Prema odredbi čl. 3. st. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (Nar. nov., br. 27/01), kolektivne ugovore na temelju ovoga Zakona sklapaju Vlada RH i sindikati javnih službi.

Na pitanja plaća i drugih naknada na osnovi rada službenika i namještenika u javnim službama koja nisu uređena spomenutim Zakonom, primjenjuju se opći propisi o radu, odnosno u skladu s njima sklopljeni kolektivni ugovori.

Subjekti koji sklapaju kolektivni ugovor

Prvi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama, sklopljen je 17. svibnja 1996. godine na određeno vrijeme od 5 godina, s primjenom od 1. lipnja 1996.godine.

Po njegovom isteku nakon dvomjesečnoga teškog i mukotrpnoga pregovaranja Vlade RH s jedne strane i sedam sindikata u javnim službama s druge strane i to: Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Samostalni sindikat radnika u djelatnosti zdravstva, MIO i socijalne zaštite Hrvatske, Sindikat hrvatskih učitelja i Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, sklopljen je novi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (u nastavku teksta: kolektivni ugovor) dana 13. prosinca 2001. godine.

Ovaj kolektivni ugovor stupa na snagu danom potpisa ugovornih strana, a primjenjuje se od 1. siječnja 2002. godine također na određeno vrijeme od 5 godina.

U skladu s člankom 199. Zakona o radu kolektivni ugovor mora se javno objaviti.¹

Mnoga pitanja kao što su radna mjesta s posebnim uvjetima rada i pripadajuća visina dodatka na plaću za svako takvo radno mjesto, postupak i način izrade pravila o poslovima koji se ne smiju prekidati za vrijeme štrajka, uređenje dnevnog ili tjednog rasporeda radnog vremena za posebne poslove, dodatni kriteriji za korištenje godišnjega odmora, uvećanje plaće za dvokratni rad, popis poslova i opseg skraćenja radnog vremena i dr., nisu riješena ovim kolektivnim ugovorom, već se to mora urediti kolektivnim ugovorima djelatnosti tzv. granskim kolektivnim ugovorima.

Primjena kolektivnog ugovora

Ovaj kolektivni ugovor primjenjuje se na zaposlene u javnim službama na koje se primjenjuje Zakon o plaćama u javnim službama.²

U smislu navedenoga zakona javne su službe: javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u Državnom proračunu, Hrvatski zavod, za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Hrvatski zavod za zapošljavanje i javne ustanove kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz sredstava Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osiguranje.

Temeljna načela

U čl. 3. Kolektivnog ugovora utvrđena su temeljna načela odnosno potpisnici su suglasni da će se zalagati i rukovoditi sljedećim načelima:

• međusobne suradnje u području radnih odnosa, socijalnoga osiguranja i zapošljavanja,
• promicanja socijalnoga partnerstva i kolektivnoga pregovaranja,
• poticanja zaključivanja kolektivnih ugovora pojedinih javnih službi,
• mirnog rješavanja sporova.

Primjena ugovora u dobroj vjeri i promjena okolnosti (čl. 4.)

Zakonom o radu³ (čl. 188.) propisana je obveza osoba koje mogu biti stranke kolektivnoga ugovora da u dobroj vjeri pregovaraju o sklapanju kolektivnog ugovora.

Tako su se ugovorne stranke obvezale da će kolektivni ugovor primjenjivati u dobroj vjeri. Nadalje je utvrđena obveza stranaka da neće jednostrano prekršiti ovaj ugovor, nego će drugoj strani predložiti izmjenu ugovora u slučaju ako zbog promjena okolnosti koje nisu postojale niti bile poznate u trenutku sklapanja ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi ovoga ugovora izvršavati, ili bi joj to bilo izuzetno otežano (st. 2. čl. 4.).

Mirno rješavanje sporova

U slučaju nastanka kolektivnog radnog spora koji bi mogao dovesti do štrajka, provest će se postupak mirenja koje provodi mirovinsko vijeće od 3 člana od kojih:

• jednoga imenuje Vlada RH,
• jednoga sindikati zajednički, a
• trećega sporazumno obje strane.

Ako se oko trećeg člana strane ne mogu usaglasiti, zatražit će da ga imenuje Gospodarsko-socijalno vijeće.

Rokovi mirenja (čl. 6.)

