1. Uvod
Patent je isključivo pravo koje štiti nositelja patenta glede gospodarskog iskorištavanja izuma. Bez odobrenja nositelja patenta svakoj drugoj osobi zabranjeno je iskorištavanje patenta. 

Ravnoteža između interesa pojedinca da svakog isključi od gospodarskog iskorištavanja njegovog patenta i općeg interesa da inovacija bude dostupna svima, postignuta je time što je patent vremenski ograničeno pravo koje nositelja ovlašćuje na isključivo iskorištavanje patenta za razdoblje od dvadeset godina, da bi potom slobodno iskorištavanje patenta bilo dopušteno svakome. 

Da bi izum ostvario zaštitu koju uživa patent, mora biti priznat kao patent pred nadležnim tijelom. Patentna zaštita najprije se razvila unutar nacionalnih zakonodavstava, no kako proizvodnja i trgovinska razmjena nisu ograničene na tržište jedne zemlje, tako se javila i potreba za zaštitom od gospodarskog iskorištavanja izuma koja prelazi državne okvire.

U europskim razmjerima prekretnica u unifikaciji patenata bila je Europska patentna konvencija iz 1973. godine (European patent convention). Konvencijom je utemeljen zajednički pravni sustav za priznavanje patenata - europski patent (european patent), kroz jedinstveni postupak, ukojem se za svaku naznačenu državu ugovornicu europskom patentu priznaje učinak nacionalnog patenta. Konvenciji je do danas pristupilo 38 država.¹ Europskom patentnom konvencijom osnovan je Europski patentni ured (European patent Office, EPO) sa sjedištem u Münchenu, tijelo nadležno za provođenje postupka priznavanja europskog patenta. Europski patentni ured je institucija izvan organizacijskog ustrojstva Europske unije, s gotovo 7.000 zaposlenih, i nakon Europske komisije druga je najveća međudržavna organizacija na području Europske unije. 

Za razliku od europskog patenta i jedinstvenog europskog patenta koji će tek uslijediti, nacionalnim patentom⁶ ostvaruje se zašita izuma na razini jedne države. Navodi se da je preporučljivo umjesto nacionalnog zatražiti europski patent ako se želi postići zaštita izuma u barem četiri države ugovornice Europske patentne konvencije.⁷

Zaštita u slučaju povreda prava iz patenata, bez obzira na to radi li se o nacionalnom ili europskom patentu, do sada je bila u nadležnosti nacionalnih sudova, a stupanjem na snagu Sporazuma o jedinstvenom patentnom sudu, nadležnim će za europski patent i jedinstveni europski patent postati Jedinstveni patentni sud.

2. Patentibilnost
Patentna zaštita ne može se ostvariti za svaki izum. Svojstvo izuma da može postati patentom naziva se patentibilnost. Uvjeti koje izum mora zadovoljiti da bi postao patentom, jednaki su za nacionalni, europski i jedinstveni europski patent. Patent se priznaje za svaki izum iz bilo kojeg područja tehnike, koji je nov, ima inventivnu razinu i može se industrijski primijeniti.⁸

Dakle, da bi izum bio patentibilan, mora biti/mati:

Patentibilnim izumima ne smatraju se:

Izum je nov ako nije sadržan u stanju tehnike (state of art). Pod stanjem tehnike podrazumijeva se sve što je učinjeno pristupačnim javnosti u svijetu, pisanim ili usmenim putem, uporabom ili na bilo koji drugi način prije datuma podnošenja patenta.¹⁰ Prvi je korak pri utvrđivanju je li izum nov, definiranje postojećeg stanja tehnike, pronalazak relevantnog dijela stanja tehnike i utvrđenje njegova sadržaja. Sljedeći je korak usporedba izuma s tako utvrđenim stanjem tehnike i, konačno, zaključak je li izum nov.¹¹

Izum ima inventivnu razinu ako za stručnu osobu iz odgovarajućeg područja (person skilled in the art) ne proizlazi, na očigledan način, iz stanja tehnike.¹² Inventivna razina ne znači da izum mora biti tehnološki napredniji u odnosu na postojeće stanje tehnike ­- tehnološki napredak nije uvjet patentibilnosti. Europski patentni ured je za utvrđenje ima li izum inventivnu razinu kroz praksu razvio metodu problema i rješenja (problem and solution aproach). Metoda problema i rješenja sastoji se od utvrđenja najbližeg postojećeg stanja tehnike (closest prior art), potom postavljanja problema koji izum rješava, te naposljetku utvrđenja bi li rješenje problema s pomoću izuma za stručnu osobu bilo očigledno. Ako rješenje problema za stručnu osobu ne bi bilo očigledno, izum ima inventivnu razinu, dok je u protivnom nema.¹³ 

