Ustavni sud Odlukom, broj: U-I-1397/2015 od 24. rujna 2015.^[1], pokrenuo je postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, koji je objavljen u Narodnim novinama, broj 19 od 20. veljače 2015. (u nastavku teksta: ZID ZIZHS/2015) i ukinuo odredbe ili dijelove odredaba toga Zakona. Rješenjem, broj: U-I-1397/2015 Ustavni sud nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 8., 12., 13. i 14. u dijelovima koji nisu ukinuti točkom I.1), točkom I.2), točkom I.3) i točkom I.4) izreke Odluke Ustavnog suda, broj: U-I-1397/2015; članka 22. te ZID ZIZHS-a u cjelini. Posebno izdvajamo dijelove obrazloženja koji se odnose na sljedeće:

- postupak donošenja ZID-a ZIZHS-a/2015

- kandidiranje počinitelja kaznenih djela zloporabe položaja i ovlasti

- povećanje broja potpisa birača za neovisne liste s 500 na 1.500

- obvezu političkih stranaka da prikupljaju potpise birača za svoje liste i

- obvezu »spolne kvote« na kandidacijskim listama.

Rješenjem, broj: U-I-4780/2014 od 24. rujna 2015.^[2] Ustavni sud odbacio je prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora, koji je objavljen u Narodnim novinama, broj 116 od 5. studenoga 1999. 

U toj grupi ocjene suglasnosti s Ustavom zakona iz područja izbornog zakonodavstva, izdvajamo i Rješenje, broj: U-I-2695/2012, U-I-2392/2013, U-I-2831/2014^[3] od 28. rujna 2015., kojim Ustavni sud nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 10. točka 2. i članka 41. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor.^[4] Točkom II. izreke navedenog rješenja Ustavni sud odbacio je prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 4. stavak 1. u dijelu koji glasi: », osim onih koji su pravomoćnom sudskom odlukom lišeni poslovne sposobnosti« i članka 9. stavak 1. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor.

Ustavni sud prvo je razmotrio prigovore predlagateljice vezane uz postupak donošenja ZID ZIZHS-a/2015, odnosno njegovu nesuglasnost s Ustavom u cjelini iz proceduralnih razloga. Ustavni sud detaljno je naveo tijek postupka donošenja ZID ZIZHS-a/2015, uz zaključak da je Hrvatski sabor većinom glasova^[5] donio ZID ZIZHS/2015, koji je predložio Klub zastupnika SDP-a, u tekstu kako ga je predložio predlagatelj zajedno s prihvaćenim amandmanima. Imajući na umu činjenice, kao i obrazloženje koje mu je dostavio Klub zastupnika SDP-a kao predlagatelj ZID ZIZHS-a/2015, Ustavni sud ocijenio je neosnovanim prijedlog predlagateljice za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZIZHS-a/2015 u cjelini zbog propusta u postupku njegova donošenja. Prema ocjeni Ustavnog suda, ZID ZIZHS/2015 donesen je u postupku koji propisuje Poslovnik Hrvatskog sabora.^[6]

Ocjenjujući prigovor predlagateljice da je ZID donesen »neposredno godinu dana prije izbora ili čak i kraće ako se izbori raspišu ranije«, Ustavni sud istaknuo je da se predlagatelj ZID ZIZHS-a/2015 u svom očitovanju osnovano pozvao na Izvješće Ustavnog suda, broj: U-X-6670/2010.^[7] Ustavni sud naveo je da iz toga Izvješća jasno proizlazi da u pravnom poretku Republike Hrvatske ne postoji ni ustavno ni zakonsko pravilo prema kojem bi bilo zabranjeno mijenjati i dopunjavati izborno zakonodavstvo odnosno donositi novo izborno zakonodavstvo godinu dana prije održavanja parlamentarnih izbora.^[8],[9] Ustavni sud zaključno je istaknuo da Hrvatski sabor treba ustrajati na dobroj parlamentarnoj praksi, koja se sastoji u njegovoj suzdržanosti da donosi, mijenja ili dopunjuje izborno zakonodavstvo godinu dana prije održavanja redovitih parlamentarnih izbora. Posebno je naglasio da se ta dobra parlamentarna praksa (ne i propis) po prirodi institucionalnog ustrojstva države i djelokruga poslova državnih tijela ne odnosi na djelovanje i rad Ustavnog suda.

