Dvadeset peta obljetnica službe velik je jubilej. Javno bilježništvo ima dugu tradiciju na našim prostorima, koja je povijesno samo kratko vrijeme bila prekinuta pa možemo govoriti o višestoljetnoj tradiciji javnog bilježništva, a jubilej koji slavimo, 25. je godišnjica ponovnog ustroja javnog bilježništva na našim prostorima.

Moderno javno bilježništvo ustrojeno je kao latinski tip notarijata te je u ovih dvadeset pet godina prepoznato kao ravnopravan dio pravosuđa, javna služba koja preventivno djeluje i pridonosi javnom boljitku, što je i službi omogućilo širenje kompetencija. Tako su javni bilježnici u Republici Hrvatskoj odmah na početku svoga djelovanja reformama Zakona o trgovačkim društvima postali jedan od stupova prava društava, koje je reformirano u Republici Hrvatskoj po uzoru na njemačko i austrijsko zakonodavstvo. Uloga javnih bilježnika kod nastanka, promjena i prestanka (statusnih promjena) trgovačkih društava vrlo je važna. Donošenjem novog Zakona o nasljeđivanju 2003. godine javnim je bilježnicima, kao sudskim povjerenicima, povjereno provođenje ostavinskog postupka, dok su reformama Ovršnog zakona javni bilježnici nadležni za provođenje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave, odnosno u postupcima osiguranja. Od 2017. godine javni bilježnici podnose i elektroničke prijedloge za upise u zemljišne knjige, čime se omogućava građanima djelotvornije postupanje i u tim postupcima. Uz sve izvorne poslove propisane Zakonom o javnom bilježništvu, vidljivo je da su javni bilježnici, kroz sve ove godine, od ponovne uspostave službe dobivali nove kompetencije te uspješno ispunjavali zadaće koje je država, odnosno zakonodavac pred njih postavljao. Kada bih opisivala našu ulogu u pravosuđu, poslužila bih se sintagmom »sud prije suda«. To bi značilo da javni bilježnici, kao nositelji javnih ovlasti, trebaju i moraju anticipirati i preventivno rješavati sve zahtjeve stranaka te tako sprječavati sporove i olakšati poziciju kako sudovima, tako i drugim dionicima pravosuđa, a ujedno umjesto sudova provoditi nesporne postupke.

Kao predsjednicu Hrvatske javnobilježničke komore, nakon izbora na tu časnu funkciju u siječnju ove godine, dočekalo me dosta otvorenih pitanja kojima se valjalo posvetiti.

Ponajprije riječ je o zakonodavnim aktivnostima koje se izravno tiču javnobilježničke službe i nadležnosti javnih bilježnika na području prava društava, Ovršnog zakona i prometa nekretnina.

Hrvatska javnobilježnička komora iznijela je svoja argumentirana stajališta na prijedloge zakona koji reguliraju navedenu materiju, a koja proizlaze iz praktičnog rada svih godina i koji su, smatram, pridonijeli javnoj raspravi. Tu uvijek postoji više pristupa. Jedan, koji kao služba ne zastupamo, jest građenje »ab ovo«. Takav pristup dovodi često do neželjenih posljedica. Jedan uravnoteženiji pristup bio bi da se pri promjeni zakona percipiraju dobre stvari prijašnjeg zakonodavnog uređenja i pritom reformira institute koji su se u praksi i društvu pokazali problematičnima. 

Vezano uz ciljeve moga mandata moram istaknuti da bih uistinu voljela da kroz medije građanima bolje približimo ulogu javnih bilježnika u pravosuđu. Naš rad i naša uloga vrlo je često građanima nerazumljiva i potrebno je objasniti im tko je javni bilježnik, koja je njegova uloga, kako im kao služba možemo pomoći u ostvarenju njihovih prava i zahtjeva, kako možemo pomoći državi kao dio reformiranog pravosuđa koje će biti na ponos i korist našim građanima. Smatram da kroz sve ove godine to možda nismo učinili u dovoljnoj mjeri.