Izum je industrijski primjenjiv ako se njegov predmet može proizvesti ili upotrijebiti u bilo kojoj grani industrije, uključujući i poljoprivredu.¹⁴ 

Neovisno o tome bi li zadovoljavali uvjete patentibilnosti, od zaštite patentom izuzeti su:

Izumima čije bi gospodarsko iskorištavanje bilo protivno javnom poretku ili moralu smatraju se osobito: postupci kloniranja ljudskih bića, postupci za modificiranje genetičkih identiteta zametne loze ljudskih bića, uporaba ljudskih embrija u industrijske ili komercijalne svrhe i postupci za modificiranje genetičkog identiteta životinja, koji bi vjerojatno prouzročili njihovu patnju, bez ikakve bitne medicinske koristi za čovjeka ili životinju, kao i životinje koje su rezultat takvih postupaka.¹⁵

Uz ispunjenje uvjeta patentibilnosti, patentom može postati i proizvod koji se sastoji od biološkog materijala ili koji sadržava biološki materijal, postupak kojim je taj biološki materijal proizve­den, prerađen ili upotrijebljen te biološki materijal izoliran iz prirodnog okruženja ili proizveden tehničkim postupkom, čak i ako se prije nalazio u prirodi.¹⁶ 

3. Europski patent
Europski patent osigurava zaštitu od gospodarskog iskorištavanja izuma na području država članica Europske patentne konvencije. Zaštita europskog patenta može se ostvariti bez obzira na to ima li nositelj patenta sjedište ili prebivalište na području država članica Europske patentne konvencije. Europski patent je normativno uređen Europskom patentnom konvencijom, Provedbenim pravilnikom Europske patentne konvencije te sporazumima i ostalim provedbenim pravilnicima kojima se postupak dodjeljivanja Europskog patenta detaljnije uređuje.

3.1. Postupak za priznavanje
Postupak za priznavanje provodi i europski patent priznaje Europski patentni ured. Zahtjev za priznavanje europskog patentna ili europska patentna prijava može se podnijeti Europskom patentnom uredu ili središnjem uredu za industrijsko vlasništvo države ugovornice Europske patentne konvencije odnosno u Republici Hrvatskoj Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo. Središnji ured za industrijsko vlasništvo države ugovornice dužan je proslijediti Europskom patentnom uredu sve europske patentne prijave koje su mu podnesene. Europska patentna prijava koja nije pravodobno proslijeđena Europskom patentnom uredu, smatra se povučenom. Europska patentna prijava mora biti podnesena na jednom od službenih jezika Europskog patentnog ureda: engleskom, francuskom ili njemačkom. Službeni jezik na kojem je prijava podnesena koristi se kao jezik postupka.¹⁷

Europska patentna prijava mora sadržavati:

U europskoj patentnoj prijavi mogu se naznačiti države ugovornice na koje će se odnositi zaštita patenta. Ako nije naznačena ni jedna država, smatra se da su naznačene sve države ugovornice. Naznaka države ugovornice može biti povučena do priznanja europskog patenta. U europskoj patentnoj prijavi mora se navesti izumitelj. Prijava može sadržavati samo jedan izum ili grupu izuma koji su međusobno tako povezani da se njima ostvaruje jedinstvena izumiteljska zamisao. Izum se u europskoj patentnoj prijavi mora dovoljno jasno i detaljno otkriti, tako da ga stručna osoba iz odgovarajućeg područja može izvesti. Patentnim zahtjevima određuje se predmet čija se zaštita zahtijeva. Oni moraju biti jasni i sažeti te potkrijepljeni opisom.¹⁹

Nakon objave slijedi ispitivanje europske patentne prijave. Ispitivanje provodi Odjel za ispitivanje Europskog patentnog ureda (Examining Division), koji se sastoji od tri ispitivača tehničke struke.²³ Pred Odjelom za ispitivanje može se provesti usmena rasprava, koja nije javna, a položaj stranke ima samo podnositelj prijave.²⁴

