Organizacija učinkovitog pravosudnog aparata primarna je zadaća zakonodavne i izvršne vlasti koja mora omogućiti sudskoj vlasti potrebne uvjete za rad. No, unatoč nizu uspješnih mjera koje se poduzimaju za rješavanje prekomjerne duljine sudskih postupaka, najviša pravosudna tijela, ali i doktrina, uočavaju to kao sistemski problem. Cilj je ovoga članka, na temelju indikativne metode utvrđivanja činjenica u svezi s trajanjem sudskih postupaka, odgovoriti na pravnu dvojbu treba li se trajanje sudskog postupka propisati zakonom, ili je za to dovoljan pravni standard određen autonomnim pojmovima, kao što su „razuman rok”, „pravično suđenje” i/ili „hitno/žurno postupanje“.