Najvažniji korak porezne reforme, učinjen je u namjeri da se cjelokupni porezni sustav Re publike Hrvatske (u nastavku teksta: RH) uskladi sa zemljama-članicama Europske unije (u nastavku teksta: EU), da se povećaju fiskalni učinci, odnosno izvori poreznih prihoda u Državnom proračunu kao i da se smanji porezna evazija poreza na dodanu vrijednost (u nastavku teksta: PDV), 1998. godine. PDV nije uveden u porezni sustav RH samo zbog ekonomskih razloga, nego i političkih, jer se RH tako približila jedinstvenom sustavu, odnosno procesu oporezivanja potrošnje u EU. Hrvatski je porez uglavnom sukladan načelima europskih PDV-a i odrednicama Šeste smjernice EU (potrošni oblik PDV-a, kreditna metoda izračuna, načelo odredišta te objektni porez, itd). To je porez koji se plaća u svim fazama proizvodnje i prometa, a njegovi obveznici su svi oni koji stavljaju proizvode i usluge u promet, osim onih koji su izričito oslobođeni, kao što su državne ustanove i institucije te, tzv. mali poduzetnici čiji ukupan prihod ne premašuje određeni iznos. Osnovicu PDV-a čini novododana vrijednost na upotrijebljene inpute (dakako osim inputa rada) u svakoj fazi proizvodnje i prometa. Autor, u nastavku teksta analizira prednosti i nedostatke primjene jedinstvene stope PDV-a kao i primjene više stopa, odnosno diferencirane stope u poreznom sustavu RH.