3.2. Odluka
Ako utvrdi da europska patentna prijava i izum koji je njezin predmet, udovoljavaju pretpostavkama patentibilnosti, Odjel za ispitivanje donosi odluku o priznanju europskog patenta. Ako utvrdi da europska patentna prijava ili izum ne udovoljavaju uvjetima patentibilnosti, Odjel za ispitivanje će europsku patentnu prijavu odbiti. Postupak od podnošenja europske patente prijave do odluke o priznanju patenta ili odbijanja prijave, u pravilu, traje od tri do pet godina.²⁵ 

Ovisno o tome na kojem je jeziku europski patent priznat, u određenim državama članicama nositelj europskog patenta mora nacionalnom uredu za intelektualno vlasništvo dostaviti prijevod patentnog spisa ili patentnih zahtjeva te uplatiti pristojbu za upis u nacionalni registar patenata, što će biti obrađeno infra.

3.4. Prigovor
Priznavanjem patenta od strane Europskog patentnog ureda i njegovim potvrđivanjem od nacionalnih ureda, postupak priznavanja patenta ne mora nužno biti okončan. Naime, svatko može, u roku devet mjeseci od objave, protiv priznatog patenta podnijeti prigovor Europskom patentnom uredu. Prigovor se smatra podnesenim tek kada je plaćena pristojba za prigovor. Prigovor se može podnijeti isključivo iz razloga što predmet europskog patenta nije patentibilan, što europski patent ne otkriva izum dovoljno jasno i detaljno da bi ga stručna osoba iz odgovarajućeg područja mogla izvesti ili zato što je predmet europskog patenta širi od sadržaja prijave kako je podnesena. Postupak povodom prigovora vodi se pred Odjelom za prigovore Europskog patentnog ureda (Opposition Division),koji se sastoji od tri ispitivača tehničke struke, od kojih barem dva nisu sudjelovala u postupku priznavanja patenta na koji se odnosi prigovor, a ako to zahtijeva narav odluke, Odjel se dopunjuje jednim članom pravne struke, koji nije sudjelovao u postupku priznavanja patenta. 

Pred Europskim patentnim uredom sve su usmene rasprave, nakon objave patenta, javne, pa tako i rasprava pred Odjelom za prigovore.²⁷ Ako odjel za prigovore utvrdi da je prigovor dopušten i da postoji barem jedan razlog za prigovor zbog kojeg se europski patent ne može održati u vrijednosti, proglasit će patent nevažećim. U protivnom, odbit će prigovor. Ako nositelj patenta u postupku povodom prigovora izmijeni patent tako da izmjene zadovoljavaju zahtjeve patentibilnosti, Odjel za prigovore donijet će odluku o održavanju na snazi patenta u izmijenjenom obliku.^28,29 

Na zahtjev nositelja patenta europski patentmože biti proglašen nevažećim ili se može ograničiti izmjenom patentnih zahtjeva. Zahtjev se može podnijeti u svako doba za vrijeme važenja patenta, osim tijekom trajanja postupka povodom prigovora. Ako Europski patentni ured utvrdi da je udovoljeno pretpostavkama za ograničenje ili za proglašenje nevažećim europskog patenta, donijet će odluku o ograničenju ili odluku o proglašenju nevažećim europskog patenta. U protivnom, zahtjev će odbiti. Odluka o ograničenju odnosno odluka o proglašenju nevažećim europskog patenta odnosi se na europski patent u svim državama ugovornicama za koje je priznat i proizvodi učinke od datuma objave.³¹

3.5. Žalba
Protiv do sada navedenih odluka Europskog patentnog ureda dopuštena je žalba³². Žalba ima odgodni učinak, a podnosi se u roku dva mjeseca od dostave odluke. U postupku povodom žalbe, tijelo koje je donijelo napadanu odluku, ima određene remonstrativne ovlasti, pa tako može donijeti novu odluku ako se protivna strana ne protivi žalbenim razlozima. Ako prvostupanjsko tijelo smatra da ne postoje uvjeti da samo odluči o žalbi, žalba se prosljeđuje Žalbenom vijeću Europskog patentnog ureda (Board of Appeal), a svakako mu se mora proslijediti ako prvostupanjsko tijelo ne odluči o žalbiu roku tri mjeseca od podnošenja žalbe. Protiv odluka Odjela za ispitivanje i Odjela za prigovore Žalbeno vijeće odlučuje u sastavu od tri člana, od kojih su dva člana tehničke, a jedan pravne struke, ili u sastavu od pet članova, od kojih su tri člana tehničke, a dva pravne struke.^33,34 Pred Žalbenim vijećem može se održavati usmena rasprava na prijedlog stranke ili ako vijeće to smatra korisnim. Usmena rasprava je javna. 

