Općenito govoreći o modelima reorganizacije (stečajnog plana, preustroja, rehabilitacije, restrukturiranja, predstečajnih nagodbi), hrvatsko stečajno pravo poznaje institut prijenosnog stečajnog plana te predstečajne nagodbe. Međutim, poredbenopravna uređenja ukazuju na to da postoji velik broj različitih mogućnosti u situaciji kada se jedno trgovačko društvo nađe u ozbiljnoj financijskoj krizi i kada mu prijeti stečaj. Jedna od mogućnosti je unaprijed pripremljen plan reorganizacije (tzv. pre-pack model). On predstavlja »kompromis« stečajnog plana i predstečajne nagodbe, jer podrazumijeva da poslovni subjekti unaprijed usuglase plan reorganizacije, pa tek onda podnesu sudu prijedlog za pokretanje stečaja, dobivajući time na vremenu te smanjujući troškove. Taj oblik neformalne reorganizacije najprije se počeo koristiti u SAD-u, ali se kasnije proširio i na velik dio zakonodavstava, primjerice implementiran je u srbijanski Zakon o stečaju, a rasprava se vodi i o njegovom implementiranju u Zakon o stečaju Federacije Bosne i Hercegovine. Koje su prednosti, a koje mane pre-pack modela stečaja, iz perspektive hrvatskog stečajnog prava autori će naznačiti u članku.