1. UVOD
Glede troška povezanog s odgovorom na reviziju Vrhovni sud Republike Hrvatske, u smislu članka 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku¹ (u nastavku teksta: ZPP), prema kojem će sud pri odlučivanju o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, u najvećem broju slučajeva utvrđuje da odgovor na reviziju nije od utjecaja na donošenje odluke o reviziji, a pritom ocjenjuje sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ZPP-a, dok troškove odmjerava prema odvjetničkoj tarifi.

U Odluci broj: U-III-3069/2023 od 15. travnja 2025. Ustavni sud se po prvi put pozabavio pitanjem naknade troškova odgovora na reviziju te utvrdio povredu prava na pravično suđenje zbog povrede prava na obrazloženu sudsku odluku. U članku dajemo prikaz glavnih naglasaka navedene Odluke.

2. PREDMET SPORA KOJI JE PRETHODIO REVIZIJSKOM POSTUPKU
U provedenom parničnom postupku tužiteljice koja je teško stradala na radu, protiv poslodavca, a radi isplate rente, na temelju članka 195. st. 2. Zakona o obveznim odnosima² (u nastavku teksta: ZOO/91), prema kojem ako povrijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili smanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati povrijeđenom određenu novčanu rentu, kao naknadu za tu štetu, donesena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, br.: Pr-3093/2019-148 od 29. srpnja 2021., kojom joj se odobrava renta u iznosu od 1.997,00 kuna mjesečno od 2020. pa nadalje. U postupku je utvrđeno:

• da je tužiteljica (odnosno podnositeljica) bila zaposlena kod tuženika od 23. srpnja 1993.
• da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 9. srpnja 2004. utvrđeno da postoji neposredna opasnost od nastanka invalidnosti, ako tužiteljica nastavi raditi na poslovima na koje je raspoređena i koje obavlja te da je rješenjem istoga tijela od 9. svibnja 2005. ponovo utvrđeno da i nadalje postoji opasnost od nastanka invalidnosti ako tužiteljica nastavi raditi na poslovima na koje je raspoređena
• da tuženik, bez obzira na ta rješenja, tužiteljicu nije rasporedio na druge poslove gdje ne bi bila izložena opasnosti od nastanka invalidnosti odnosno utjecaju alergena zbog kojih je tužiteljica oboljela
• da je tužiteljici Odlukom o otkazu ugovora o radu od 5. lipnja 2007. otkazan ugovor o radu zbog osobno uvjetovanih razloga, jer zbog određenih trajnih osobina i sposobnosti nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa, a rješenjem HZMO-a, Područne službe u Koprivnici, KLASA: 141-02/06-01, URBROJ: 341/08/05/3-06-014963 od 28. ožujka 2007. utvrđeno je da je kod tužiteljice zbog bolesti nastala profesionalna nesposobnost za rad počevši od 12. prosinca 2006.
• da je tužiteljica otišla na bolovanje 24. studenoga 2006., nakon čega se više nije vraćala na posao pa joj je nakon odlaska na bolovanje, rješenjem HZMO-a, Područne službe u Koprivnici, od 28. ožujka 2007., s početkom od 12. prosinca 2006. priznato pravo na invalidsku mirovinu
• da je provedenim medicinskim vještačenjem po vještaku specijalistu medicine rada i vještaku specijalistu pulmologu utvrđeno da postoji uzročno-posljedična veza između bolesti koje su se javile kod tužiteljice (bronhalne astme, rinitisa i eritema lica) i uvjeta rada kojima je bila izložena na radnom mjestu
• da je provedenim medicinskim vještačenjem po vještaku specijalistu medicine rada utvrđeno da kod tužiteljice postoji preostala radna sposobnost
• da je tužiteljica bila u postupku profesionalne rehabilitacije koja nije uspjela jer je stručni tim HZMO-a utvrdio da su alergeni, koji kod tužiteljice izazivaju astmatske napadaje, prisutni već od ulaznih vrata tvornice
• da je na području županije u kojoj tužiteljica živi i gdje je radila u razdoblju od deset godina nakon 2007. bilo nezaposleno više tisuća osoba koje su bile radno sposobne i sa srednjom stručnom spremom kao tužiteljica
• da je u istom razdoblju bilo nezaposleno više desetaka osoba (broj varira od godine do godine, ali uvijek se pojavljuje višak nezaposlenih) na radnom mjestu tehničara/tehničarke za kemijsku i prehrambenu tehnologiju i industriju i biotehnologiju, odnosno na radnom mjestu koje je bilo radno mjesto tužiteljice.