Žalbeno vijeće predmet će prvostupanjskom tijelu vratiti na dopunu zbog bitnih nedostataka u postupku. Ako predmet vrati na dopunu, a činjenice su iste, prvostupanjsko tijelo vezano je pravnim tumačenjem Žalbenog vijeća.³⁵ 

Jedinstvenu primjenu prava u postupku priznavanja patenata pred Europskim patentnim uredom osigurava Prošireno žalbeno vijeće Europskog patentnog ureda (Enlarged Board of Appeal). Žalbeno vijeće pred kojim se vodi postupak, po službenoj će dužnosti ili na zahtjev stranke u žalbenom postupku, uputiti Proširenom žalbenom vijeću pravno pitanje ako smatra da je s njim u svezi potrebno donijeti odluku radi osiguranja jedinstvene primjene prava, a postavljeno je pravno pitanje od velike važnosti. Isto tako, predsjednik Europskog patentnog ureda može uputiti Proširenom žalbenom vijeću pravno pitanje ako su dva žalbena vijeća glede tog pitanja donijela različite odluke. 

Osim toga, Prošireno žalbeno vijeće nadležno je za odlučivanje o reviziji protiv odluke Žalbenog vijeća, jedinom izvanrednom pravnom lijeku u postupku priznavanja europskog patenta.³⁶ 

Revizija se može pokrenuti iz sljedećih razloga:

3.6. Izvanredni pravni lijek - zahtjev za reviziju
Zahtjev za reviziju mora biti obrazložen i nema odgodni učinak. Zahtjev se podnosi u roku dva mjeseca od primitka odluke Žalbenog vijeća, osim u slučaju podnošenja revizije zbog kaznenog djela, kada se revizija podnosi u roku dva mjeseca od kada je kazneno djelo utvrđeno, a najkasnije u roku pet godina od dostave odluke Žalbenog vijeća. Ako utvrdi da je zahtjev osnovan, Prošireno žalbeno vijeće proglasit će odluku koja je predmet revizije, nevažećom i, u skladu s Provedbenim pravilnikom, odrediti ponavljanje postupka pred Žalbenim vijećem.³⁷

Pristojbe do priznavanja europskog patenta iznose otprilike 5.300,00 eura, a potom se plaćaju pristojbe i za održavanje patenta.<sup>38