Predlagateljica je prigovorila »izostanku šire društvene rasprave« o izmjenama izbornog zakonodavstva. Međutim, Ustavni sud naveo je da je predlagatelj ZID ZIZHS-a/2015 u svom očitovanju naglasio da je »vrijeme aktivne izvansaborske rasprave o predmetnom Zakonu« počelo u lipnju 2014., to jest sedam mjeseci prije donošenja ZID ZIZHS-a. S obzirom na to da »šira društvena rasprava« nije pravna kategorija, u konkretnom ustavnosudskom postupku taj se prigovor predlagateljice nije posebno razmatrao.

Točkom I.1. izreke Odluke Ustavni je sud, u članku 8. kojim se izmijenio i dopunio članak 9. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, ukinuo novi stavak 4.(2.) točka 3., koja glasi: »3. kaznena djela iz glave XXVIII. Kaznenog zakona ('Narodne novine', br. 125/11. i 144/12.) protiv službene dužnosti: zloupotrebe položaja i ovlasti«.

Ustavni sud razmotrio je prijedlog predlagateljice u ovom dijelu vodeći se mjerodavnim odredbama Ustava i temeljnim ustavnim načelima te pravnim standardima koje je u svojoj praksi^[10] izgradio Europski sud za ljudska prava (u nastavku teksta: ESLJP) u primjeni članka 3. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u nastavku teksta: Konvencija)^[11]. Kad je riječ o dopustivim ograničenjima aktivnog i pasivnog biračkog prava (to jest prava birati i biti biran), temeljno je stajalište ESLJP-a da su države slobodne nametnuti strože uvjete za ostvarenje pasivnog biračkog prava (biti biran) negoli za ostvarenje aktivnog biračkog prava (prava glasovanja).^[12]

Ustavni sud prvo je utvrdio načelno stajalište da je općenito u javnom interesu izbjeći aktivnu ulogu počinitelja kaznenih djela u političkom odlučivanju. To je istaknula i Venecijanska komisija u svom Preliminarnom izvješću o isključenju počinitelja kaznenih djela iz parlamenta. Ustavni sud tome je dodao da je izbjegavanja aktivne uloge počinitelja pojedinih teških i specifičnih kaznenih djela u političkom odlučivanju pretpostavka za izgradnju i očuvanje temelja djelotvorne i osmišljene demokracije koja se vodi vladavinom prava i javnim moralom.^[13]

Međutim, s obzirom na to da je svaka zabrana ili ograničavanje pasivnog biračkog prava hrvatskih državljana izravno zadiranje države u njihovo opće i jednako biračko pravo zajamčeno člankom 45. stavak 1. Ustava, Ustavni je sud naglasio da se ta ograničenja i zabrane moraju temeljiti na jasnim zakonskim normama, moraju biti uređeni tako da stvarno pridonose ostvarenju legitimnog cilja i da budu razmjerni tom cilju.U Odluci Ustavnog suda ocijenjeno je suglasnim s Ustavom opće zakonsko pravilo prema kojem zabrana kandidiranja počinitelja svih kaznenih djela, pa tako i onih zloporabe položaja i ovlasti, traje od pravomoćnog izricanja bezuvjetne kazne zatvora u trajanju duljem od šest mjeseci do dana izvršenja kazne. To znači da nijedna osoba koja potpada pod to opće zakonsko pravilo ne smije biti kandidirana na izborima za Hrvatski sabor, pa ni ona koja je zloporabila položaj ili ovlasti. Tri uvjeta te opće zabrane (to jest da je riječ o pravomoćnoj presudi, da je propisana bezuvjetna kazna zatvora u trajanju duljem od šest mjeseci i da zabrana kandidiranja traje do dana izvršenja kazne) odredio je Hrvatski sabor, a ne Ustavni sud. 