Ugovorne strane moraju u roku 24 sata dati prijedlog svoga člana mirovnog vijeća i odmah se dogovoriti oko izbora trećeg člana, a u slučaju da se ne dogovore oko izbora trećega člana, zatražit će se od Gospodarsko-socijalnog vijeća da ga imenuju u roku 24 sata od primitka zahtjeva.

Ako se ugovorne strane drugačije ne dogovore, mirovno vijeće treba svoj prijedlog donijeti najkasnije u roku 3 dana od dana imenovanja svih članova.

Prihvat i učinci mirenja (čl. 7.)

Prijedlog mirovnog vijeća ugovorne strane mogu prihvatiti ili odbiti, o čemu se moraju izjasniti prvoga idućeg radnog dana nakon primitka prijedloga, a ako se u ovom roku neka stranka ne izjasni o prijedlogu mirovnog vijeća, smatra se da ga nije prihvatila.

Prijedlog kojega prihvate obje ugovorne strane ima pravnu snagu i učinke kolektivnoga ugovora.

Arbitraža (čl. 8., 9. i 10.)

Ugovorne strane mogu se dogovoriti da spor iznesu pred arbitražu.

Ako u nekoj javnoj službi zakonom štrajk bude zabranjen, u slučaju kolektivnoga spora, spor će se povjeriti arbitraži.

Troškove mirenja snose sindikati i poslodavci ravnopravno (do sada su troškove snosili samo poslodavci).

Sastav, način odlučivanja te rokovi arbitraže određuju se primjenom članka 5. (mirenje) i članka 6. (rokovi mirenja) novoga kolektivnog ugovora.

Štrajk

Suzdržavanje od štrajka i uvjeti za njegovo dopuštenje (čl. 11.)

Sindikati javnih službi su se obvezali da za vrijeme važenja ovoga kolektivnoga ugovora neće štrajkati radi pitanja koja su ovim kolektivnim ugovorom uređena.

Za sva druga neriješena pitanja te za slučaj spora oko izmjena ili dopuna ovoga kolektivnoga ugovora, pravo na štrajk’ se ne isključuje.

Isto tako sindikati imaju pravo organizirati štrajk solidarnosti s drugim sindikatima uz najavu prema odredbama ovoga kolektivnoga ugovora.

Donošenje odluke o štrajku⁴

Sindikat mora voditi računa o ostvarivanju Ustavom zajamčenih sloboda i prava drugih pri organiziranju i poduzimanju štrajka te se njime ne smiju ugroziti prava na život, zdravlje i osobnu sigurnost.

Za način donošenja odluka o štrajku te za druga pitanja štrajka koja nisu riješena ovim kolektivnim ugovorom, primijenit će se pravila sindikata.

U čl. 13. kolektivnoga ugovora utvrđena je zabrana ometanja štrajka pa tako poslodavci ne smiju sprječavati ili ometati štrajk koji je organiziran u skladu sa zakonom i ovim kolektivnim ugovorom.

Štrajkom rukovodi štrajkaški odbor sindikata, a takvi se odbori moraju osnovati u ustanovama koje su uključene u štrajk ili imenovati osobu koja će obavljati funkciju štrajkaškog odbora. Članovima štrajkaškog odbora ne mogu se odrediti da rade za vrijeme štrajka (čl. 14.).

Obveze i ovlasti štrajkaškog odbora

Ovlasti štrajkaškog odbora jesu da:

• rukovodi cjelokupnim štrajkom,
• prati da li se štrajk odvija u redu i na zakonit način,
• upozorava nadležna tijela na pokušaje sprječavanja i ometanja štrajka,
• kontaktira s nadležnim tijelima, te
• obavlja druge poslove.

Štrajkaški odbor obvezan je razmotriti svaku inicijativu za mirno rješenje spora koju mu uputi poslodavac s kojim je u sporu te na nju odgovoriti u onom obliku u kojem mu je upućena.

Poslovi koji se ne smiju prekidati

Na prijedlog poslodavca sindikat i poslodavac sporazumno izrađuju i donose pravila o poslovima koji se ne smiju prekidati za vrijeme štrajka.⁵

Poslovi potrebni za opsluživanje onih zaposlenika koji dobrovoljno žele raditi, a nisu određeni za obavljanje poslova koji se ne smiju prekidati, ne mogu se proglasiti poslovima koji se ne smiju prekidati.

Pri određivanju poslova koji se ne smiju prekidati valja voditi računa o tome da se njima obuhvati najmanji mogući broj zaposlenika, a da se poslovi učinkovito izvrše.