Uloga hrvatskih javnih bilježnika nije dovoljno iskorištena u pravosuđu. Na europskom polju javni bilježnici sudjeluju u četiri osnovna područja prava. Pravu društava, nasljednom pravu, obiteljskom pravu i prometu nekretnina. Smatram da bi u području obiteljskog prava i prometa nekretnina uloga javnih bilježnika morala biti veća. 

Svjesni smo da su promjene nešto normalno i da je bitno da se u njima sudjeluje aktivno. Komora prati tijekove i iskustva drugih država Europske unije koje imaju sustav latinskog notarijata putem svoga strukovnog udruženja Vijeća notarijata Europske unije, ali isto tako otvara dijaloge s drugim pravnim profesijama u Republici Hrvatskoj, ponajprije odvjetnicima, kao i s našim ministarstvom. Želimo biti na pomoći i pridonijeti boljem pravosuđu u cjelini. Otvoreni smo i za dijalog s civilnim udrugama, poput Udruge blokirani te želimo aktivno saslušati i biti dionici rasprave. Istina je da su se poslovi javnih bilježnika mijenjali kroz sve ove godine, ali mijenjalo se i društvo. Prije dvadeset pet godina prva pomisao na javne bilježnike bila je povezana s tintom, perom i pečatom. Danas javnobilježnička služba koristi napredne digitalne alate u svom postupanju, ima razvijen informacijski sustav za poslovanje i dokumente potpisuje naprednim elektroničkim potpisom te u svom sustavu kreira digitalni spis. U posljednje tri godine Komora je u potpunosti informatizirala službu, uvela jedinstveni informacijski sustav te ga certificirala po ISO standardima, provela obuku kako bi, između ostalog, bila ravnopravan partner državi kod digitalizacije pravosuđa.

Jasno je da bi u sveopćoj digitalizaciji javni bilježnici određeni dio poslova mogli izgubiti, ali smatram da će postojati područja gdje će se naša uloga znati vrednovati i povećati. Tu ponajprije mislim na promet nekretnina i nesporne obiteljske postupke. 

Izmjenama Zakona o trgovačkim društvima uvedeno je osnivanje trgovačkih društava na daljinu, a Ovršnim zakonom, koji se nalazi u zakonodavnoj proceduri, uvest će se elektronička ovrha na temelju vjerodostojne isprave. Dakako da sve te zakonodavne promjene utječu na javnobilježničke urede. Uredi će se morati reorganizirati u skladu s novim zakonodavnim rješenjima. Važno je da je javnobilježnička služba dostupna građanima i u Visu, Iloku, Rabu, Vrgorcu, kao i u velikim gradovima. Nažalost, određena javnobilježnička mjesta nisu popunjena jer nema zainteresiranih kandidata. To je problem o kojemu mi kao Komora moramo dobro promisliti i voditi računa, jer suprotno općoj predodžbi, u određenim sredinama javni bilježnici jednostavno nemaju dovoljno posla da financiraju svoje urede. 

Javni bilježnici u prijedlogu novog Ovršnog zakona imaju više uloga. Kao povjerenici sudova, donose rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, solemniziraju isprave vezane uz sredstva osiguranja te sudjeluju u postupku založnopravnog osiguranja na temelju sporazuma stranaka. 

U javnosti se uloga javnih bilježnika promatra kroz prizmu sudjelovanja javnih bilježnika u postupku ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. Ta je nadležnost na javne bilježnike prenesena 2007. godine. Naime, tada je radi pregovora s Europskom unijom i ostvarivanja mjera u području pravosuđa trebalo sudove rasteretiti te povećati djelotvornost u rješavanju tih predmeta. Ovršni postupci na temelju vjerodostojne isprave danas se rješavaju u roku 30-90 dana, za razliku od prijašnjih godina kada su postupci trajali i više godina, i javni bilježnici tu su svoju zadaću izvrsno odradili. Kolege javne bilježnike stoga boli negativna percepcija koja je stvorena u javnosti vezano uz našu službu.