Ustavni je sud ukinuo, kao nerazmjeran, samo dio koji se odnosio na izuzetke od toga općeg zakonskog pravila: 1.) ukinuo je izuzetak prema kojem se zabrana kandidiranja odnosila i na one počinitelje kaznenih djela zloporabe položaja i ovlasti koji su uvjetno osuđeni ili su osuđeni na kaznu zatvora od šest mjeseci (a ne dulju od šest mjeseci, bezuvjetnu, kako glasi opće zakonsko pravilo) i 2.) ukinuo je izuzetak da se zabrana kandidiranja svih počinitelja kaznenih djela zloporabe položaja i ovlasti proteže i na razdoblje rehabilitacije nakon izvršenja kazne (a ne do dana izvršenja kazne zatvora, kako glasi opće zakonsko pravilo). Međutim, Ustavni sud izrijekom je utvrdio da bi protezanje zabrane kandidiranja i na rehabilitacijsko razdoblje bilo ustavnopravno prihvatljivo ako bi se odnosilo samo na teške oblike kaznenog djela zloporabe položaja i ovlasti.

Ustavni sud smatra da se upozorenja Parlamentarne skupštine Vijeća Europe i Venecijanske komisije trebaju shvatiti vrlo ozbiljno kad je riječ o kaznenom djelu zloporabe položaja i ovlasti i njegovu utjecaju na ostvarenje pasivnog biračkog prava hrvatskih državljana te da ta upozorenja potvrđuju pravilnost ocjene Ustavnog suda da odredba članka 9. stavak 4.(2.) točka 3. ZIZHS-a nije razmjerna cilju koji se nastojao postići jer vremenski produljuje eliminaciju iz izbornog natjecanja počinitelja (i) najblažih oblika kaznenog djela zloporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 1. KZ-a/11. Nadalje, navedeno je da usporede li se ta djela s onima iz članka 9. stavak 4.(2.) točke 1. i 2. ZIZHS-a, postaje očita njihova međusobna udaljenost, to jest jasan nedostatak veze između članka 9. stavak 4.(2.) točka 3. u odnosu prema članku 9. stavak 4.(2.) točke 1. i 2. ZIZHS-a. 62. Ustavni sud u tom je smislu naveo da osnovano očekuje da zakonodavac, ustraje li u namjeri zabrane kandidiranja na izborima zastupnika za Hrvatski sabor počinitelja kaznenih djela protiv službene dužnosti onako kako je odredio u članku 9. stavak 4.(2.) ZIZHS-a, u novoj točki 3. stavak 4.(2.) članka 9. ZIZHS-a (tu bi odredbu morao ponovno propisati umjesto ove ukinute) propiše kaznena djela protiv službene dužnosti koja mogu zadovoljiti test razmjernosti u odnosu prema legitimnom cilju koji se nastoji postići.^[14]

Ustavni sud u točki I.2. izreke Odluke, u članku 12., kojim se izmijenio i dopunio članak 20. ZIZHS-a, ukinuo je novi stavak 4. članka 20. u cijelosti, koji glasi: »Političke stranke predlažu liste na temelju pravovaljano prikupljenih potpisa birača. Za pravovaljanost prijedloga liste izborne jedinice za izbor zastupnika u Sabor potrebno je prikupiti najmanje 1 500 potpisa birača.« i novi stavak 7. članka 20., u dijelu koji glasi: »odnosno ako nije ispunjena pretpostavka iz stavka 4. ovoga članka,«.

U toj Odluci Ustavni je sud, točkom I.3. izreke, u članku 13., kojim se izmijenio i dopunio članak 21. ZIZHS-a, ukinuo izmjenu u članku 21. stavak 2. u cijelosti, kojom su riječi: »najmanje 500 potpisa« bile zamijenjene riječima: »najmanje 1 500 potpisa«.

