjima potrebno je uvjerljivo utvrditi.4
Ustavnosudska zaštita temeljnih ljudskih prava i sloboda, pa tako i prava na slobodu izražavanja, supsidijarna je. Naime, na temelju članka 115. stavka 3. Ustava Republike Hrvatske,5 svi sudovi sude, među ostalim, i na temelju Ustava. Stoga je Ustavni sud Republike Hrvatske (u nastavku teksta: Ustavni sud) koncepcijski “samo” zadnja “zaštitna mreža” za sprječavanje povreda temeljnih ljudskih prava i sloboda. Kako bi se očuvala kvaliteta takve njegove koncepcijske pozicije, iznimno je važno, među ostalim, da ga se uvelike “rastereti” ustavnih tužbi6 u predmetima koji bi za sudove (i ostala tijela) trebali biti rutinski, tako da USRH svoju ustavnu zadaću7 konstitucionalizacije ustavnih prava8 može prvenstveno obavljati u složenijim predmetima koji to stvarno “zaslužuju”.
Kao dobra ilustracija svega navedenog, može poslužiti recentna odluka USRH-a broj: U-III-5500/2020 od 15. travnja 2025.9 U njoj je pravo na slobodu izražavanja razmatrano u slučaju u kojem je tadašnji predsjednik Hrvatskog šahovskog saveza (u nastavku teksta: HSŠ) problematizirao i kritizirao rad tadašnjeg glavnog tajnika HŠS-a, što je svoj izraz našlo i u kaznenom postupku u kojem je potonji podnio privatnu tužbu zbog kaznenog djela klevete.
Riječ je o temi od javnog interesa jer je sport djelatnost od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, a nacionalni sportski savezi su, usprkos tome što imaju status udruga, pravne osobe s javnim ovlastima.10 Osim toga, iz financijskog izvješća HŠS-a za 2021. vidljivo je da se on preko 50 % financira javnim prihodima jer mu Hrvatski olimpijski odbor daje sredstva za plaće (privatni tužitelj bio je plaćeni tajnik HŠS-a) i ostale potrebe.11 Ne bi smjelo biti nikakve dvojbe da je kvaliteta obavljanja dužnosti u djelatnosti od posebnog državnog interesa, napose kad je dužnosnik javno plaćen za to, tema od javnog interesa par exellence. Osim toga, sljedeće činjenice nedvojbeno ukazuju na javni interes za predmetnu tematiku: šah je jedan od najraširenijih sportova u svijetu; hrvatski šahisti bili su značajni dionici uspjeha bivše države na šahovskim olimpijadama, najvećem šahovskom momčadskom svjetskom natjecanju (od zlatne medalje osvojene 1950. u Dubrovniku bivša država sljedećih gotovo četvrt stoljeća samo jednom nije osvojila medalju na tim olimpijadama održavanim svake dvije godine); u samostalnoj Hrvatskoj, ali i prije nje, ostvareni su značajni pojedinačni uspjesi: više hrvatskih šahist(ic)a bili su svjetski prvaci/prvakinje u različitim dobnim kategorijama (mlađima od 18 godina i veteranskim); šah igra veliku ulogu u promociji Hrvatske (tako će se, uz sudjelovanje ponajboljih svjetskih šahista, tradicionalni Grand Chess Tour i ove godine održati, među ostalim, i u Zagrebu, od 30. lipnja do 7. srpnja); u skladu s člankom 1. stavkom 2. Statuta HŠS-a od 26. rujna 2015. HŠS jedini je nacionalni sportski savez koji potiče i promiče šah u Republici Hrvatskoj12 (isto je u biti sadržano i u članku 1. stavku 2. Statuta HŠS-a od 16. ožujka 2025.).13
2. ČINJENICE I OKOLNOSTI SLUČAJA
Podnositelj ustavne tužbe podnio ju je u povodu presude Županijskog suda u Bjelovaru broj: Kž-251/2019-3 od 10. rujna 2020., kojom je odbijena njegova žalba protiv presude Općinskog suda u Sisku broj: K-448/2016-57 od 15. ožujka 2019. te je potvrđena prvostupanjska presuda, kojom je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv časti i ugleda - klevete iz članka 149. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona14 i izrečena mu je novčana kazna od pedeset dnevnih iznosa - ukupno 4.145,00 kn, koja će se u slučaju neplaćanja zamijeniti radom za opće dobro u omjeru 2 sata rada za 1 dnevni iznos, odnosno kaznom zatvora ako podnositelj ne pristane na rad za opće dobro u omjeru 1 dan zatvora za 1 dnevni iznos. Podnositelj je smatrao da su mu tim presudama povrijeđeni pravo na pravično suđenje, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava, i jamstvo slobode mišljenja i izražavanja misli, zajamčeno člankom 38. stavcima 1. i 2. Ustava, pozivajući se i na povredu prava zajamčenih analognim odredbama Konvencije (članci 6. i 10.).