Certificiranje nespornih tražbina, što je i sam postupak ovrhe na temelju vjerodostojne isprave (u Austriji to bi bila sudska opomena, u Mađarskoj platni nalog, u Sloveniji rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave) predstavlja higijenu pravosudnog sustava te je pokazatelj učinkovitosti nekog pravosuđa. Predloženim rješenjem sigurno će se utjecati na brzinu rješavanja predmeta, jer se novim prijedlogom zakona uvode dodatne procedure te u samom postupku sudjeluje previše dionika, što će utjecati na učinkovitost samog postupka. 

Hrvatska javnobilježnička komora podržava uvođenje digitalizacije u sustav. To je u skladu s našim prijedlozima koje smo zastupali od 2013. godine, znači puno prije nego što je ta ideja uopće zaživjela kod predlagatelja, odnosno u cjelokupnoj javnosti. 

U nacrtu prijedloga Ovršnog zakona Komora podržava nastojanja predlagatelja da se podigne razina transparentnosti i veće obaviještenosti ovršenika u samom postupku. Komora je predlagala posebno sučelje putem kojeg bi svaki građanin, u svakom trenutku, u komociji svog doma, mogao dobiti osnovne informacije je li protiv njega pokrenut prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, od kojeg ovrhovoditelja, za koju tražbinu te gdje se postupak vodi. Komora cijelo vrijeme razmišlja kako zaštititi tu slabiju stranu u postupku. To je uostalom i njihova uloga, kao nepristranih povjerenika stranaka.

Uvođenjem elektroničkog osnivanja na daljinu bez opunomoćenika derogiraju se neki osnovni postulati na kojima naše pravo društava počiva. Temelji našeg prava društava su neovisni sud, javni bilježnici i sudski registar. Naše pravo društava osnovu ima u njemačkoj i austrijskoj praksi te je uvođenje osnivanja na daljinu u tom smislu određena anomalija. Moguće posljedice toga su smanjenje povjerenja u istinitost upisa u sudski registar jer su isprave na kojima se temelji upis slabije kvalitete od isprava pravnih profesionalaca. Moguće su i zloporabe, kao što se dogodilo u Republici Bugarskoj, gdje je nakon uvođenja sličnog instituta došlo do urušavanja povjerenja u sudski registar tako da je službeni sudski registar počeo tražiti potvrde od neslužbenog registra koji je za svoje upise vodila Bugarska javnobilježnička komora. Posljedica je bila ponovno vraćanje javnobilježničkih ovlasti i ukidanje takvog instituta. Kao jedno od opravdanja uvođenja elektroničkog osnivanja trgovačkih društva na daljinu bila je potreba usklađivanja s europskom Direktivom o uslugama, koja je donesena 2006. godine. Nakon 2006. na području Europske unije dogodile su se zloporabe, kao prije spomenuta u Republici Bugarskoj, zbog kojih je razloga Europska unija donijela set novih direktiva koje, između ostalog, percipiraju tradicionalnu uloga javnih bilježnika u pravu društava u cijelom nizu europskih država s germanskom pravnom tradicijom. Mislim da to naš zakonodavac prigodom tih promjena nije uzeo u obzir. Komora je u javnoj raspravi predlagala rješenje koje bi uključivalo javne bilježnike, kao jamce pravne sigurnosti u postupku daljinskog osnivanja, i to po uzoru na austrijski model i uz korištenje modernih tehnologija (video-konferencija, elektronički javnobilježnički akt). Znači, Komora podržava uvođenje elektroničkog osnivanja trgovačkih društava na daljinu, međutim smatramo da bi model trebao biti drukčiji. 

Velik korak u olakšavanju prekograničnog nasljeđivanja bilo je donošenje navedene Uredbe o nasljeđivanju, koja olakšava postupanje građanima u slučaju kada postoji međunarodni element kod nasljeđivanja. Sama Uredba primjenjuje se na nasljeđivanje osoba koje su umrle nakon 17. kolovoza 2015. i primjenjuje se u svim državama članicama Europske unije, osim u Danskoj, Irskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu. 

Hrvatski javni bilježnici pripremali su se za primjenu Uredbe kroz više edukacija koje je organizirala Hrvatska javnobilježnička akademija samostalno i u suradnji s notarijatima drugih država članica Europske unije, u sklopu zajedničkog europskog projekta naše europske organizacije CNUE-a, koji je sufinancirala Europska komisija. 