Ustavni sud napomenuo je da je izmjenama članka 20. stavak 4. i članka 21. stavak 2. ZIZHS-a, onako kako je učinjeno člancima 12. i 13. ZID-a ZIZHS-a/2015, prvi put u pravnoj povijesti izbora zastupnika u Hrvatski sabor propisana obveza političkih stranaka da prikupe određeni broj potpisa birača kao uvjet pravovaljanosti (stranačkih) kandidacijskih lista u izbornim jedinicama te da se trostruko povećao do tada potreban broj potpisa birača kao kvalifikatorni element, a time i uvjet pravovaljanosti (neovisnih) kandidacijskih lista koje predlažu birači, i to tako da je taj broj potpisa izjednačen s brojem potpisa birača koji se zahtijeva od političkih stranaka. Ustavni sud podsjetio je da je u svojoj dosadašnjoj praksi utvrdio i višekratno potvrdio načelno pravno stajalište o ustavnopravno relevantnoj razlici između političkih stranaka i birača kao ovlaštenih predlagatelja kandidacijskih lista u izborima zastupnika u Hrvatski sabor.^[15]

Člankom 20. stavak 4. i dijelom stavka 7. ZIZHS-a propisano je da političke stranke predlažu liste na temelju pravovaljano prikupljenih potpisa birača. Za pravovaljanost prijedloga liste izborne jedinice za izbor zastupnika u Hrvatski sabor potrebno je prikupiti najmanje 1.500 potpisa birača. Nedostatak tih potpisa po sili zakona dovodi do toga da stranačka lista nije pravovaljana. Ustavni sud prvo je primijetio da u P. Z.-u, br. 722/15 nisu ni jednom riječju obrazloženi razlozi zbog kojih je predlagatelj ZID ZIZHS-a/2015 odlučio predložiti izmjene članka 20. stavak 4. ZIZHS-a u smislu propisivanja takve pravne obveze. To se odnosi i na izmjene članka 21. stavak 2. ZIZHS-a. Predlagatelj ZID ZIZHS-a/2015 to je učinio tek u svom očitovanju koje je uputio Ustavnom sudu na njegov zahtjev.[16] Nedostatak obrazloženja izmjene članka 20. stavak 4. ZIZHS-a Ustavni sud ocijenio je nedopustivim i zbog toga jer tu nije riječ o pravno-tehničkim izmjenama, nego o strukturalnim zakonskim ograničenjima koja zadiru u samu bit slobode kandidiranja političkih stranaka na parlamentarnim izborima.Tako propisana zakonska ograničenja dovode do supstancijalne promjene u poimanju pravnog položaja i uloge političkih stranaka u sustavu parlamentarne demokracije jer se njihovo sudjelovanje u izbornom natjecanju uvjetuje dobivanjem »potpisa potpore« ili »potpisa podrške« birača, a sama ta »potpora« ili »podrška« postavlja se kao zakonski uvjet pravovaljanosti stranačkih kandidacijskih lista, to jest uvjet bez ispunjenja kojega se političke stranke eliminiraju iz izbornog natjecanja.

Ustavni sud istaknuo je da uvođenje zakonske obveze »potpisa podrške« za političke stranke na izborima zastupnika u Hrvatski sabor, kao strukturalno zakonsko ograničenje, koje nedvojbeno narušava sam smisao njihova osnivanja i negacija je njihove uloge u demokratskom društvu, ima i daljnji učinak na koji je predlagateljica osnovano upozoravala.Riječ je o eliminacijskom učinku takve zakonske obveze. Naime, uvođenjem sporne obveze prikupljanja »potpisa podrške« eliminiraju se iz izbornog natjecanja u jednoj ili više općih izbornih jedinica sve političke stranke koje ne uspiju prikupiti dovoljno potpisa birača u toj ili tim jedinicama. Ustavni sud ocijenio je nedopustivim valjano registriranim političkim strankama zakonom uvjetovati praktično ostvarenje inherentne im slobode kandidiranja na parlamentarnim izborima restriktivnim mjerama izbornopravne politike.