Tim presudama prethodio je kazneni postupak u kojem je tadašnji glavni tajnik HŠS-a podnio prvostupanjskom sudu privatnu tužbu15 kojom je podnositelju (tadašnjem predsjedniku HŠS-a) stavio na teret da ga je oklevetao time što je 3. kolovoza 2016. na internetskoj stranici HŠS-a objavio tekst u kojem je, znajući da su neistinite, iznio sljedeće činjenične tvrdnje koje mogu škoditi časti i ugledu privatnog tužitelja: “Zbog sustavnih zlouporaba, opstrukcija i kršenja Statuta, Zakona o radu te zbog pokušaja onemogućavanja rada Hrvatskog šahovskog saveza od strane tajnika A. J. ... Gospodin tajnik ne odrađuje svoj posao... na posao dolazi kada hoće i odlazi kada hoće... flagrantno krši Zakon o radu... Opstruirao je zapisnik Skupštine... opstruirao je zapisnik Izvršnog odbora... Hrvatskom šahovskom savezu treba tajnik koji će raditi... tajnik ne radi 60, a radi 33 dana u 4 mjeseca”.16
U ustavnoj tužbi podnositelj je, među ostalim, naveo da je predmetni tekst objavio isključivo s namjerom da upozna članstvo HŠS-a s propustima u radu glavnog tajnika, a uz tekst je priložio i tablicu u kojoj je iznio projekciju (a ne činjeničnu tvrdnju) toga koliko će dana glavni tajnik raditi od 16. srpnja do 16. listopada 2016. Nadalje, naveo je da je privatni tužitelj iz teksta izabrao pojedine dijelove rečenica izvan konteksta, pri čemu sudovi nisu ocijenili predstavljaju li te izjave vrijednosne sudove ili činjenične tvrdnje, a prvostupanjski sud pozvao se na navode iz tog teksta koji nisu bili predmet privatne tužbe.
U obrazloženju osuđujuće prvostupanjske presude prvostupanjski sud utvrdio je da su podnositeljeve tvrdnje objavljene na internetskoj stranici HŠS-a neistinite te da štete ugledu i časti privatnog tužitelja kao javne osobe, a drugostupanjski sud je u obrazloženju drugostupanjske presude naveo da u cijelosti prihvaća detaljno i argumentirano obrazloženje prvostupanjskog suda.
3. OCJENA USTAVNOG SUDA
USRH je za ocjenu osnovanosti podnositeljeve ustavne tužbe relevantnima ocijenio odredbe članaka 16., 35. i 38. stavaka 1. i 2. Ustava,17 odnosno članaka 8. i 10. Konvencije.18
Primjenjujući svoja načelna stajališta glede predmetne problematike19 na okolnosti slučaja, USRH je ocijenio da odluke o utvrđivanju odgovornosti i kažnjavanju podnositelja za kazneno djelo klevete predstavljaju miješanje države u njegovu slobodu izražavanja, da je miješanje utemeljeno na zakonu (članku 149. KZ-a/11) i slijedi jedan od legitimnih ciljeva iz članka 16. stavka 1. Ustava (zaštitu sloboda i prava drugih, odnosno u konkretnom slučaju zaštitu ugleda i prava privatnog tužitelja), nakon čega je prešao na ocjenu je li to miješanje bilo nužno u demokratskom društvu.
