Uračunavanje poreza na dobit, plaćenog u inozemstvu, uređeno je člankom 30. Zakona o porezu na dobit1 i člankom 52. Pravilnika o porezu na dobit2. Porezni obveznik rezident, koji je u inozemstvu ostvario prihode ili dobit (izravno ili putem stalne poslovne jedinice) i na te prihode ili dobit platio porez, tako plaćeni porez može uračunati u tuzemni porez. Taj način uračunavanja poreza plaćenog u inozemstvu, jedan je od načina izbjegavanja dvostrukog oporezivanja. U međunarodnoj poreznoj praksi prihvaćeno je načelo da se ostvarena dobit ili dohodak ne može oporezivati dva ili više puta, pa se pitanje dvostrukog oporezivanja rješava zaključivanjem međunarodnih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i propisima nacionalnog zakonodavstva. Tema ovog članka je uračunavanje poreza na dobit, plaćenih u inozemstvu, i to na dobit koju su ostvarile stalne poslovne jedinice tuzemnih društava poslovanjem u inozemstvu, kao i u inozemstvu plaćen porez na dobit po odbitku, stopa za uračunavanje, dokumentacija kojom se dokazuje plaćeni porez u inozemstvu za potrebe uračunavanja i poslovno razdoblje za koje se priznaje plaćeni porez.