Ustavni je sud nadalje naveo da je u očitovanju predlagatelja ZID ZIZHS-a/2015 cilj uvođenja te obveze obrazložen potrebom »potpunog izjednačavanja uvjeta za političke stranke, koalicije i neovisne liste u kandidacijskom postupku u pogledu uvjeta koje moraju ispuniti za isticanje kandidata«. Prema ocjeni Ustavnog suda, tako postavljen cilj ne može se smatrati suglasnim s političkim uređenjem hrvatske države kakvo je oblikovano u Ustavu. To nije tehničko pitanje, već pitanje načela. Ustavni sud istaknuo je da odnos između političkih stranaka i birača u njihovim ulogama ovlaštenih predlagatelja neovisnih kandidacijskih lista na izborima zastupnika u Hrvatski sabor nije odnos koji bi se mogao promatrati i vrednovati u okvirima načela jednakosti.Suprotno političkim strankama, birači kao predlagatelji (neovisnih) kandidacijskih lista nisu ustavna kategorija. Njihov status predlagatelja tih lista proizlazi iz zakona, a ne iz Ustava. Ustavni sud istaknuo je i da ustavnosudska jurisprudencija dosljedno pokazuje da Ustav ne trpi ni institucionalno poistovjećivanje ni statusno izjednačavanje političkih stranaka s bilo kojom skupinom građana (birača) ni kada je riječ o općem razvitku političkih institucija u demokratskom društvu ni kada je riječ o sudjelovanju u izbornom procesu odnosno u izbornom natjecanju.

U nastavku Odluke Ustavni sud naveo je da je člankom 21. stavak 1. ZIZHS-a propisano da birači predlažu kandidacijske liste na temelju pravovaljano prikupljenih potpisa. Člankom 21. stavak 2. ZIZHS-a propisano je da je za pravovaljanost prijedloga (neovisne) kandidacijske liste izborne jedinice za izbor zastupnika u Hrvatski sabor potrebno prikupiti najmanje 1.500 potpisa birača. Drugim riječima, člankom 13. ZID ZIZHS-a/2015 izmijenjen je broj potrebnih potpisa birača s 500 na 1.500. Istaknuto je da je pravni položaj birača u ulozi predlagatelja neovisnih kandidacijskih lista Ustavni sud utvrdio još 2003. godine. Suprotno više ili manje uvriježenom javnom mišljenju, potpisi birača kod neovisnih kandidacijskih lista nemaju funkciju »potpore« ili »podrške« tih birača. Prema ocjeni Ustavnog suda, utrostručenje broja potpisa birača propisano osporenim člankom 13. ZID-a ZIZHS-a/2015 (čl. 21. st. 2. ZIZHS-a), znači supstancijalno zadiranje u dosadašnji pravni identitet neovisnih lista. To bi se utrostručenje moglo kvalificirati i kao izmjena pravnog identiteta neovisnih lista. Takva se zakonska mjera onda ne može opravdavati samo statističkim razlozima i brojčanim omjerima (kako je učinio predlagatelj ZID ZIZHS-a/2015 u svom očitovanju).Ustavni sud nije utvrdio da u ustavnopravnom poretku Republike Hrvatske nije dopušteno povećati broj potrebnih potpisa birača kao kvalifikatorno obilježje neovisnih kandidacijskih lista. To je, prema stajalištu Ustavnog suda, i moguće i dopustivo. Štoviše, polazeći od toga da neovisne liste nisu ustavna kategorija, a njihova se uloga ne može izjednačiti s onom političkih stranaka u demokratskom društvu, zakonodavac je slobodan neovisne kandidacijske liste, za razliku od političkih stranaka, ukloniti iz izbornopravnog sustava u cijelosti, a da ujedno ne mijenja sam izborni sustav. Međutim, poslije 16 godina kontinuiranog i neizmijenjenog postojanja neovisnih lista koje oblikuje 500 birača, i poslije četiri parlamentarna ciklusa u kojima su one kao takve sudjelovale u natjecanju, za takve zakonodavne intervencije, prema stajalištu Ustavnog suda, potrebno je postojanje dostatnih i relevantnih razloga, kao i njihovo obrazloženje u samom prijedlogu izmjena zakona^[17].

Točkom I.4. izreke Odluke Ustavni je sud, u članku 14., kojim je ZIZHS dopunjen novim člankom 21.a, ukinuo posljednju rečenicu članka 21.a stavak 2., koja glasi: »Lista na kojoj nije zastupljeno najmanje 40 % pripadnika svakog spola nije pravovaljana«.