U tom je smislu USRH najprije istaknuo da se, na temelju članka 449. stavka 1. u vezi s člankom 520. Zakona o kaznenom postupku,20 i u postupku po privatnoj tužbi presuda može odnositi samo na kazneno djelo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenom, odnosno na raspravi izmijenjenom ili proširenom optužnom aktu. Polazeći od navedenog, USRH je primijetio da je privatni tužitelj određujući činjenični opis kaznenog djela (za koje je podnositelj osuđen u kaznenom postupku), taj opis najvećim dijelom prima facie “smjestio” u područje vrijednosnih sudova. Razlozi za takvu ocjenu zasnovani su djelomice na tome što u tom činjeničnom opisu nije bilo daljnje konkretizacije navedenih inkriminacija, nego je bila riječ o apstraktnim (vrijednosnim) sudovima, a djelomice na tome što je bila riječ o načelnim deklaracijama i projekciji stanja.21 Jedini dio činjeničnog opisa kaznenog djela inkriminiranog podnositelju koji je imao dostatne obrise izjave o činjenicama predstavljao je navod da privatni tužitelj “na posao dolazi kada hoće i odlazi kada hoće”.
Polazeći od toga da je pri utvrđivanju jesu li sudovi u presudama dali dostatne i relevantne razloge za miješanje u pravo na slobodu izražavanja potrebno odgovoriti i na pitanje jesu li se odluke sudova temeljile na “prihvatljivoj ocjeni relevantnih činjenica”22, USRH istaknuo je da ne utvrđuje činjenice, ne ocjenjuje dokaze i ne primjenjuje mjerodavno materijalno pravo, ali da ne može ne primijetiti da je u kaznenom postupku svih četvero saslušanih svjedoka iskazalo da nisu mogli dobiti privatnog tužitelja na službeni telefon tijekom radnog vremena, a jedan od njih izjavio je i da ga nikada nije zatekao na radnom mjestu. Osim toga, primijetio je USRH, sam privatni tužitelj je u svojem iskazu naveo da ne postoji evidencija odlaska i dolaska na posao, ali da činjenicu da dolazi na vrijeme može potvrditi portir HŠS-a (no, dokaz saslušanjem toga svjedoka nije proveden).
U svakom slučaju, zaključio je USRH, sudovi su utvrdili odgovornost podnositelja za objavljeni članak bez preciznije analize glede toga koji dijelovi tog teksta predstavljaju navode o činjenicama, a koji vrijednosne sudove.23 USRH nadalje je primijetio da su predmetni sudovi selektivno pristupili potkrjepljivanju namjere podnositelja dijelovima teksta koji nisu uneseni u činjenični opis kaznenog djela24 te da je podnositelj kažnjen zbog izjava danih u svojstvu predsjednika HŠS-a na štetu privatnog tužitelja (glavnog tajnika HŠS-a), koje su se odnosile na privatnog tužitelja upravo u tom njegovu svojstvu. Polazeći od toga da je privatni tužitelj nedvojbeno (bio) javna osoba poznata užoj (šahovskoj) javnosti, široj (sportskoj) javnosti, a dijelom i najširoj (općoj) javnosti, USRH je u tom kontekstu primijetio i to da su izjave podnositelja koje su se odnosile na način rada glavnog tajnika HŠS-a, koji je tijelo s javnim ovlastima i financira se dijelom iz državnog proračuna, a fortiori tema od javnog interesa.
