Upućivanjem (asignacijom) jedna osoba, uputitelj (asignant), ovlašćuje drugu osobu, upućenika (asignat) da za njezin račun izvrši nešto određenoj trećoj osobi, primatelju upute (asignatar), a ovoga ovlašćuje da to izvršenje primi u svoje ime. Asignacija je civilnopravni temelj mjenice i čeka kojim se znatno skraćuje plaćanje i time proširuje bezgotovinski promet. Odredbe o uputi ili asignaciji sadržane su u člancima 1020. - 1034. Zakona o obveznim odnosima (u nastavku teksta: ZOO), koje sadrže pravila o upućivanju, učincima upućivanja te o odnosima stranaka koji nastaju uputom.