Ustavni sud podsjetio je da je članak 3. Ustava dopunjen 2000. godine »ravnopravnošću spolova«, kao najvišom vrednotom ustavnog poretka Republike Hrvatske, to jest člankom 2. Promjene Ustava Republike Hrvatske.^[18] Istaknuo je da je prvi Zakon o ravnopravnosti spolova donesen 2003.^[19] Danas je na snazi Zakon o ravnopravnosti spolova iz 2008. (u nastavku teksta: ZoRavSpol)[20]. Ustavni je sud naveo da su i ZoRavSpol i ZIZHS organski zakoni koje Hrvatski sabor donosi većinom glasova svih zastupnika, na temelju članka 83. stavak 2. Ustava, ali po dvije različite osnove.^[21] Stoga su ta dva zakona po svojoj pravnoj snazi izjednačena i ne može se govoriti o višoj pravnoj snazi jednoga u odnosu prema drugome. Ustavni sud naveo je da je činjenica kada je riječ o zastupljenosti muškaraca i žena na kandidacijskim listama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor, da obveze ovlaštenih predlagatelja tih lista nisu uređene na istovjetan način u ZoRavSpol-u i ZIZHS-u. Prema ZoRavSpol-u »osjetna neuravnoteženost jednog spola« postoji onda kad je zastupljenost jednog spola u Hrvatskom saboru niža od 40 %. Suprotno tome, ZIZHS govori o obvezi da svaka kandidacijska lista u izborima za Hrvatski sabor ne smije imati manje »od 40 % pripadnika svakog spola«. Ustavni sud istaknuo je da to nisu iste veličine jer zastupljenost u Hrvatskom saboru ne manja od 40 % zahtijeva da u Hrvatski sabor bude stvarno i izabrano ne manje od 40 % pripadnika oba spola. Utoliko je zahtjev postavljen u ZoRavSpol-u stroži od onoga u ZIZHS-u. S druge strane, ta zastupljenost u Hrvatskom saboru može biti osigurana i ako na svakoj pojedinoj kandidacijskoj listi ne bude najmanje 40 % kandidata svakog spola.^[22]

Ustavni sud prvo je primijetio da u P. Z.-u br. 722/15 nisu ni jednom riječju obrazloženi razlozi zbog kojih je predlagatelj ZID ZIZHS-a/2015 odlučio predložiti zakonsku mjeru automatske diskvalifikacije kandidacijskih lista iz izbornog natjecanja ako na listi ne bude zastupljeno najmanje 40 % pripadnika svakog spola. Predlagatelj ZID ZIZHS-a/2015 to je učinio tek u svom očitovanju koje je uputio Ustavnom sudu na njegov zahtjev.^[23]

U Odluci Ustavnog suda određeno je da ostaje na snazi zakonska obveza prema kojoj na kandidacijskim listama mora biti najmanje 40 % pripadnika svakog spola. Ukinut je dio koji je propisivao da lista koja ne ispunjava taj zakonski uvjet, nije pravovaljana. Jedan od razloga bilo je i to što Hrvatski sabor istodobno nije ukinuo prekršajnu kaznu od 50.000,00 kuna iz članka 35. Zakona o ravnopravnosti spolova (u odnosu na liste za Hrvatski sabor), kojom se kažnjava svaki predlagatelj ako prilikom predlaganja lista kandidata ne poštuje načelo ravnopravnosti spolova utvrđeno člankom 15. toga Zakona. Prema tome, na parlamentarnim izborima 2015. vrijedi zakonska obveza prema kojoj na kandidacijskim listama mora biti najmanje 40 % pripadnika svakog spola, a predviđena je i kazna za nepoštovanje te obveze. 

U takvim okolnostima, polazeći od toga da je višestranačka demokracija iz članka 3. Ustava najviša vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske i da je u općem interesu omogućiti strankama isticanje najboljih kandidata, automatska diskvalifikacija lista iz izbornog natjecanja zbog nepoštovanja »spolne kvote«, prema ocjeni Ustavnog suda, nerazmjerno je zadirala u slobodu kandidiranja na parlamentarnim izborima.