Postupak i način izrade pravila o poslovima koji se ne smiju prekidati za vrijeme štrajka, utvrdit će se kolektivnim ugovorima službi.

Ako se o pravilima poslova koji se ne smiju prekidati za vrijeme štrajka ne postigne suglasnost, pravila će utvrditi arbitraža čiji se sastav uređuje primjenom odgovarajućih odredbi čl. 5. i 6. ovoga kolektivnog ugovora (čl. 17.).

U slučaju da poslodavac ne dostavi prijedlog pravila o poslovima koji se ne smiju prekidati za vrijeme štrajka do najave štrajka, a sindikati ocijene da poslovi koji se ne, smiju prekidati ipak postoje, mogu samostalno izraditi pravila o tim poslovima, o kojima će sindikati obavijestiti poslodavca najkasnije prije početka štrajka (čl. 18.).

Zbog sudjelovanja u štrajku organiziranom u skladu s ovim kolektivnim ugovorom, zaposlenici ne smiju biti stavljeni u nepovoljni položaj (čl. 19.).

Tumačenje kolektivnoga ugovora

Za tumačenje odredba ovoga kolektivnoga ugovora osniva se zajednička

Ovlasti zajedničke komisije jesu da:

• tumači odredbe ovog kolektivnoga ugovora,
• prati izvršavanje ovoga kolektivnog ugovora,
• izvještava obje strane o kršenju kolektivnog ugovora,
• obavlja druge poslove određene ovim kolektivnim ugovorom (čl. 20.).

Komisija donosi svoje odluke većinom glasova svih članova, a ako se njeni članovi ne mogu složiti oko tumačenja odredbi ovoga kolektivnoga ugovora, povjerit će tumačenje neutralnom stručnjaku čije tumačenje je komisija dužna prihvatiti kao svoje tumačenje. Neutralni stručnjak ima pravo na odgovarajuću naknadu koju zajednički snose obje strane.

Sva tumačenja komisije imaju pravnu snagu i učinke kolektivnoga ugovora i dostavljaju se podnositeju te svim poslodavcima na koje se odnose, a moraju se dati u roku 15 dana od dana primitka zahtjeva (čl. 21. i 22.).

Izmjena, otkaz i obnova ugovora

Svaka ugovorna strana može predložiti izmjene i dopune ovoga kolektivnoga ugovora.⁷ U ime sindikata prijedlog podnosi Pregovarački odbor.

Strana kojoj je podnesen prijedlog izmjena i dopuna mora se u pisanom obliku očitovati u roku 15 dana od dana primitka prijedloga, te mora pristupiti pregovorima o predloženoj izmjeni i dopuni u roku 30 dana od dana primitka prijedloga. U protivnom stekli su se uvjeti za primjenu odredaba ovoga kolektivnoga ugovora o postupku mirenja (čl. 23.).

U odnosu na dosadašnji čl. 26. kolektivnog ugovora, ovaj kolektivni ugovor u članku 24. utvrđuje mogućnost, kao do sada, da se on može u pisanom obliku otkazati s otkaznim rokom od 3 mjeseca. Nadalje kao novost uvodi da je prije otkazivanja strana koja kolektivni ugovor otkazuje obvezna drugoj strani predložiti izmjene i dopune kolektivnoga ugovora te da obje strane mogu otkazati ugovor u slučaju bitno promijenjenih gospodarskih okolnosti.

Zasnivanje radnog odnosa

U skladu s čl. 23. Zakona o radu, prilikom sklapanja ugovora o radu može se ugovoriti probni rad.

Uređivanje probnog rada sadržano je u čl. 25. i 26. kolektivnog ugovora i njegova duljina ovisi o vrsti stručne spreme za obavljanje poslova određenoga radnog mjesta.

Tako on može trajati najdulje:

• mjesec dana za radna mjesta IV. vrste za koje je opći uvjet niža stručna sprema ili osnovna škola,
• dva mjeseca za radna mjesta III. vrste za koje je opći uvjet srednja stručna sprema,
• tri mjeseca za radna mjesta II. vrste za koje je opći uvjet viša stručna sprema,
• šest mjeseci za radna mjesta I. vrste za koje je opći uvjet visoka stručna sprema.

Ako je zaposlenik zbog objektivnih razloga za vrijeme probnoga rada bio odsutan najmanje 10 dana, probni rad se može iznimno produžiti za onoliko vremena koliko je zaposlenik bio odsutan (čl. 25.).