Usprkos tome, sudovi nisu obrazložili na koji način je to što je podnositeljev tekst usmjeren na privatnog tužitelja kao predstavnika pravne osobe s javnim ovlastima, i to što je riječ bila o temi od javnog interesa utjecalo na kaznenu osudu podnositelja,25 a nisu se (dovoljno) bavili ni općim tonom i kontekstom inkriminiranog članka, koji je jednim dijelom vidljiv iz prethodno spomenutih e-poruka od 23. srpnja 2016., razmijenjenih između stranaka u postupku. Što se pak tiče sankcije, iako je riječ o novčanoj kazni, podnositelj se ipak suočio s kaznenim postupkom i kaznenom osudom, pri čemu bi se novčana kazna u slučaju neplaćanja zamijenila radom za opće dobro, a ako podnositelj ni na to ne pristrane, kaznom zatvora, što ima obeshrabrujući učinak (eng.: chilling effect) na ostvarivanje slobode javnog govora (slobode izražavanja).26
Polazeći od svega navedenog, USRH ocijenio je da ne može zaključiti da je podnositeljeva namjera bila klevetnička te da je sporne izjave dao u toj namjeri odnosno da je iznio činjenične tvrdnje koje su mogle naškoditi časti i ugledu privatnog tužitelja, znajući da su neistinite, pa sudovi nisu uvjerljivo utvrdili postojanje prijeke društvene potrebe koja bi zahtijevala da se pravu privatnog tužitelja na zaštitu njegova ugleda da prednost pred pravom podnositelja na slobodu izražavanja. Sažeto rečeno, nije pokazano da je podnositeljeva kaznena osuda bila nužna u demokratskom društvu, zbog čega je osporenim presudama podnositelju povrijeđeno jamstvo slobode mišljenja i izražavanja misli zajamčeno člankom 38. stavcima 1. i 2. Ustava. Stoga je podnositeljeva ustavna tužba usvojena te su presude ukinute i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. UMJESTO ZAKLJUČKA
Uvodno je istaknuto zašto je važno da se USRH “rastereti” ustavnih tužbi u rutinskim predmetima poput prikazanog. U njemu više nego zabrinjava već sam izostanak razmatranja elementarnog pitanja je li bila riječ o činjeničnim tvrdnjama ili vrijednosnim sudovima, pogotovo nakon što je podnositelj svojim žalbenim navodima drugostupanjskom sudu skrenuo pozornost na to, a da ne govorimo o posvemašnjem izostanku ustavnopravnog i konvencijskog diskursa (metodologije) razmatranja opravdanosti ograničavanja slobode izražavanja.
Završno treba, en passant, istaknuti nešto čime se USRH nije bavio jer nije bilo predmet podnositeljevih prigovora. Pri ocjeni iskaza jednog od svjedoka prvostupanjski sud je u obrazloženju prvostupanjske presude na tri (!) mjesta naveo ocjenu da taj svjedok iskazuje tako kako iskazuje zbog osobnog animoziteta prema privatnom tužitelju zbog tom svjedoku znanih razloga. “Ljutnja” prvostupanjskog suda zbog sadržaja svjedokova iskaza narušava dojam nepristranosti suda i potpuno je nepoželjna u obrazloženju bilo koje presude. Uostalom, ne bi li se prvostupanjskom sudu istom “logikom” mogao imputirati animozitet prema tom svjedoku zbog razloga poznatih samo tom sudu?!
* Dr. sc. Gregori Graovac, viši ustavnosudski savjetnik - mentor, Ustavni sud Republike Hrvatske; naslovni docent Pravnog fakulteta Hrvatskog katoličkog sveučilišta.
1 U šahovskoj terminologiji pojam označava specifičan potez pješakom: mogućnost usputnog (franc.: en passant) uzimanja pješaka pješakom nakon što ga igrač s početne pozicije pomakne za dva polja pa se nađe pored protivničkog pješaka (na susjednom lijevom ili desnom polju). Takvo neobvezno uzimanje moguće je samo kao sljedeći potez nakon opisanog protivnikova poteza i, kao izuzetak od pravila, izvodi se tako da se pješak ne postavlja na polje na kojem se nalazi protivnički pješak, nego na polje iza njega u istom stupcu, kao da je taj protivnički pješak pri prvom potezu njime bio pomjeren samo za jedno polje naprijed. Tim pravilom uvodi se posredni sukob pješaka "sankcioniranjem" izbjegavanja njihova neposrednog sukoba. U općem jeziku taj se francuski izraz kod nas ponekad kolokvijalno koristi kao zamjena za izraze: prolazeći, usput, uzgred i sl.
2 Članak 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Nar. nov. - MU, br. 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06, 13/17 i 6/24 – u nastavku teksta: Konvencija) u za predmetni slučaj u mjerodavnim dijelovima glasi:
“Članak 10.
SLOBODA IZRAŽAVANJA
1. Svatko ima pravo na slobodu izražavanja. To pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. (...)
2. Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni ... radi zaštite ugleda ili prava drugih ...”
3 Vidi, primjerice, predmet Handyside protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Plenarna sjednica, br. 5493/72, § 49., presuda od 7. prosinca 1976.
4 Vidi, primjerice, predmet Morice protiv Francuske, Veliko vijeće, br. 29369/10, § 124., presuda od 23. travnja 2015.
5 Članak 115. stavak 3. Ustava Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14. - u nastavku teksta: Ustav) glasi:
“Članak 115.