Utvrđujući odgovornost tuženika (poslodavca) za nastalu bolest, koja je uzrokovana izloženošću agensima na radnom mjestu, što je rezultiralo utvrđenjem profesionalne nesposobnosti za rad, zbog čega je donesena odluka o redovitom osobno uvjetovanom otkazu, utvrđujući i uzročno-posljedičnu vezu između štete i štetne radnje te utvrđujući (s obzirom na utvrđenu profesionalnu bolest tužiteljice i profesionalnu nesposobnost za rad) nemogućnost zaposlenja tužiteljice, kako kod tuženika, tako i na tržištu rada u okviru preostale radne sposobnosti, unatoč tome što se tužiteljica nakon utvrđivanja profesionalne nesposobnosti za rad nije niti pokušala zaposliti kod drugog poslodavca, niti se prijavila na Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Sud je u pobijanoj odluci prihvatio tužbeni zahtjev pozivom na članak 1095. st. 2. i 1088. st. 1. Zakona o obveznim odnosima³ i tužiteljici priznao pravo na mjesečnu rentu. Ta je presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu, br.: Gž R-2346/2021-2 od 8. prosinca 2021.

3. REVIZIJSKI POSTUPAK
Protiv drugostupanjske presude tuženik (poslodavac) podnio je prijedlog za dopuštenje revizije te je rješenjem Vrhovnog suda broj: Revd 1092/2022 od 7. rujna 2022. dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude, zbog sljedećeg pravnog pitanja: “Ima li radnik pravo na izgubljenu zaradu i novčanu rentu ako se nije ni pokušao zaposliti s preostalom radnom sposobnošću?”.

Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je podnio reviziju prema članku 382. ZPP-a, koji se primjenjuje u tom predmetu na temelju članka 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Nar. nov., br. 80/22) zbog navedenog pravnog pitanja. Predložio je nižestupanjske odluke preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, uz naknadu troška revizijskog postupka.

Podnositeljica (kao tužiteljica) u odgovoru na reviziju predložila je reviziju odbiti i zatražila trošak sastavljanja odgovora na reviziju. U bitnome, u odgovoru se pozvala na odluku Ustavnog suda br.: U-III-114/2020 od 16. rujna 2021., s kojom su usklađene presude nižestupanjskih sudova, na presude Vrhovnog suda br.: Rev-3385/2015 od 16. travnja 2019. i broj: Rev x-161/11 od 19. listopada 2011. te je osporila navode tuženika vezane uz vještačenja.

Vrhovni je sud, pozivom na navedenu recentnu ustavnosudsku praksu, ostao pri stajalištu da je na tužitelju (a u smislu pretpostavki za ostvarenje ovdje spornih prava) načelna obveza (aktivnog pokušaja) zapošljavanja u okviru preostale radne sposobnosti, što prema ustaljenom i očekivanom redovitom tijeku djelovanja sasvim sigurno podrazumijeva i prijavu na Hrvatski zavod za zapošljavanje, kao jednu od osnovnih radnji usmjerenih na traženje posla kroz (i) u tu svrhu ustrojeno institucionalno tijelo.

No, također se ne može unaprijed ne ostaviti mogućnost da činjenica nepojavljivanja na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje i pasivnost pri traženju posla na tržištu rada sama po sebi, u određenim, ograničenim slučajevima (a u tom se smislu usmjerava na restriktivniji pristup), ipak ne dovede do gubitka ovdje spornih prava, a to, primjerice, u okolnostima prije navedenih specifičnih činjeničnih utvrđenja, osobito uz činjenično utvrđenje potpune faktičke nemogućnosti zapošljavanja na tržištu rada.

Pritom, revizijski sud izrazito naglašava da tom odlukom nikako ne izražava shvaćanje da se a priori tužitelja stavlja u poziciju da se za ostvarivanje ovdje spornih prava ne treba prijavljivati na Hrvatski zavod za zapošljavanje radi traženja zaposlenja niti aktivno, u okviru svoje radne sposobnosti, tražiti zaposlenje na tržištu rada. Naprotiv, takva bi se (proaktivna) angažiranost upravo mogla smatrati kao očekivan, primaran i logičan način djelovanja, koji se od oštećenika po redovitom tijeku stvari i očekuje te su (i dalje) itekako zamislivi (možda čak i izgledniji no, što ipak ulazi u ocjenu stanja svakog konkretnog slučaja) slučajevi u kojima će izostanak takvog djelovanja ukazivati na nedovoljnu angažiranost tužitelja koja bi u određenim okolnostima itekako mogla rezultirati zaključkom o neprihvatljivom suzdržavanju od realno mogućeg otklona štetnih posljedica i, posljedično, odbijanjem tužbenog zahtjeva.