Zaposleniku koji nije zadovoljio na probnom radu prestaje radni odnos otkazom koji mora biti u pisanom obliku i obrazložen. Ako poslodavac ne dostavi zaposleniku otkaz zbog toga što nije zadovoljio na probnom radu najkasnije do posljednjeg dana probnog rada, smatrat će se da je zaposlenik zadovoljio na probnom radu (čl. 26.).

Pripravnici⁸

Ugovor o radu može se sklopiti s pripravnikom koji se osposobljava za samostalni rad za koji se školovao.

Pripravnici se mogu zapošljavati na radnim mjestima od I. do III. vrste.

Ako posebnim propisima nije drukčije utvrđen pripravnički staž može trajati najviše:

• 3 mjeseca za obavljanje poslova radnih mjesta III. vrste,
• 6 mjesecu za obavljanje poslova radnih mjesta II. vrste,
• 12 mjeseci za obavljanje poslova radnih mjesta I. vrste.

Na zahtjev pripravnika pripravnički staž se može skratiti za jednu trećinu, ako poslodavac ocijeni da se pripravnik osposobio za samostalan rad (čl. 28.).

Uvjeti za obavljanje pripravničkog staža

Pripravniku se određuje stručna osoba koja će pratiti njegov rad prema planu i programu osposobljavanja koji mu mora biti uručen.

U skladu s čl. 30. kolektivnoga ugovora pripravnik polaže stručni ispit ako je to propisano zakonom ili drugim propisom. Pripravnik mora dobiti ispitni program i ispitnu literaturu, a prije polaganja stručnog ispita pripravnik ima pravo na plaćeni dopust u trajanju od najmanje:

• pet radnih dana za radna mjesta III. vrste,
• sedam radnih dana za radna mjesta II. vrste,
• deset radnih dana za radna mjesta I. vrste.

Ako pripravnik ne položi pripravnički ispit u prvome pokušaju, ima pravo polagati još jednom u roku koji ne može biti kraći od 15 dana i ako ni tada ne položi, prestaje mu radni odnos istekom posljednjega dana roka za polaganje ispita (čl. 31.).

Radno vrijeme

Člankom 32. kolektivnog ugovora ugovoreno je puno radno vrijeme od 40 sati tjedno, a tjedno radno vrijeme raspoređeno je u pet radnih dana, od ponedjeljka do petka.

Za posebne poslove kolektivnim ugovorom službi, tzv. granskim kolektivnim ugovorom, može se odrediti drukčiji dnevni i tjedni raspored.

Skraćeno radno vrijeme

Na poslovima na kojima ni uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće zaštititi zaposlenika od štetnog utjecaja, radno vrijeme se skraćuje razmjerno utjecaju uvjeta rada na zdravlje i sposobnost zaposlenika.

Popis poslova i opseg skraćenja radnog vremena odredit će se kolektivnim ugovorom službi.

Odmori i dopusti

U radno vrijeme zaposlenika ubraja se vrijeme odmora - stanka (čl. 34.) koja traje najmanje 30 minuta i ona se ne može odrediti u prva tri sata nakon početka radnog vremena, niti u zadnja dva sata prije završetka radnog vremena.

U čl. 34. st. 3. kolektivnog ugovora određena je specifičnost korištenja stanke pa tako ako priroda posla ne omogućuje stanku tijekom rada, poslodavac će zaposleniku omogućiti da radi dnevno toliko kraće (bez mogućnosti da mu se to vrijeme preraspodijeli i omogući da ga koristi kao slobodne dane što je bilo prije regulirano u kolektivnom ugovorom iz 1996. godine).

Bez obzira na opseg radnog vremena zaposlenik ima pravo na odmor od najmanje 12 sati neprekidno između dva uzastopna radna dana.

Zaposlenik ne smije raditi više od 16 sati neprekidno, osim u slučaju više sile (nesreće, elementarne nepogode, požara i si.) ili potrebne hitne medicinske, socijalne, veterinarske i slične intervencije (čl. 35.).

Člankom 36. kolektivnoga ugovora utvrđeno je da zaposlenik ima pravo na tjedni odmor u trajanju od 48 sati neprekidno.

Dani tjednog odmora su subota i nedjelja.

Ako je prijeko potrebno da zaposlenik radi na dan tjednoga odmora, osigurava mu se korištenje tjednog odmora tijekom sljedećeg tjedna.