1 Albanija, Austrija, Belgija, Bugarska, Cipar, Češka, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Grčka, Hrvatska, Irska, Island, Italija, Latvija, Litva, Lihtenstein, Luxemburg, Mađarska, Makedonija, Malta, Monako, Nizozemska, Njemačka, Norveška, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovačka, San Marino, Slovenija, Srbija, Turska, Španjolska, Švedska, Švicarska i Velika Britanija, uz Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru, na koje se učinci europskog patenta mogu proširiti. 
2 Europska patentna konvencija (Nar. nov. – MU, br. 8/07 i 1/08 – u nastavku teksta: Europska patentna konvencija ili EPK). Istoga je datuma stupio na snagu i Provedbeni pravilnik Europske patentne konvencije (Nar. nov. – MU, br. 13/09 – u nastavku teksta: Provedbeni pravilnik Europske patentne konvencije). Europska patentna konvencija izmijenjena je 1991. i 2000. godine. 
3 Sporazum Vlade Republike Hrvatske i Europske patentne organizacije o suradnji na području patenata (Nar. nov. – MU, br. 14/03 i 2/04). 
4 Uredba Vijeća Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije, br. 1257/2012 o provedbi pojačane suradnje u području jedinstvene patentne zaštite (Službeni list Europske unije, broj 361, od 31. 12. 2012., dalje: Uredba o provedbi pojačane suradnje u području jedinstvene patentne zaštite). 
5 Uredba Vijeća Europske unije, br. 1260/2012 o provedbi pojačane suradnje u području jedinstvene patentne zaštite vezano uz primjenjiv sustav prijevoda (Službeni list Europske unije, broj 361, od 31. 12. 2012., dalje: Uredba o provedbi pojačane suradnje u području jedinstvene patentne zaštite vezano uz primjenjiv sustav prijevoda). 
6 Kada se u ovom radu koristi pojam nacionalni patent, misli se na patent registriran u Republici Hrvatskoj, sukladno Zakonu o patentu (Nar. nov., br. 173/03, 87/05, 54/05, 76/07, 30/09, 128/10, 49/11, 76/13 – u nastavku teksta: Zakon o patentu ili ZP), no sve što je o nacionalnom patentu navedeno, može se mutandis mutatis primijeniti i na nacionalne patente ostalih država članica Europske patentne konvencije. 
7 www.epo.org 
8 Čl. 52. st. 1. EPK-a, čl. 5. st. 1. ZP-a. 
9 Čl. 52. st. 2. EPK-a, čl. 5. st. 6. ZP-a. 
10 Čl. 54. EPK-a, čl. 8. ZP-a. 
11 Case law of the Board of Appeal of the European patent office, 7th edition, European patent office, München, 2013., str. 69. 
12 Čl. 56. EPK-a, čl. 10. ZP-a. 
13 Case law, str. 165. 
14 Čl. 56. EPK-a, čl. 11. ZP-a. 
15 Čl. 53. EPK-a, čl. 6. i 7. ZP-a. Pravila 28. i 29. Provedbenog pravilnika Europske patentne konvencije. 
16 Čl. 5. st. 2. ZP-a, Case law, str. 38-66. 
17 Čl. 14., 75. i 77. EPK-a. 
18 Čl. 78. EPK-a. 
19 Čl. 79.-85. EPK-a. 
20 O pravnim lijekovima protiv odluka Europskog patentnog ureda infra. 
21 Sve objave glede europskog patenta objavljuju se u Europskom patentnom glasniku (čl. 65., 97., 98., 99., 103., 105.b, 105.c i 129. EPK-a). 
22 Čl. 14. , 90., 93. i 115. EPK-a. 
23 Prema podacima za 2013. godine, u odjelima za ispitivanje Europskog patentnog ureda zaposlen je ukupno 4.101 ispitivač. Izvor: www.epo.org. 
24 Čl. 18., 94. i 116. EPK-a. 
25 Čl. 97. EPK-a, www.epo.org. 
26 Čl. 63., 64. i 69. EPK-a. 
27 U postupku pred Europskim patentnim uredom dopuštena su sljedeća dokazna sredstva:  (a) saslušanje stranaka, (b) prikupljanje podataka, (c) dostava dokumenata, (d) saslušanje svjedoka, (e) vještačenje, (f) očevid, (g) izjave pisane pod prisegom (čl. 117. EPK-a). 
28 Čl. 19., 99.-101. i 116. EPK-a. 
29 U 2013. godini je protiv 4,5% dodijeljenih patenata izjavljen prigovor. Od toga je 40% patenata ostalo na snazi u izmijenjenom obliku, 31% prigovora je odbijeno,a 29% patenata proglašeno nevažećima. Podaci su gotovo identični kao i 2012. godine (prigovori izjavljeni protiv 4,7% patenata, od toga 42% patenata ostalo na snazi u izmijenjenom obliku, 29% prigovora odbijeno, 29% patenata proglašeno nevažećima). Izvor: www.epo.org. 
30 Čl. 108.m ZP-a. 
31 Č. 105.a - 105.b EPK-a. 
32 Žalba se može podnijeti protiv odluka Prijamnog odsjeka, Odjela za ispitivanje, Odjela za prigovore i Pravnog odjela. 
33 Za odlučivanje o žalbama protiv Odjela za ispitivanje i Odjela za prigovore u Europskom patentnom uredu djeluje 27 žalbenih vijeća, izvor: www.epo.org. 
34 Protiv odluka Odjela za ispitivanje i Odjela za prigovore godišnje se podnese oko 2.000 žalbi. Izvor: www.epo.org. 
35 Čl. 21., 106.-111. i 116. EPK-a, Pravila postupanja Žalbenog vijeća Europskog patentnog ureda. 
36 Godišnje se Proširenom žalbenom vijeću podnese od petnaestak do dvadesetak zahtjeva za reviziju, dok su pravna pitanja rjeđa, od ni jednog do nekoliko godišnje. Izvor: www.epo.org. 
37 Čl. 112. i 112.a EPK-a. 
38 www.epo.org</sup>