Analizirajući hrvatsko insolvencijsko pravo (Stečajni zakon i Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi u dijelu koji se odnosi na postupak predstečajne nagodbe), proizlazi kako je za tu granu prava karakteristično da je ona raskrižje gdje se svi elementi pravnog sustava susreću. U ovom radu bavimo se analizom dviju komplementarnih tema, koje smo tijekom argumentacije povezali u jedinstvenu cjelinu. Naime, cilj je autora istražiti, s jedne strane, interakciju između položaja intelektualnog vlasništva i propisa, koji razmatraju ex ante perspektivu promicanja učinkovite razine ulaganja u razvoj i iskorištavanje inovativnih ideja i stvaralaštva i, s druge strane, stečajnog sustava, koji promatra imovinu iz ex post perspektive da bi se maksimalizirala vrijednost insolventnog subjekta i kvalitetnije namirili vjerovnici, pri čemu intelektualno vlasništvo može biti »okidač« u korist odluke o reorganizaciji dužnika.