Zakon o nasljeđivanju (Nar. nov., br. 48/03, 163/03 i 35/05) u svome drugome dijelu koji nosi naziv »Pravni temelj nasljeđivanja«, Glavi trećoj pod nazivom »Nasljednopravi ugovori«, između ostalog, regulira i ugovor o ustupu i raspodjeli imovine za života (pretka), i to člancima 105.-115. Prilikom zaključivanja ugovora o ustupu i raspodjeli imovine za života, imovina se raspodjeljuje i prelazi odmah na drugu osobu još za života ustupitelja, tj. onoga koji daje, odnosno ustupa svoju imovinu drugome. Takav oblik raspolaganja imovinom dopušten je samo između predaka i potomaka koji bi bili prema Zakonu pozivani na nasljedstvo, a nije dopušten prema trećima koji ne pripadaju krugu zakonskih nasljednika. Za valjanost takvog ustupa i dijeljenja imovine, Zakon traži da su ispunjene određene posebne pretpostavke i to: suglasnost sve djece i ostalih potomaka koji bi prema Zakonu bili pozvani na nasljeđivanje, potreba sastavljanja posebnog pisanog ugovora koji mora biti ovjeren od suca mjerodavnog suda ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta ili potvrđen od javnog bilježnika, činjenica da je imovina obuhvaćena ugovorom ustupiteljeva i da postoji u vrijeme sklapanja ugovora kao cjelokupna ili samo jedan njezin dio, odnosno kao pojedine ustupiteljeve stvari ili prava. O svim tim odrednicama više u nastavku teksta.