U svjetlu pravnih stajališta ESLJP-a^[24] i pravnih standarda Venecijanske komisije, koje je prihvatio i podržao, Ustavni sud nije prihvatio prijedlog predlagateljice za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 22. ZID ZIZHS-a/2015 kojim je izmijenjen članak 30. ZIZHS-a.

[1] Odluka i Rješenje objavljeni su u Nar. nov., br. 104/15 i na internetskoj stranici Ustavnog suda (www.usud.hr).
[2] Rješenje je objavljeno u Nar. nov., br. 104/15 i na www.usud.hr.
[3] Rješenje je objavljeno u Nar. nov., br. 104/15 i na www.usud.hr.
[4] Zakon o izborima zastupnika u Hrvatski sabor (Nar. nov., br. 116/99, 109/00, 53/03, 167/03, 44/06, 19/07, 20/09, 145/10, 24/11 i 93/11).
[5] 77 glasova zastupnika »za«, 2 »protiv« i 3 »suzdržana«.
[6] Poslovnik Hrvatskog sabora (Nar. nov., br. 81/13).
[7] Izvješće, br. U-X-6670/2010 od 8. prosinca 2010., objavljeno je u Nar. nov., br. 142/10 i na www.usud.hr.
[8] U Izvješću, br. U-X-6670/2010 Ustavni sud se bavio člankom 5. Ustavnog zakona za provedbu Ustava Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 121/10 - u nastavku teksta: UZPU/10), kojim je bilo propisano: »Zakoni kojima se uređuje izbor zastupnika u Hrvatski sabor donijet će se najkasnije godinu dana prije održavanja redovitih izbora za zastupnike Hrvatskoga sabora.« Međutim, tu je bila riječ o odredbi prijelaznog karaktera koja je propisivala jednokratnu obvezu zakonodavca da u određenom roku, to jest najkasnije godinu dana prije održavanja redovitih izbora za 7. saziv Hrvatskog sabora, uskladi izborno zakonodavstvo s člankom 7. četvrte Promjene Ustava Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 76/10), kojim je u cijelosti izmijenjen dotadašnji članak 45. Ustava.
[9]To je stajalište Ustavni sud ponovio i u Odluci, br. U-I-3597/2010 i dr. od 29. srpnja 2011. (Nar. nov., br. 93/11), ističući u točkama 62. i 63. obrazloženja te Odluke da je pravila sadržana u ukinutoj zakonskoj odredbi dopušteno mijenjati i nakon proteka roka iz članka 5. UZPU-a/10 jer nije riječ o pravilima koja su vezana uz Promjenu Ustava iz 2010. Ponovio ga je i u točki 33. obrazloženja Odluke, br. U-I-120/2011 i dr. od 29. srpnja 2011. (Nar. nov., br. 93/11).
[10] ESLJP ponovio je u predmetu Paksas protiv Litve (presuda, Veliko vijeće, 6. siječnja 2011., zahtjev, br. 34932/04) opća načela na kojima se temelji članak 3. Protokola br. 1 uz Konvenciju.
[11] Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Nar. nov. - MU, br. 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06 i 2/10).
[12] Ustavni sud razmotrio je prijedlog predlagateljice i u svjetlu pravnih standarda koje je oblikovala Komisija za demokraciju putem prava (Venecijanska komisija) u svom Preliminarnom izvješću o isključenju počinitelja kaznenih djela iz parlamenta (Preliminary Report on Exclusion of Offenders from Parliament), mišljenje, br. 807/2015, CDL-AD(2015)019, Strasbourg, 30. lipnja 2015. Ustavni sud prihvatio je pravna stajališta njemačkog Saveznog ustavnog suda o ulozi ustavnog sudstva u zaštiti biračkih prava, utvrđena u odluci toga suda 2 BvE 2/13 et al. od 26. veljače 2014. (Drei-Prozent-Sperrklausel EuWG)
[13]Riječ je ponajprije o teškim kaznenim djelima protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva, života i tijela, spolne slobode te spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djece.