Provedena su predavanja i praktične radionice koje su održane prije nego što je Uredba stupila na snagu, tako damogu reći da su hrvatski javni bilježnici spremno dočekali početak primjene Uredbe. Javni bilježnici su i prije stupanja na snagu Uredbe, posebice u pograničnim područjima, imali dosta ostavinskih predmeta u kojima je postojao prekogranični element. Međutim, Uredba u tom smislu uvodi nove institute i drukčije poveznice i sigurno je u tom smislu potrebno određeno vrijeme da se stvori praksa vezana uz primjenu same Uredbe, kako u Republici Hrvatskoj, tako i u drugim državama članicama Europske unije. Promjena se posebice tiče uvođenja nove poveznice »uobičajenog boravišta«, pa se sada događa da javni bilježnici moraju provesti cijeli postupak kako bi utvrdili jesu li uopće nadležni za provođenje ostavinskog postupka. S tim u svezi postoji problem dvostruke litispendencije. U samoj Uredbi postoje kolizijska pravila koja uređuju postupanje u takvim slučajevima. Uredba uvodi i europsku potvrdu o nasljeđivanju kao svojevrsni sui generis element međunarodnog prava. U preambuli Uredbe o nasljeđivanju navodi se da bi »zahtjevi za evidentiranje u upisnik prava na pokretnoj i nepokretnoj imovini trebali biti isključeni iz područja primjene Uredbe«. To je posebice bitno za upise u zemljišne knjige države članice. Budući da Uredba propisuje da bi pravo države članice u kojoj se nalazi upisnik (za nepokretnu imovinu pravo države članice u kojoj se nalazi nekretnina, lex rei sitae) trebalo biti ono koje određuje pod kojim pravnim uvjetima i kako se evidencija mora voditi te koja su tijela, poput zemljišnoknjižnih odjela ili javnih bilježnika, zadužena za provjeru jesu li svi zahtjevi ispunjeni i je li predočena ili utvrđena dokumentacija dovoljna te sadržava li prijeko potrebne podatke. U tom smislu, u Republici Hrvatskoj postojali su određeni problemi s provedbama rješenja o nasljeđivanju iz, primjerice, Savezne Republike Njemačke jer njihova rješenja, a posljedično i europske potvrde o nasljeđivanju ne sadržavaju opise nekretnina, i ne navode ostavinsku imovinu, što nije u skladu s našim Zakonom o zemljišnim knjigama. 

U hrvatskoj pravnoj teoriji o Europskoj potvrdi o nasljeđivanju govori se kao o sui generis instrumentu međunarodnog prava propisanog Uredbom, koji ne predstavlja niti javnu niti privatnu ispravu na temelju koje se obavlja upis u zemljišne knjige na temelju Zakona o zemljišnim knjigama. Komora je kroz posljednju radnu skupinu za pripremu novog Zakona o zemljišnim knjigama predlagala da se u Zakon izričito uvrsti da se upisi u zemljišne knjige mogu provesti i na temelju Europske potvrde o nasljeđivanju. Međutim, tekst Zakona ne sadržava takvo utvrđenje. 

U Republici Hrvatskoj javni bilježnici i sudovi ovlašteni su izdavati Europske potvrde o nasljeđivanju. U drugim državama Europske unije to su također uglavnom sudovi i javni bilježnici. Svako od nadležnih tijela za izdavanje Potvrde svakako, prilikom njezina sastavljanja, trebaju dodatnu pozornost obratiti na pravnu snagu Potvrde i uzeti u obzir one elemente koje ona mora sadržavati i dovesti ih u vezu s domaćim propisima koji reguliraju postupanje zemljišnoknjižnih sudova prilikom provedbe upisa u zemljišnu knjigu. 