Ako se tjedni odmor radi potrebe posla ne može koristiti tijekom sljedećega tjedna, on se može koristiti naknadno prema odluci poslodavca. U svakom slučaju zaposleniku se treba osigurati korištenje tjednog odmora nakon 14 dana neprekidnoga rada.

Godišnji odmor

Trajanje godišnjeg odmora po novom kolektivnom ugovoru utvrđeno je na način da se na 18 dana, koliko iznosi najkraće trajanje godišnjega odmora, dodaju dani godišnjeg odmora prema kriterijima utvrđenim kolektivnim ugovorom djelatnosti.

Dakle, u ovom kolektivnom ugovoru brisani su kriteriji za utvrđivanje dodatnih dana godišnjega odmora pa će se to utvrditi kolektivnim ugovorom djelatnosti.

Sljedeća novost odnosi se na ukupno trajanje godišnjega odmora zaposlenih u javnim službama koje ne može iznositi više od 25 radnih dana.

Slijepom zaposleniku i zaposleniku koji radi na poslovima, gdje ni uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće zaštititi zaposlenika od štetnih utjecaja, pripada pravo na godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu u trajanju od minimalno 30 radnih dana, a trajanje godišnjeg odmora na takvim poslovima, utvrđuju se granskim kolektivnim ugovorom.

Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu.

Zaposleniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna 3 mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

Pri utvrđivanju trajanja godišnjeg odmora ne uračunavaju se dani tjednog odmora (subote i nedjelje) te blagdani i neradni dani kao i razdoblje privremene nesposobnosti za rad (bolovanje) koje je utvrdio ovlašteni liječnik (čl. 38).

Godišnji odmor u dijelovima (i korištenje neiskorištenog godišnjeg odmora - čl. 39.)

Zaposlenik može koristiti godišnji odmor u dva dijela, u dogovoru s poslodavcem, a isto tako može koristiti dva puta po jedan dan godišnjeg odmora po želji, uz obvezu da o tome izvijesti poslodavca ili osobu koju on ovlasti najmanje dva dana ranije.

U kolektivnom ugovoru iz 1996. godine bila je utvrđena mogućnost korištenja neiskorištenog godišnjega odmora do kraja sljedeće godine onim zaposlenicima koji ga nisu iskoristili zbog radne obveze ili mobilizacije u Hrvatsku vojsku. Kako te mogućnosti u novom kolektivnom ugovoru nema, naziv ove glave trebao bi glasiti “Godišnji odmor u dijelovima”, a riječi ”i neiskorištenog godišnjeg odmora” trebalo bi brisati.

Raspored godišnjeg odmora

Pri određivanju vremena korištenja godišnjega odmora, a u skladu s potrebama organizacije rada, poslodavac je dužan voditi računa o potrebama i željama zaposlenika,9 te u tom smislu prikupiti njihove prijedloge i savjetovati se sa sindikatom.

Odluka o korištenju godišnjeg odmora (čl. 41.)

Na temelju plana rasporeda godišnjeg odmora poslodavac dostavlja zaposleniku odluku o korištenju godišnjega odmora najkasnije 15 dana prije početka korištenja.

(U odnosu na do sada važeći kolektivni ugovor iz 1996. godine takva odluka morala se donijeti najkasnije 30 dana prije početka korištenja godišnjega odmora).

Na temelju odluke poslodavca zaposleniku se može odgoditi odnosno prekinutu korištenje godišnjega odmora samo radi izvršenja osobito važnih i neodgodivih službenih poslova.

Zaposleniku kojem je odgođeno ili prekinuto korištenje godišnjega odmora mora se omogućiti naknadno korištenje odnosno nastavljanje korištenja godiš njeg odmora.

Zaposlenik ima pravo na naknadu stvarnih troškova prouzročenih odgodom odnosno prekidom korištenja godišnjeg odmora.

Putni troškovi su stvarni troškovi prijevoza koji je zaposlenik koristio u polasku i povratku iz mjesta zaposlenja do mjesta u kojem je koristio godišnji odmor u trenutku prekida, kao i dnevnice u povratku do mjesta zaposlenja u visini određenoj ovim kolektivnim ugovorom.

Drugi troškovi su ostali izdaci koje je zaposlenik imao zbog odgode odnosno prekida godišnjeg odmora što dokazuje odgovarajućom dokumentacijom.