(...)
Sudovi sude na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava.”
6 Članak 62. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 99/99, 29/02 i 49/02 - pročišćeni tekst) u mjerodavnom glasi:
“Članak 62.
(1) Svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu (u nastavku: ustavno pravo).
(2) Ako je zbog povrede ustavnih prava dopušten drugi pravni put, ustavna tužba može se podnijeti tek nakon što je taj pravni put iscrpljen.
(...)”
7 Članak 125. Ustava u mjerodavnom dijelu glasi:
“Članak 125.
Ustavni sud Republike Hrvatske:
(...)
- odlučuje povodom ustavnih tužbi protiv pojedinačnih odluka državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnih osoba s javnim ovlastima kad su tim odlukama povrijeđena ljudska prava i temeljne slobode, kao i pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu zajamčeni Ustavom Republike Hrvatske;
(...)”
8 Unošenja zahtijevanih ustavnih i konvencijskih standarda zaštite temeljnih ljudskih sloboda i prava ustavnosudskom judikaturom.
9 U nastavku teksta: odluka USRH-a. Odluka je donesena na sjednici USRH-a uz izdvojeno suprotno mišljenje suca Šumanovića.
10 Vidi o tome detaljnije u stajalištima povjerenika za informiranje u Analitičkom izvješću o praćenju proaktivne objave informacija na internetskim stranicama krovnih sportskih udruženja i nacionalnih sportskih saveza (članak 10. stavak 1. točke 2., 4. i 13. Zakona o pravu na pristup informacijama). Dostupno na: https://pristupinfo.hr/dokumenti-i-publikacije-izvjesca-o-provedbi-zppi/analiticka-izvjesca/ - pristupljeno 30. 6. 2025. Osim toga, u rješenju broj: Usoz-88/2012-7 od 28. ožujka 2014. Visoki upravni sud Republike Hrvatske, razmatrajući status Hrvatskog nogometnog saveza, zauzeo je stajalište da nacionalni sportski savezi imaju status pravnih osoba s javnim ovlastima. Dostupno na: https://sudovi.hr/sites/default/files/dokumenti/2019-10/Usoz-88-2012-RO.pdf - pristupljeno 30. 6. 2025.
11 Dostupno na: https://hrvatski-sahovski-savez.hr/wp-content/uploads/2017/12/Financijsko-izvje%C5%A1%C4%87e-za-2021.pdf - pristupljeno 30. 6. 2025.
12 Dostupno na: https://hrvatski-sahovski-savez.hr/wp-content/uploads/2022/09/statut_2015-09-26.pdf - pristupljeno 30. 6. 2025.
13 Dostupno na: https://hrvatski-sahovski-savez.hr/wp-content/uploads/2025/04/01-Cistopis-Statuta-HS%CC%8CS-2025-potpis.pdf - pristupljeno 30. 6. 2025.
14 Nar. nov., br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - ispravak, 101/17, 118/18 i 126/19 - u nastavku teksta: KZ/11.
15 Njoj su, između ostalog, priloženi ispis punog teksta podnositelja objavljenog na internetskoj stranici HŠS-a i ispis razmjene e-mail poruka od 23. srpnja 2016. između stranaka u postupku. Podnositelj je u svojoj poruci, kao predsjednik HSŠ-a, zamolio glavnog tajnika da mu navede razloge nenazočnosti u uredu cijeli tjedan te plan buduće nenazočnosti i obrazloži osnovu, kako bi mogli planirati i organizirati rad, navodeći pritom da su obveze jako velike, a vremena ima malo, što zahtijeva tajnika koji može sve to stizati pa je potrebno dogovoriti jasna pravila u skladu s propisima (vidi detaljnije u točki 6.2. obrazloženja odluke USRH-a).
16 U točki 6.1. obrazloženja odluke USRH-a naveden je puni podnositeljev tekst objavljen na internetskoj stranici HŠS-a 3. kolovoza 2016., uz napomenu da su pri citiranju ispuštena imena trećih osoba kao nevažna za predmet.
17 Te odredbe u mjerodavnim dijelovima glase:
“Članak 16.
Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.
Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.”
“Članak 35.
Svakomu se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.”
“Članak 38.
Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli.
Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa ...
(...)”
