Predbilježba kao vrsta upisa koristi se rijetko u praksi, iako postoji puno slučajeva kada bi je trebalo koristiti. Naime, sudovi, na temelju isprave koja nije perfektna, u smislu da sadržava sve opće i posebne pretpostavke za zemljišnoknjižni upis, ne dopuštaju bilo kakav upis, već prijedlog odbijaju, iako su ispunjeni uvjeti za predbilježbu. Kako je rijetka predbilježba, tako su i tužbe za opravdanje predbilježbe rijetkost u praksi. Osim toga, kratki rokovi za podizanje tužbe za opravdanje predbilježbe često puta dovode do toga da osobe u čiju je korist predbilježba izvršena, ne pokreću parnični postupak, već kada isprave nedostatke u ispravi radi kojih je i stvarno pravo predbilježeno, podnose novi prijedlog. Stoga, autorica u ovom članku piše iscrpno o predbilježbi kao institutu zemljišnoknjižnog prava te o tužbi radi opravdanja predbilježbe.