Člankom 42. kolektivnoga ugovora utvrđen je izuzetak od prava na razmjerni dio godišnjeg odmora pa

Plaćeni dopust¹⁰

Zaposlenik kao i do sada ima pravo na plaćeni dopust tijekom kalendarske godine do ukupno 10 radnih dana u sljedećim slučajevima:

• sklapanje braka - 5 radnih dana,
• rođenje djeteta - 5 radnih dana,
• smrti supružnika, djeteta, roditelja, posvojenika, posvojitelja, skrbnika, staratelja i unuka - 5 radnih dana,
• smrti brata ili sestre, djeda ili bake, te roditelja supružnika - 2 radna dana,
• selidbe u istom mjestu stanovanja - 1 radni dan,
• selidbe u drugo mjesto stanovanja - 2 radna dana (prije 3 radna dana),
• teške bolesti roditelja ili djeteta izvan mjesta stanovanja - 2 radna dana,
• nastupanje u kulturnim i športskim priredbama - 1 radni dan,
• sudjelovanje na sindikalnim susretima, seminarima obrazovanju za sindikalne aktivnosti i dr. - 2 radna dana,
• elementarne nepogode - 5 radnih dana.

Pravo na korištenje plaćenog dopusta za polaganje stručnoga ispita prvi put u trajanju od 7 radnih dana novi kolektivni ugovor više ne utvrđuje.

Zaposlenik ima pravo na plaćeni dopust za svaki smrtni slučaj naveden u ovom članku neovisno o broju dana koje je tijekom iste godine iskoristio po drugim osnovama.

Dosadašnjim kolektivnim ugovorima bila je predviđena i mogućnost plaćenog medicinskog odmora u lječilištima, zaposlenicima koji rade na težim, odnosno štetnim poslovima ili poslovima za koje je priznat staž osiguranja s povećanim trajanjem što sada važeći kolektivni ugovor u svojim odredbama više ne regulira.

Neplaćeni dopust (čl. 44.)

Zaposleniku se može odobriti neplaćeni dopust prema čl. 44. Temeljnog kolektivnog ugovora u tijeku jedne godine za potrebe vlastitoga školovanja i stručnoga usavršavanja i to:

• 5 dana za pripremanje i polaganje ispita u srednjoj školi,
• 10 dana za polaganje ispita na visokoj školi ili fakultetu,
• 5 dana za prisustvovanje stručnim seminarima i savjetovanjima,
• 2 dana za pripremanje i polaganje ispita radi stjecanja posebnih znanja i vještina (informatičko školovanje, učenje stranih jezika i sil)

Školovanje i stručno usavršavanje treba biti u vezi s poslovima koje zaposlenik obavlja ili njegovom profesijom ili djelatnošću poslodavca.

Naknada štete

Zakon o radu u čl. 101. dopušta da se kolektivnim ugovorom utvrde uvjeti i način smanjenja ili oslobođenja zaposlenika od dužnosti naknade štete.

Tako je čl. 45. kolektivnog ugovora utvrđeno da će se naknade štete iz čl. 8. Zakona o radu¹¹ obvezno smanjiti ako šteta nije učinjena namjerno, ako zaposlenik nije do sada uzrokovao štete, ako je poduzeo sve da se šteta otkloni, te ako je ispunjen još jedan od ovih uvjeta:

1. ako se šteta može u cijelosti ili djelomično otkloniti radom u ustanovi i sredstvima rada ustanove, ili
2. ako je zaposlenik u teškoj materijalmoj situaciji, a naknada štete bi ga osobito teško pogodila, ili
3. ako se radi o invalidu, starijem zaposleniku ili samohranom roditelju, skrbniku, ili
4. ako se radi o manjoj šteti.

Smanjenje štete može iznositi najmanje 20%, a zaposlenika se može i u cijelosti osloboditi od naknade štete.

Prestanak ugovora o radu

Otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem zaposlenika i izvanredni otkaz (čl. 48.)

Otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem zaposlenika dopušten je ako zaposlenik povrijedi obveze iz radnog odnosa koje je preuzeo ugovorom o radu.