[14] Ukidanjem članka 9. stavak 4.(2.) točke 3. ZIZHS-a, na snazi ostaje zabrana kandidiranja osoba koje su zbog počinjenja kaznenog djela zloporabe položaja i ovlasti pravomoćnom sudskom odlukom osuđene na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju duljem od šest mjeseci, i to ako se u trenutku stupanja na snagu odluke o raspisivanju izbora izrečena kazna izvršava ili tek predstoji njezino izvršenje (čl. 9. st. 4.(1.) ZIZHS-a).Ustavni sud napomenuo je da bi iz odredaba članka 9. stavak 4.(2.) točaka 1., 2. i 3. ZIZHS-a trebalo brisati dijelove kojima se upućuje na konkretan tekst Kaznenog zakona, jer je taj Zakon, kao i svaki drugi, podložan izmjenama i dopunama, s posljedicom da se taj Zakon sukcesivno dopunjuje novim kaznenim djelima, a postojeća se djela mijenjaju u opisu svoga bića i visinama kazni, dok se pojedina brišu. Izmjenama su podložni i nazivi glava i članaka zakona, i sl. Primijetio je da je riječ o supstancijalnom, a ne samo nomotehničkom pitanju.
[15] V. Rješenje, br. U-I-2057/2003 od 17. rujna 2003. (Nar. nov., br. 152/03); Rješenje, br. U-I-2057/2003; Rješenje, br. U-I-1702/2013 od 19. prosinca 2013.
[16] V. Odluka, br. U-I-5345/2012 i dr. od 23. prosinca 2014. (Nar. nov., br. 4/15).
[17] V. i Rješenje, br. U-I-5746/2013 od 24. rujna 2015., objavljeno na www.usud.hr.
[18] Nar. nov., br. 113/00.
[19] Objavljen u Nar. nov., br. 116/03.
[20] Nar. nov., br. 82/08 i 138/12 - Odluka o nedavanju vjerodostojnog tumačenja članka 15. stavka 2.
[21] ZoRavSpol organski je zakon jer se njime razrađuju Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode, a ZIZHS organski je zakon jer se njime razrađuje izborni sustav.
[22] Uz to što propisuju različite sankcije, ZoRavSpol i ZIZHS u izravnoj su suprotnosti kad je riječ o vremenu nastupa obveza ovlaštenih predlagatelja kandidacijskih lista za izbor zastupnika u Hrvatski sabor. ZoRavSpol zahtijeva da se »postupno povećanje podzastupljenog spola« na tim listama (do praga od 40 %) mora postići najkasnije »prigodom provedbe trećih redovitih izbora od dana stupanja na snagu tog zakona (2008.)«. Ne bude li u međuvremenu izvanrednih izbora, to bi bili izbori za 9. saziv Hrvatskog sabora (najvjerojatnije 2019.). Suprotno tome, ZID-om ZIZHS-a/2015 propisana je obveza sastavljanja kandidacijskih lista s najmanje 40 % pripadnika svakog spola već na izborima za 8. saziv Hrvatskog sabora, to jest na izborima 2015. godine.
[23] Ustavni je sud, iako nije riječ o usporedivim izborima ni institucionalno ni značenjski, podsjetio na stajalište ESLJP-a izraženo u njegovu Savjetodavnom mišljenju koje se odnosi na određena pravna pitanja vezana uz podnesene liste kandidata za izbor sudaca Europskog suda za ljudska prava (Strasbourg, 12. veljače 2008.), jer je riječ o istom principijelnom pitanju. Naime, kada je ESLJP razmatrao pitanje može li lista kandidata za dužnost suca toga suda, koji zadovoljava mjerila propisana člankom 21. Konvencije, biti odbijena samo na temelju razloga koji se tiču spola (gender-related issues), odgovorio je negativno.
[24] Ustavni sud podsjetio je da je vodeća presuda ESLJP-a koja se bavi postupanjem elektroničkih medija tijekom izborne promidžbe na parlamentarnim izborima s aspekta jednakosti sudionika izbornog natjecanja, donesena u predmetu Komunistička partija Rusije i drugi protiv Rusije (presuda, 19. lipnja 2012., zahtjev, br. 29400/05).