18 Za mjerodavne dijelove članka 10. EKLJP-e vidi bilješku 3. Članak 8. EKLJP-e u mjerodavnim dijelovima glasi:
“Članak 8.
PRAVO NA POŠTOVANJE PRIVATNOG I OBITELJSKOG ŽIVOTA
1. Svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja.
(...)”
19 Riječ o višekratno navođenim opširnim stajalištima (vidi točke 16. - 25. obrazloženja odluke USRH-a) pa se njima neće opterećivati tekst. Njih je, u bitnome, bez referenci na odluke USRH-a i ESLJP-a, moguće vidjeti u: Graovac, G., Zaštita prava na slobodu izražavanja u kontekstu navodne zlouporabe Odjela kriminalističko-obavještajne analitike Kriminalističko-obavještajne službe Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, IUS-INFO - LEXPERA pravne i poslovne informacije d.o.o. Zagreb, 2024, str. 4 - 5 (dostupno na: https://www.iusinfo.hr/strucni-clanci/zastita-prava-na-slobodu-izrazavanja-u-kontekstu-navodne-zlouporabe-odjela-kriminalisticko-obavjestajne-analitike-kriminalisticko-obavjestajne-sluzbe-ministarstva-unutarnjih-poslova-republike-hrvatske) - pristupljeno 30. 6. 2025.
20 Nar. nov., br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - odluka USRH-a broj: U-I-448/2009 i dr., 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22).
21 Vidi detaljnije u točkama 29.1. i 29.2. obrazloženja odluke USRH-a.
22 Vidi, primjerice, predmete ESLJP-a Mesić protiv Hrvatske, br. 19362/18, § 81., presuda od 5. svibnja 2022. i Stojanović protiv Hrvatske, br. 23160/09, § 70., presuda od 19. rujna 2013.
23 Pozivajući se, između ostalih, i na predmet ESLJP-a Gorelishvili protiv Gruzije (br. 12979/04, § 38., presuda od 5. lipnja 2007.), USRH je u tom pogledu napomenuo da ESLJP smatra da to što nacionalno zakonodavstvo ili domaći sudovi ne razlikuju vrijednosni sud i činjenične iskaze, što je isto kao i traženje dokaza istinitosti nekog vrijednosnog suda, predstavlja neselektivan pristup ocjeni govora i nije per se u skladu sa slobodom mišljenja, koja je suštinski element članka 10. Konvencije.
24 U tom je smislu USRH ocijenio ustavnopravno relevantnim i podnositeljev navod da tvrdnje navedene u spornom tekstu koje nisu uopće obuhvaćene ni činjeničnim opisom privatne tužbe ni izrekom presude (pa čak ni njezinim obrazloženjem) nisu klevetničke ni neistinite, a što sve može biti potencijalno važno za ocjenu (ne)postojanja namjere nanošenja štete časti i ugledu privatnog tužitelja. To je ilustrirao s prve dvije od niza okolnosti iz tog teksta na koje je podnositelj uputio u točki 6. žalbe protiv prvostupanjske presude (ta je žalba opsežno citirana u točki 8. obrazloženja odluke USRH-a): tajnikovo neraspisivanje natječaja za drugu žensku ligu i nedavanje zaporke za e-poštu predsjedniku. Naime, istinitost tih navoda uopće nije osporavana privatnom tužbom, a u osporenim presudama te se okolnosti uopće i ne spominju.
25 Kad je riječ o kritici tijela javne vlasti, granice dopuštene kritike mnogo su šire nego što je slučaj s privatnim osobama; one su šire čak i u odnosu na kritiku političara. Naime, u demokratskom društvu radnje ili propusti tijela s javnim ovlastima moraju biti podložne strogoj kontroli ne samo zakonodavnih i sudskih vlasti, nego i javnog mnijenja te se očekuje da pokažu visok stupanj tolerancije prema kritici (vidi, primjerice, predmet ESLJP-a Şener protiv Turske, br. 26680/95, § 40., presuda od 18. srpnja 2000.).
26 To je također čimbenik razmjernosti, a time i opravdanosti izrečenih sankcija (vidi, primjerice, predmet ESLJP-a Slava Jurišić protiv Hrvatske, br. 79584/12, §§ 34-36., presuda od 8. veljače 2018.).