Radi kršenja obveza iz radnog odnosa poslodavac može zaposleniku redovno otkazati ugovor o radu ako utvrdi da je zaposlenik povrijedio obveze iz radnog odnosa, a osobito zbog:

1. neizvršavanja ili nesavjesnog, nepravovremenog i
2. nemarnog izvršavanja radnih obveza,
3. neopravdanog nedolaska na posao ili samovoljnog napuštanja posla, zbog čega se remeti rad ili organizacija rada poslodavca,
4. nedozvoljenog korištenja sredstava poslodavca,
5. povreda propisa o sigurnosti i zaštiti na radu i propisa o zaštiti od požara, zbog čega je nastupila ili mogla nastupiti šteta, odavanje poslovne tajne određene zakonom, drugim propisom ili pravilnikom o radu,
6. zloupotreba položaja ili prekoračenje ovlasti,
7. nanošenje znatnije štete,
8. nepropisnog i nekorektnog odnosa prema zaposlenicima i korisnicima ili njihovo šikaniranje,
9. zloupotreba korištenja bolovanja.

Na temelju gore navedenih razloga, može se izvanredno otkazati ugovor o radu samo pod uvjetima utvrđenim člankom 107. Zakona o radu.

Otkazni rokovi i otpremnina (čl. 46.)

Najmanje trajanje otkaznoga roka utvrđeno je u čl. 113. st. 1. Zakona o radu, a njegovom novelom radniku kojem se ugovor o radu otkazuje zbog kršenja obveza iz radnog odnosa utvrđuje se otkazni rok u dužini polovice otkaznih rokova utvrđenih u st. 1. čl. 113. navedenoga Zakona.

Prema čl. 46. kolektivnoga ugovora kad otkazuje zaposlenik, otkazni rok iznosi najviše mjesec dana ako se zaposlenik i poslodavac ne dogovore drukčije.

U slučaju kad poslodavac otkazuje zaposleniku, a razlog nije skrivljeno ponašanje, zaposleniku pripada otpremnina u skladu sa Zakonom o radu (čl. 118. ZOR-a).

Iznimno, zaposleniku s 30 i više godina staža kod istoga poslodavca, isplaćuje se otpremnina u visini 60% prosječne bruto plaće, isplaćene zaposleniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada.

Ako zaposleniku u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu nije isplaćena plaća već naknada plaće prema posebnim propisima, ili mu je isplaćena umanjena plaća uz naknadu preostaloga dijela plaće prema posebnim propisima, za izračun pripadajuće otpremnine uzet će se plaća koju bi zaposlenik ostvario da je radio u punom radnom vremenu.

Poslodavac treba zaposleniku isplatiti otpremninu najkasnije 30 dana po prestanku radnog odnosa (prije najkasnije 15 dana po prestanku radnoga odnosa).

Prema čl. 47. kolektivnoga ugovora kao staž kod istog poslodavca računa se staž na poslovima iste struke u javnim službama, bez obzira na promjenu poslodavca.

Plaća¹²

Novim kolektivnim ugovorom je utvrđeno da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na plaću. Osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

Dodaci na osnovnu plaću jesu:

• stimulacija,
• dodaci za posebne uvjete rada,
• uvećanja plaće, i
• položajni dodaci (u daljnjem tekstu kolektivnoga ugovora nema o njima riječi odnosno nije utvrđen postotak uvećanja plaće s te osnove, pa je za pretpostaviti da je to greška u kolektivnom ugovoru. Inače, stupanjem na snagu Zakona o plaćama u javnim službama prestala je važiti Uredba o povećanju koeficijenta platnog razreda i položajnim dodacima određenih službenika u javnim službama (Nar. nov., br. 90/94 i 94/94), prema kojoj položajni dodatak može iznositi do 30% osnovne plaće pojedinog službeničkog mjesta).

Ugovorne strane su suglasne da pregovori o osnovici za plaće počnu prije donošenja Prijedloga Državnoga proračuna (čl. 49. st. 4. kolektivnoga ugovora).

Osnovica za plaću u 2002. godini iznosi 4.232,43 kune.

Vlada RH i sindikati javnih službi razmotrit će mogućnost o povećanju osnovice u lipnju 2002. godine sukladno stanju u državnim financijama.

Plaće se isplaćuju jednom mjesečno za prethodni mjesec, s time da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana. Zaposlenici imaju pravo izabrati banku preko koje će im se isplaćivati plaća, a poslodavac je dužan na zahtjev zaposlenika vršiti uplatu obustava (kredita, uzdržavanja, sindikalne članarine, osiguranja i sl.).

U javnim službama nema tajnosti plaća, a javnost plaća osigurava se pravom uvida sindikalnog povjerenika (sindikalnog vijećnika) u ubračun plaća, ako to zahtijeva zaposlenik.