Hoće li u određenom slučaju propust takvih aktivnosti imati utjecaja na odluku u pravnoj stvari, ovisit će o okolnostima svakog konkretnog slučaja, pri čemu je, dakle, osnovna polazišna točka (ali ne nužno i krajnja) uistinu očekivana spominjana aktivnost tužitelja u smislu prijave i aktivnog traženja posla. No, ipak, kada bi se u konkretnom predmetu ocijenilo da specifične okolnosti slučaja to ne opravdavaju, ustrajanje na tom preduvjetu (obvezi prijave) kao apsolutnom, moglo bi dovesti do suviše formalističkog, u ustavnopravnom smislu neprihvatljivog pristupa suđenju (sve u gore navedenom smislu). Upravo je u smislu potonjeg za zaključiti da je odluka u toj, konkretnoj pravnoj stvari donesena isključivo u okviru činjenično nesumnjivog utvrđenja dokazane, potpune i eklatantne nemogućnosti zaposlenja tužiteljice na tržištu rada.

Podnositeljici nije priznat trošak odgovora na reviziju od 1.244,28 eura. S tim u vezi, Vrhovni sud navodi: “Zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona, da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom revizije.”.

4. STAJALIŠTE USTAVNOG SUDA
U ustavnoj tužbi podnositeljica prigovara da je odgovor na reviziju bio svrhovit jer sadržava praksu Ustavnog i Vrhovnoga suda koja je od utjecaja pri donošenju presude Vrhovnog suda kojom je odbijena revizija tuženika i potvrđene nižestupanjske presude, donesene u njezinu korist.

Vrhovni je sud ocijenio da u konkretnom postupku odgovor na reviziju nije od utjecaja na donošenje odluke o reviziji, u smislu članka 155. st. 1. ZPP-a, prema kojem će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, a pritom će sud ocijeniti sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ZPP-a, dok se troškovi odmjeravaju prema odvjetničkoj tarifi.

Uzevši u obzir da je Vrhovni sud u ovom predmetu dopustio reviziju tuženiku, a podnositeljica, tužiteljica (koja je uspjela u provedenom pravomoćno okončanom parničnom postupku radi naknade štete koja joj je nastala na radu), podnijela je odgovor na reviziju, Ustavni je sud utvrdio da je Vrhovni sud pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu troška odgovora na reviziju morao cijeniti okolnosti predmeta i utjecaj odgovora na reviziju podnositeljice na ishod revizijskog postupka, a što, kako proizlazi iz obrazloženja točke II. osporene presude, nije učinio.

Stoga, u osobitim okolnostima ovoga predmeta, Ustavni sud ne nalazi da je Vrhovni sud za svoju odluku u vezi s troškom odgovora na reviziju podnositeljice dao relevantne i dostatne razloge. Time je osporenim dijelom revizijske presude podnositeljici povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. st. 1. Ustava.

Navedena odluka donesena je s obzirom na specifične okolnosti predmeta (ozljeda na radu, spor protiv poslodavca, renta), a posebno cijeneći da je podnositeljica u odgovoru na reviziju iznijela praksu Ustavnog i Vrhovnog suda koja potkrepljuje stajalište nižestupanjskih sudova koji su sudili u njezinu korist.

Pri određivanju naknade troškova postupka, “… sud će uzeti u obzir samo one troškove koji su bili svrhoviti za vođenje parnice, a ne one koji su bili svrhoviti za pojedinu parničnu stranku.” (iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br.: Pž-7622/05 od 19. prosinca 2007.; prema Grbin, Ivo, Zakon o parničnom postupku, Organizator, 2010., str. 151).

Dakle, načelo svrhovitosti je temeljno pri određivanju troškova postupka, pa će i Vrhovni sud, u skladu s tim načelom, odlučivati o troškovima revizije i odgovora na reviziju, u skladu s posebnim okolnostima svakog pojedinog slučaja (kako je naprijed opisano). Pritom, izgradit će i svoju sudsku praksu vezanu uz te troškove.