Hrvatska javnobilježnička komora članica je ENRWA/ARERTA Europske mreže registara oporuka koja vodi komunikacijsku platformu RERT, koja služi upravo međupovezivanju nacionalnih registara oporuka. Komora od 2003. godine, na temelju Zakona o nasljeđivanju i Pravilnika o Hrvatskom upisniku oporuka, vodi Hrvatski upisnik oporuka kao elektroničku aplikaciju putem koje ovlašteni korisnici evidentiraju činjenice sastava, proglašenja, opoziva i vraćanja oporuke. Nažalost, nedostatak pravnog temelja u tim propisima do sada je onemogućavao pristup RERT-u jer našim propisima nije bila propisana razmjena podataka s inozemnim tijelima.

Početak primjene Europske uredbe o nasljeđivanju dodatno je potaknuo inicijativu osnivanja ekspertne grupe za međupovezivanje upisnika oporuka, u radu koje su sudjelovali predstavnici Ministarstva pravosuđa i Hrvatske javnobilježničke komore. Na sastancima ekspertne grupe dogovoreno je da će se krenuti u izmjenu propisa, i to Pravilnika o Hrvatskom upisniku oporuka, a tim će se izmjenama omogućiti razmjena podataka iz HUO-a s podacima inozemnih tijela. Ta bi se razmjena ograničila na podatke iz registara oporuka drugih država članica Europske unije. Za sada mogu reći da je Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o Hrvatskom upisniku oporuka, kojim su obuhvaćene navedene izmjene, prošao postupak e-savjetovanja, što znači da uskoro možemo očekivati i njegovu objavu u Narodnim novinama, čime bi se otklonila i zadnja prepreka s naše strane da sudjelujemo u razmjeni podataka s registrima oporuka drugih država članica Europske unije. 

Javni bilježnici od 2017. godine podnose elektroničke prijedloge za upis u zemljišne knjige, kao ovlašteni korisnici sustava ZIS-a putem web-aplikacije Uređena zemlja. Donošenjem novog Zakona o zemljišnim knjigama iz 2019. godine javni bilježnici i dalje zajedno s odvjetnicima i državnim odvjetnicima imaju mogućnost slati elektroničke prijedloge za upis u zemljišne knjige.

Novina je da je Komora u suradnji s Ministarstvom pravosuđa Republike Hrvatske tijekom ove godine započela s projektom uspostave web-servisa između aplikacije javnih bilježnika eNotar i aplikacije Uređena zemlja.

Javni bilježnici uspostavom toga web-servisa, čija se uspostava predviđa do kraja ove godine, imat će mogućnost izravno iz svog informacijskog sustava eNotar: podnositi elektroničke prijedloge za upis u zemljišne knjige, podnositi dopune prijedloga za upis, izdavati zk izvatke, dohvatiti dokumente i druge informacije iz sustava ZIS-a te podnositi pravomoćna rješenja o nasljeđivanju zemljišnoknjižnim odjelima općinskih sudova.

Uspostavom web-servisa postojat će izravna komunikacija između sustava eNotar i sustava ZIS-a, što smatramo da će dodatno ubrzati proceduru i postupanje javnih bilježnika.

Smatramo da bi u sljedećim koracima, prigodom daljnjih reformi, javni bilježnici zajedno s odvjetnicima i drugim pravnim profesionalcima trebali, kao i u drugim državama članicama EU i susjednim državama postati svojevrsni »one stop shop« pri prometu nekretnina. Pretpostavke za to već postoje. Stranka je ovlaštena kod javnog bilježnika: sastaviti ugovor o raspolaganju nekretninama, deponirati tabularnu ispravu i novac, tražiti podnošenje elektroničkog prijedloga za upis u zemljišne knjige kao i izdavanje izvatka iz zemljišnih knjiga i prijaviti porez na promet nekretnina. 

Trenutačno, neke od tih radnji građani, zbog tako postavljenog sustava i zakonodavnog okvira, obavljaju sami ili kod nekih drugih institucija (npr. agencija za promet nekretnina), što, u načelu, dovodi do pravne nesigurnosti i neuređenog stanja zemljišnih knjiga. Nažalost, dok god postoji mogućnost da stranke same sastavljaju ugovore o raspolaganju nekretnina, za čiji je sastav potrebno pravno znanje, posebice u situaciji nesređenog stanja zemljišnih knjiga, pravne sigurnosti i dalje na tom području neće biti.