Uvećanje plaće

Posebnu osnovu za uvećanje plaće potpisnici kolektivnog ugovora uredili su u čl. 53. pa se tako zaposleniku u javnim službma osnovna plaća može uvećati:

• za rad noću 40%,
• za prekovremeni rad 50 %, - za rad subotom 25 %, - za rad nedjeljom 35%, - za smjenski rad 10%.

Navedeni se dodaci međusobno ne isključuju.

Smjenski rad

Kao novost ovim kolektivnim ugovorom utvrđeno je povećnje plaće s osnove smjenskoga rada. Po prvi put ugovorne strane utvrđuju smjenu (smjenski rad) u javnim službama.

U st. 2. čl. 53. kolektivnoga ugovora utvrđeno da je smjena (smjenski rad) svakodnevni rad zaposlenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji zaposlenik obavlja u prijepodnevnom (prva smjena), poslijepodnevnom (druga) smjena ili noćnom dijelu dana (treća smjena) tijekom radnog tjedna.

Rad u smjenama je i rad zaposlenika koji mijenja smjene ili naizmjenično obavlja poslove u prvoj i drugoj smjeni tijekom jednog mjeseca (st. 3. čl. 53.).

Rad u smjeni je rad zaposlenika koji naizmjenično ili najmanje dva dana u tjednu obavlja poslove u prvoj i drugoj smjeni (st. 4. čl. 53.).

Naknada za rad u smjenama iz st. 3. i 4. isplaćuje se za obavljeni posao u drugoj smjeni.

Noćni rad je u pravilu rad zaposlenika u vremenu između 22 sata uvečer i 6 sati ujutro idućeg dana (čl. 53. st. 6.). Za takav rad zaposleniku se osnovna plaća uvećava za 40%.

Za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa zaposlenik ima pravo na plaću uvećanu za 150 %.

(Najnoviji Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o blagdanima, spomendanu i neradnim danima u RH objavljen je u Nar. nov., br. 96, od 7. 11. 2001. godine.)

Pitanje uvećanja plaće za dvokratni rad riješit će se kolektivnim ugovorom za svaku javnu službu.

Zaposleniku u javnim službama koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću.

Radna mjesta s posebnim uvjetima rada i pripadajuću visinu posebnih dodataka na plaću za svako radno mjesto, utvrdit će se kolektivnim ugovorom službi (čl. 54).

Dodaci za uspješnost na radu

Prema do sada važećem kolektivnom ugovoru zaposlenici su mogli ostvariti pravo na stimulativnu nagradu i to službenik najviše do 30% njegove plaće, a namještenik najviše do 20%. Odluku o visini isplate stimulativne nagrade donosio je poslodavac uz prethodno pribavljeno mišljenje zaposleničkog vijeća, odnosno sindikalnog povjerenika, pod uvjetom da su za tu namjenu osigurana financijska sredstva.

Ta odredba je brisana te u čl. 56. novoga kolektivnoga ugovora za ostvarene natprosječne rezultate rada, zaposleniku se može isplatiti nagrada u skladu s čl. 8. Zakona o plaćama u javnim službama.

Dakle, za natprosječne rezultate u radu službenici i namještenici mogu svake godine ostvariti dodatak za uspješnost na radu koji može iznositi najviše 3 plaće službenika odnosno namještenika koji ostvaruje dodatak i ne može se ostvarivati kao stalni dodatak uz plaću. Kriterij utvrđivanja natprosječnih rezultata rada i način isplate dodataka za uspješnost na radu, uređuje Vlada RH svojom uredbom.

 

1 Do zaključenja ovoga broja tekst Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama još nije objavljen u Narodnim novinama.
2 Zakon o plaćama u javnim službama objavljen je u Nar. nov., br. 27/01
3 Zakon o radu (Nar. nov., br. 38/95, 54/95, 65/95, 17/01 i 82/01)
4 Vidjeti čl. 12. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama
5 Vidjeti čl. 16., 17. i 18. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama
6 Vidjeti čl. 20., 21. i 22. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama
7 Vidjeti čl. 23. i 24. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama
8 Vidjeti čl. 27.-31. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama
9 Vidjeti čl. 40. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama zaposlenik koji odlazi u mirovinu prije 1. srpnja ima pravo na puni godišnji odmor za tu godinu.
10 Vidjeti čl. 43. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama
11 Vidjeti bilješku pod 3
12 Vidjeti čl. 49.-53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama