Autor u članku polazi sa stajališta da su zajmodavci davatelji kredita, ostavodavci (kod neprave ostave) i deponenti u ovršnim i stečajnim postupcima u nepovoljnijem položaju nego posuditelji, najmodavci i zakupodavci koji u tim postupcima imaju izlučno pravo. Drži da stjecanje vlasništva na predmetu zajma, kredita, neprave ostave i bankarskog novčanog pologa nije samo sebi svrha, nego je, zapravo, nužna posljedica vrste i značajki predmeta spora, načina i životnih posljedica njegove uporabe pa bi zajmodavce, davatelje kredita, ostavodavce (kod neprave ostave) i položitelje trebalo dovesti u ravnopravan položaj s posuditeljima, najmodavcima, zakupodavcima i ostavodavcima.