Uskraćivanje roditeljima prava da stanuju sa svojom djecom i da skrbe za njih mjera je koja predstavlja miješanje države u pravo pojedinca na nesmetani obiteljski život. Stoga je primjenu te mjere potrebno utemeljiti na pravim razlozima i samo u slučaju kada se zaštita najboljih interesa djeteta ne može ostvariti na drugi način. S tim u vezi, autor pojašnjava stajalište Europskog suda za ljudska prava o tom pitanju, i predstavlja nekoliko odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske, iz kojih se može zaključiti o kriterijima na temelju kojih Ustavni sud procjenjuje je li primjena mjere u konkretnom slučaju bila dopuštena ili nije.